POLICENTzuÖNI STANDARDNI JEZIK

JEZICNI VARIJETETI I NACIONALNI IDENTITETI,
Lada Badurina& lvo Pranjkoviö& Josip
reb.2009.
S i l i ö( H r
SNreZnNn
Konorö
(Frankfurt
amMain)
POLICENTzuÖNI STANDARDNI JEZIK
lingvistakoji sumanjepristupaöni
Saäetak
Polazeöi
odradovazapadnih
u domajezikoslovcima,
sistematiziraju
öojsredinii stogamanjepoznatimedudomaöim
jezika,
o sljedeöim
temama:
definicijastandardnog
seu ovomepriloguspoznaje
jezika
policentriöne,
klasifikacija
i
standardnih namonocentriöne
sociolingvistiöjezika,
ki kriterijizautvrdivanjedali seradio jednomili o nekolikostandardnih
nazivjezlka,zadacilingvista.Svete spoznaje
seu ovomepriloguprimjenjujuna
jeziönesituacije
opisdana5nje
u juänoslavenskim
drLavama.
jezici, policentriöni
jezik,monocentriöni
Kljuönerijeöi standardni
standardni
standardnijezici
1. Standardnijezik
jezik je nadregionalnijezlk svih slojevadruSwa.Nadregionalnost
Q tandardni
tJje njegovo osnovnosvojsfvoi istovremenoglavni motiv njegovognastanka
(Dane51988, 1507).Svojom nadregionalno5öu
standardnijezik se razlikuje od
jezici.
dijalekata,koji su regionalni
A svojstvomda obuhvaöasve slojevedruSfva
standardnijezik se razlikuje od sociolekata,koji su jezici pojedinih slojevadruSfva.U definicijamastandardnogjezlkanavodisestogada on natkriljujedijalekte
i sociolekte(Lewandowski51990,1096;Stedje52001
,222).
Do standardizacijejezika dolazi kad se pote5koöeu komunikaciji izmedujeziönorazliöitihregijai slojevadruSfvaZeleukloniti. Tadaseodabirejedanjezlkza
nadregionalni,i regije koje ga dotadnisu govorile i slojevi druSwakoji ga dotad
nisukoristili pristajupreöina njega.Takosuu 19.stoljeöujeziönorazliöitekajkavjezik. I
ska,öakavskai Stokavskaregija odluöileuzeti Stokavskiza nadregionalni
jeziöna
raslojenostkoja se
na teritoriju onda5njeSrbije odluöenoje da se ukloni
sastojalau tome da su niZi.slojevi druSwagovorili Stokavski,a vi5i slojevi druPrelaskomi vi5ih slojevadruSwana StokavskipotisnuStvapisali slavjanoserbski.
taje sociolekatska
podvojenost.Stokavskijezik je tako postaostandardnijezik jer
svih slojeva
natkriljujedijalektei svojim obuhvaöanjem
svojomnadregionalno5öu
druSwanatkriljuje sociolekte.
S n i e 2 a n aK o r d i i
jezika u svim regijamai slojevimadruSwa,njegovaimSirenjestandardnog
plementacija,
omoguöenisu time Stoje prije stotinjakgodinauvedenodaje on, a
Da bi
u Skolama.
slojaljudi, obavezan
ne neki regionalnijezik ili jezik odredenog
se standardnijezik lak5euöio, nastajalasu kodificirajuöadjela (gramatike,rjeönici, pravopisi)koja su opisivalanjegovuupotrebnunonnu. Kori5tenjestandardnog
jezlkau najraznovrsnijimpodruöjimadruSwenogZivota,npr. u znanosti,novinstvu,administraciji,knjiZevnosti,svakodnevnojkomunikacijiitd., pokazujeda je
on naspramdijalekatai sociolekatapolivalentani polifunkcionalan.
jezika dio su njegovih internacionalnih
Gore navedenasvojstvastandardnog
Oöekivalobi seda
definicija,i poznatasu u svjetskojlingvisticiveödesetljeöima.
prostorima.No kad sepogledaStooni
zanjih znajui lingvisti najuZnoslavenskim
jeziku, vidi se da im definicija standardnogjezlka
istiöu kad pi5u o standardnom
jezika, nego
nije poznata.Oni ne spominjugore navedenasvojstvastandardnog
jeziku
jezik
je
(sustavu).
Takva
kao sistemu
suprotstavljen
istiöu da standardni
jezika
jednoj
u
lingvistiökoj definiciji standardnog
tvrdnja ne pojavljuje se ni u
inozemnimleksikonima.To i ne öudi kad se pogledaStose njome reklo. Naime,
je da je jezrk sistemznakovaza sporanmijevanje(Lewandowski
opöepoznato
51990,994).TvrdnjajuZnoslavenskih
lingvistada standardnijezlknije sistemznaodnosnoda uopöene moöi dakleda on nije sistemznakovaza sporanJmijevanje,
Ze sluZiti za spora^rmijevanjei da uopöenije jezik. Razumljivoje za5tonijedan
lingvistiöki leksikonne sadrZitakvu tvrdnju, i za5tose ona ne moZenaöi ni kod
jednogautorakoji Zeli da ga se smatraozbiljnim lingvistom.Zato bi bilo preporuöljivo i lingvistima na juZnoslavenskimprostorimada revidiraju svoju fvrdnju
standardnogjezlkai sistema(op5irnuanalizunao medusobnojsuprotstavljenosti
vedenetezev. u Kordiö 2008,231-235).Engleskijezik takoderje standardnijezik
Isto vrijedi i za drugestandardne
i ujedno sistemznakovaza sporanrmijevanje.
jezike.
prostoraje daje standardnijezik
Drugo Stoistiöu lingvisti s juZnoslavenskih
jezicima.
Ni takvafvrdnjasene moZenaöiu inozemnim
suprotstavljenorganskim
jer
jezici
uopöene koristi u inozemnojlingvistici.
leksikonima se izraz organski
StoUi on uopöetrebaoznaöit|?Da su nekijezici organski,a standardnidaje anorganski?Da jedni imaju organe,a standardninema?Da sujedni tivi, a standardni
nije?Ne iznenadujeStosetaj izrazne pojavljujeu lingvistiökimleksikonima.Nastajeutisakda takvi izrazi na juZnoslavenskimprostorimasluZeza zamagljivanje
öinjenica,Stose vidi npr. iz tvrdnje S. Babiöa(2004,,122) da"jezik se moZeprogledi5ta[...] ali samona organskojrazini". Po tomebi
matratis öistoznansfvenog
gledi5tajer je
ispaloda sestandardnijezik ne moZepromatratis öistoznanstvenog
navodnosuprotstavljenorganskojrazini. No kao prvo, jezlk, bilo standardnibilo
dijalektbilo sociolekt,nemanekakvuorganskurazinu,a kao drugo,znansfvenose
moZepromatratisvaki od njih (viSeo neprikladnostiizrazaorgonskiv. u Kordiö
2007,238).
Na juZnoslavenskimprostorimakoristi se za dijalektepojam srednjojuZnoslavenskidijasistem,koji oznaöavakontinuum dijalekataod hrvatsko-slovenske
granice.Ni to nije u skladus podacimaiz lingvistiögranicedo srpsko-bugarske
Po lic ent r iöni
s t and a rd ni ei z i k
B5
ke enciklopedije.Ona pokazuje(Crystal21998,25) daje kod dijalektalnihkontinuumatoönoutvrdeni njihov broj i njihove granice,te da ih stoganitko ne moLe proizvoljnoucrtavatikako poZeli.U Evropi ima pet dijalektalnihkontinuuma
juZno(zapadnoromanski,
zapadnogermanski,
skandinavski,sjevernoslavenski,
dijalektalni kontinuum ne zavr5avana hrvatsko-sloslavenski).JuZnoslavenski
granici,negouslijed pretapanjadijalekataobuhvaöai
venskoji srpsko-bugarskoj
öitavoslovensko,makedonskoi bugarskopodruöje.Kad seto podruöjeiskljuöuje,
ondavi5e nije rijeö o dijasistemuili kontinuumudijalekata,negojedino o nekim
dijalektima.
U Evropi je na podruöjusvakogdijalektalnogkontinuumanastalonekoliko
jezika. Da bi unutarjednog dijalektalnogkontinuumanastalirazllöiti
standardnih
osnovuuzmurazliöiti dijalekti
standardnijezici,neophodnoje da seza standardnu
jezikau Hrvatskoj,Srbiji,BiH i Crnoj
(Cooper1989,139).A to kod standardnog
jezik. Takoje nastaojedan
Gori nije bio sluöajjer je uzetaStokavicaza standardni
standardnijezik s nekolikonacionalnihcentara policentriönistandardnijezik. U
svim primjerimakad je na istom drjalektuzasnovanstandardnijezik u razliöitim
nacijama,i kad unutarnjegapostojeprepoznatljivenacionalnespecifiönosti,radi
jeziku, tj. dvjemavarijantamaistog standardse o "policentriönomstandardnom
nog jezika kakavje srpskohwatski,moldavskii rumunjski,portugalskiu Brazilu
i u Portugalu.Nasuprottim primjerima,parovi poput öe5kogi slovaökog,bugarpredstavljajusluöajeveknjiZevnihstandanskogi Svedskog
skog i makedonskog,
dardabaziranihna razliöitim dijalektima"(ibid.).
2. Policentriönistandardnijezik
'Jezik
U lingvistiökim leksikonimase policentriönistandardnijezik definira kao
s nekoliko nacionalnihstandardnihvarijanata,koje se doduSeu pojedinimtoökama medusobnorazlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituiratisamostalne
jezike, npr.engleski(britanski,ameriöki,australijskiitd. standardniengleski),njemaöki(njemaöki,austrijski,Svicarskistandardninjemaöki),portugalski@ortugalportugalski)"(Glück22000,535).Iz definicijese vidi da
ski, brazilskistandardni
je svaki policentriönijezik standardnijezlk, da su njegovevarijantestandardne,
da su vezaneza nacrjei da izmeduvarijanatapostojerazlike ali ne tolike da bi se
moglo govoritio razliöitimjezicima.
Navestöemo definiciju iz jo5 jednog leksikona:"Pluricentriönijezik. Jezik
s vi5e nacionalnih'centara',koji izgradujurazliöitestandardnevarijante:te (prrazllkesu dodu5ejasno izraäene,ali ne
vensfveno)leksiökei fonetsko-fonoloöke
opravdavajuda se govori o razliöitim jezicima. Primjeri su nacionalnorazliöiti
oblici engleskogili njemaökog(njemaökinaspramaustrijski naspramSvicarski
standardninjemaökijezik)" (Bußmann32002,521-522).U ovoj definiciji je dodatnovidljivo da nacijeöinekodificirajuöecentrei da su razllkeizmeduvarijanata
najveöena planu{eöniökogblagai izgovora
jezicima(Clyne 1992,1-2)navedeU predgovomzbornikao policentriönim
no je i daje za policentriönijezik karakteristiönoda se govori u nekoliko dräava.
86
Kordii
SnjeZana
Po tom svojstvuje standardnijezik Hrvata,Srba,Bo5njakai Crnogoracanaspram
jedini s varijantamaunutariste
brojnih drugihpolicentriönihjezika bio donedavno
dr1ave(Ammon 1995,46). Öinom nastankarazllöitlh dräavapostaoje i po tom
svojstvu tipiöanpolicentriönij ezik.
jezika nije ne5toneobiöno,naprotiv:"ÖiPolicentriönostnekogstandardnog
jako
jezici
njenicada i
normirani
imaju razliöitestandardizaclje
vi5eje normalno
stanjenegoiznimka. Skoro svi veöi evropskii mnogi neevropskijezici razvili su
policentriönestandarde"(Blum 2002, 124).Zato se u lingvistici standardnijezici i klasificiraju s obzirom na to imaju li jedanjedinstvenistandardpa se radi o
monocentriönomstandardnomjeziku kakav je slovenskiili madarski,ili imaju
standardiziranevarijante vezaneza nacije pa se radi o policentriönom standard(Dane51988,1507).U
nom jeziku kakavje engleski,njemaöki,srpskohrvatski
zbornikuo policentriönimjezicima vidi seda medunjima ima i velikih i srednjihi
manjih jezika(Clyne 1992):npr. arrnenskije medumanjimajer ima 6 mil. govornika, malajskije medu srednjimajer ima 19 mil. govornika,a i svi svjetski jezici
su policentriöni.
Policentriönostje relativno öestapojava jer "jezici kojima govori nekoliko
jeziönevarijante,pwenstvenona fonetskoj
nacijadaju u toku vremenanacionalne
i leksiökojrazini, dijelom i na gramatiökoj,ali one ne ugroZavajumedusobnurazumljivost"(Mattusch1999,74).Razlikeizmeduhrvatskei srpskevarijantedo
danasnisu veöe od razlika izmedu varijanti drugih policentriönihjezika (Blum
2002,134).Thomas(2003,314)pokantje da su öak manjeod razlika izmeduvarijanti standardnog
engleskogu Velikoj Britaniji, SjedinjenimAmeriökimDrLavama,Australiji i Kanadi,izmeduvarijanatastandardnog
Spanjolskog
u Spanjolskoj
i LatinskojAmerici, portugalskogu Portugalui Brazilu, francuskogu Francuskoj,
Belgiji, Kanadi i Africi, njemaökogu Njemaökoji u Austriji. I drugi lingvisti zakljuöuju isto, npr. Mclennan (1996, 107) istiöeda su manjeod razlika izmedu
kanadskei drugih varijanataengleskogjezika,Pohl (1996,219) da su manje od
razhkaizmedunjemaökei austrijskevarijantenjemaökogjezlk4 Gröschel(2003,
180-181)da "su na svim sistemskimrazinamamanje od razlika izmedu 'holandske'(sjevernonizozemske)
i 'flamanske'(uZnonizozemske)'varijante
nizozemskogjezika. [...1 öak su i strukturnerazlike izmedu jezika bijelaca i jezika
crnacau velikim gradovimana sjeveruAmerike - a obajeziöna oblika su samo
podvarijantevarijanteameriökogengleskog- veöeod onih izmeduhrvatskog,bosanskog/bo5njaökog
i srpskog".Uslijed takve svoje neznatnosti,razlike izmedu
standardnihvarijanti srpskohrvatskogjezikane samoda "ne oteZavajukomunikacuu" (Coulmas1996,96),negomedusobnarazumljivostizmedutih varijanti öak
"nadma5ujeonu izmedustandardnihvarijanataengleskog,francuskog,njemaökog
ili Spanjolskog"(Thomas2003,325).
Stogane iznenadujeStoje medusobnarazumljivostmedu govornicimarazliöitih dijalekata(kajkavskog,öakavskogi Stokavskog)unutarHrvatskemanja od
jezika iz Hrvatske,Srbimedusobnerazumljivostiizmedugovornikastandardnog
je, BiH i CrneGore(ibid.,3l4). Sveto znaöida iako izmedustandardnog
jezika u
Hrvatskoj,Srbiji, BiH i Crnoj Gori postojerazlike,njihov udio je malennaspram
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
87
jeziku tih zemalja.Osim toga,radi se
svegaonogaStoje jednakou standardnom
Zbog svega
o sistemskinebitnimrazlikamajer one ne ometajusporazumijevanje.
toga ne moäese govoriti o nekoliko standardnihjezlka,nego o standardnimvarijantamajednog te istogpolicentriönogstandardnog
jezika (Msrk 2008, 295).
jezicima
On sezatonavodis drugim
takvogtipa kao "policentriöanstandardjezik
(hindski-urdski,srpskohwatski)"(Blum 2002,8).Npr. nacionalnevarijanni
te hindustanskogjezlka,hindskai urdska,pokazuju nizparalela s varijantamasrpjezika jer i tamo se radi o susjednimdrZavama,Indiji i Pakistanu,o
skohrvatskog
razliöitimreligijama,hinduizmui islamu,o razliöitimpismima,devanagarii arapskom,no i "te dvije varijantese,medutim,razlikuju vi5e negosrpski,bo5njaökii
hrvatskimedusobno"(Thomas2003,318).
Zatoje razumljivo da "su usporedbes öe5kimnaspramslovaökogodnosno
s njemaökimnaspramnizozemskog,kakve se pojavljuju na internetskojstranici
Matice hrvatske,bez ikakve sumnjepretjerane.Hrvatski,bosanskii srpskibi svakako bilo bolje usporeditis tri jeziönevarijantenjemaökog- u Njemaökoj,Austriji
i Svicarskoj"(Völkl 1999,329).Kod varijanatanjemaökog jezika"primjeri pokazuju da se nacionalnespecifiönostimogu posebnolako naöi u deöniökomblagu;
medutim,ima ih i na drugimjeziönim razinamai u gramatici.[...] Buduöida stoga
Njemaöka,Austrija i Svicarskaimaju svojevlastitenacionalnevarijante[...], radi
seo nacionalnimcentrimanjemaökogjezlka"(Ammon 1996,158-159).
Usporedujuöihrvatskui srpskuvarijantuPohl (1998, I l) kaZe"takve razlike
pojavljuju se na svakomveöemjeziönom podruöju,npr. izmedu britanskogengleskograilway, lorry i ameriökograilroad, truck sjevernonjemaökog
Treppe,
juäronjemaökog
i
austrijskog
Topfen,
KnabelBub,
Junge
odnosno
Stiege,
Quark,
doseZui u podruöjemorfologije (npr. mnoZinapoput Jungs,Mddels,odstupanja
u gramatiökomrodu, npr. derldas Polster, der Spitzldie Spitze itd.), doseZui u
podruöjetvorberijeöi (npr.Zugführervs. Zugsführer,Schweine-lRinderbraten
vs.
Schweins-lRindsbraten),
i u rubnedijelovegramatike(npr. ich habelbingesessenl
gestandenitd., die Wagenl-ll/ägen,gehautlgehauenitd.), a razllke u izgovoru da
i ne spominjem".
Zatoseu govoruprepoznajeda li seradi o austrijskojili o njemaökojvarijanti, o ameriökojili o engleskoj,o hwatskoj ili o sqpskoj.I po pravopisumoguöeje
uwrditi iz koje varijantepotjeöetekst:npr.zaameriökuvarijantuje karakteristiöno
pisanjecolor, center,Eral, theater,standardize,traveling,Stonije pravilno u Velikoj Britaniji (Mattusch1999,75); za austrijskuvarijantunaspramnjemaökekarakteristiönoje npl Alchemie,Kücken,Schleufe(Grzega1997, 151);u Svicarskoj
varijantinpr. uopöesene koristi njemaökoslovo/ itd.
je za varijanteda su "te posebnosti
No, usprkostim razlikamakarakteristiöno
prvenstvenoograniöenena rjeöniökoblago i njegovo znaöenjete da su naspram
zajedniökejeziöne osnoves rijeöima,glasovima,oblicima, znaöenjimai izgradnjom reöeniceipak brojöanotoliko maleda sei nadaljeradi samoo jednomjeziku,
koji ima svojevarijantevezaneza dräave"(Wiesinger1988,10).Uslijed toga,i u
onim situacijamakadaseisti tekstprebacujeiz jednevarijanteu drugunije rijeö o
prevodenjunegoo adaptiranju(Mork 2008,297-299).
Snje2anaKordi(
Varijantesupotpunoravnopravne,i svakanacionalnazajednicau kojoj segovori pojedinavarijantasamostalnoodluöujekako öeje kodificirati (Ammon 1995,
496).Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksikaengleskogjezika: "Pored Oxford
EnglishDictionary [britanskakodifikacUa]i Webster[ameriökakodifikactja]postoje sadai australijski,juZnoafriökii kanadskirjeönici,koji leksiöki kodificiraju svoju nacionalnuvarijantu.Po pravilu se leksiökejedinice vlastitenacionalne
varijantenavodekao nemarkirane",dok se leksiökejedinice drugevarijanteobilleLavajukao markirane(Clyne 2001,288). I nacionalnicentri njemaökogjezika
raspolaäu"vlastitim kodificiranjemsvogstandardnog
njemaökog";"Kao primjere
kodificiranjanjihovogstandardnog
njemaökognavestöu ovdjesamo[...]: za NjemaökuDUDEN, za Austriju Austrijski rjeönik (37. izdarye1990)i za Svicarsku
Skolskiq'eönikNaie rjeöniökoblago (I. Bigler i dr. 1987)" (Ammon 1996,159).
jeziönespecifiönoNe moraseni spomenutida u tim djelimapojedinenacionalne
sti imaju porijeklo u lokalnim dijalektima,isto kao Stoseu hrvatskojvarijanti tu i
tamo moLenaöikajkavskihi öakavskihelemenata.
je zasebnakodifikacija:"U
Veöi u zaöecimateorijepolicentriönostinavedena
policentriönoj standardizacijirazllöiti skupovi normi mogu odraäavatinezavisne
kodifikacije dijalektalnihili drugihjeziönih razllka(npr. upotreburazliöitih pisama za pisanjejezika) koje su povezanes razlikamau politiökomili u religijskom
identitetuili u zemljopisnojlokaciji" (Stewart1968, 534).Usput reöeno,iz tog
citatase vidi da je öak i razllkau pismu,npr. latinica/öälica,predvidenau okviru policentriönihjezlka.Nezavisnakodifikacija,dakle,nije razlogda se govori o
razliöitim jezicima.I "kodiftciranjenonne sekod latinskoameriökih
varijanti Spanjolskog i portugalskograno odvojilo od evropskogpolaznogidioma, pogotovo
öto se tiöe leksika,a ipak se zbog toga u romanisticine govori o nekomargentinskomili brazilskom'jeziku"'(Gröschel2003,181).
Drtave koje govore policentriönijezik mogu se, naravno,i dogovaratioko
kodificiranja jezika.Jedantakavprimjerje internacionalna
kooperacijaNizozemske i Belgije pri uspje5nomsprovodenjuniza zajedniökihpravopisnihreformi od
1938.god. (Clyne 1989,358-359).Drugi primjer predstavljajuIndonezija,Brunej i Malezija,koji od 1986.zajedniökistandardizirajupravopis
i terminologiju,a
"razlog zaötosu odabralipravopisi terminologijuza standardizirajuöe
programe
o kojima se raspravljaje Leljada se razmjenjuje znanjei iskustvona akademskoj
i profesionalnojrazini. [...] Ekonomiönijeje razmjenjivatinego odvojenoraditi"
(Haji Omar 1992,410).
Svegorereöenoo policentriönimjezicima ne bi smjelobiti nepoznatolingvistimanajuZnoslavenskim
prostorimajer teorijapolicentriönihjezika ima veö pola
stoljeöatradicijeu lingvistici (v. pregledrawoja teorijepolicentriönihjezika i njenih pojmovau Ammon 1995,42-49).Usprkostome,temapolicentriönostizaobilajoj seprizi senajuZnoslavenskim
prostorima,a i ondakadasespominjepoku5ava
pisati neravnopravnost
varijanatai dominacijajedne od njih. Medutim, "pojmovi
policentriöni ili polinacionalni jezikne sugerirajuodnosedominacijemedu razllöitim centrimajednog jezlka.Naprotiq oni suuvedenii koristeses ciljem da naglase
naöelnuravnopravnost
razliöitihnacionalnihvarijanatajednog jezka" (ibid.,496).
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
Stovi5e,"po svoj prilici je pojam 'policentriönijezik', odnosnopublikacije
i diskusijekoje se odnosena njega,baremdoneklepridonio osvje5tavanju
te naöelneravnopravnostii ojaöaosamopouzdanje
nekih centara"koji su se smatrali
slabijima (ibid.). Varijantesu, dakle, naöelnoravnopravne,Stonaravnone znaöi
da su jednakepo svojoj prestiZnosti.
Na prestiZnost
utjeöeniz öinilaca,a medu
glavnimasu broj govornikai ekonomskasnaganacionalnezajedniceloja se sluZi pojedinomvarijantom.Ni "razliöiti nacionalnicentri njemaökogjezikanisu u
svakompogledujednaki [...]: Njemaökaima oko 10 putavi5estanovnikaod Austrije i 19putavi5e od onogdijela Svicarskekoji govori njemaöki,a bruto domaöi
proizvodNjemaökeje 1991. bio 9,6 puta veöi od austrijskogi 10,6puta veöi od
onog dijela Svicarskeu kojem se govori njemaöki" (ibid., 454).Posljedicatoga
je veöaprestiZnostnjemaökevarijanteod austrijskeili Svicarske,Stose oöituje i
u tome da mnogovi5e rijeöi iz njemaökevarijanteulazi u austrijskuili Svicarsku,
negoobrnuto.
Isto vrijedi i za varijantedrugih policentriönihjezika: "Jeziöneasimetrijeili
asimetrijevezaneza jezlk izmeduekonomskijaöih i slabijihcentarapolicentriönog
jezlkapostojevjerojatnou svim ili u veöini primjeratakvogjeziönogtipa" (ibid.,
497).Ali ta pojavanije ograniöena
na varijante,negopotpunoisterazlikeu prestiZnostivladajui medujezicima.Premdasujezici naöelnoravnopravni,ipakje uvijek
neki prestiZnrjii vi5e se uöi u svijetu,npr. engleski,a drugi manje,npr. madarski.
Neospornaje "öinjenicada jezici (po svomprestiZu,lakoöiuöenjaitd.) nisujednaki i da se ni pomoöuzakonane mogu uöiniti jednakima.[...] Potpunajednakostu
statusu,funkcrlii prestiZuje nerealan,
neostvarivcilj" (Blum 2002,170).
jeNa juZnoslavenskimprostorimapojavljuje se i tezada je srpskohrvatski
zik zbogpostojanjavarijanataapstraktani stogakonkretnonepostojeöi.No akoje
zbogpostojanjavarijanatasrpskohrvatskikao standardnijezrk apstraktani nepostojeöi,onda su jednako apstraktnii nepostojeöii drugi policentriönistandardni
jezici,npr. engleski,njemaöki,francuski,arapski,Spanjolski,portugalskiitd. Jer i
engleskijezik se ostvarujeuvijek ili u britanskojvarijanti ili u ameriökojili u nekoj drugoj, a isto vrijedi i za sve drugepolicentriönejezike. Tezomo apstraktnojezlkai time uzrokovanomnjegovomnepostojanjunegirase i
sti srpskohrvatskog
postojanjesvih svjetskihjezika.
prostoradolazizahtjevza odvojenimpoduöavanjemjezika
SjuZnoslavenskih
premanacionalnojpripadnostina studijuu inozemstvu.No, Thomas(2003,317-3 l8) podsjeöada "postoji samojedna nastavaza jezikes nekoliko varijanatapoput engleskogi Spanjolskog,
u öije izvornegovornikeseubrajajustotinemilijuna".
Opisav3ikako uöeniciu Francuskojpraktiönonauöejednu varijantuengleskogili
Spanjolsko9,
arazumijui sveostalevarijantetih jezika,nastavlja:"Situacijaje ista
kod srpskog,hrvatskogi bo5njaökog:uöenik koji usvoji jedan razumijepasivno
svetekstovei svegovornikeiz Srbije,Hrvatske,Bosnei Hercegovinei Crne Gore" (podudarnoiskustvosa studentimau Danskojiznosi Msrk 2008, 295). Stoga
Thomasnegira"potrebupoduöavanjaodvojenosrpskog,hrvatskogi bo5njaökog".
Uostalom,öak i najvatrenijipobornik odvojenenastaveS. Babiö priznaje(2004,
108)"da kad nauöitejedan,praktiönoznatei drugi".
Kordii
SnieZana
3. Lingvistiökikriteriji
jeziku ili o nekoliko doOdgovorna pitanje da li se radi o jednom standardnom
biva se primjenom lingvistiökih kriterija. Kao Stoje poznato(usp.npr. Jacobsen
2008,27;Mark2008, 295),postojetri kriterija:jedanje istraZivatikakavje omjer
tj. tipolo5podudarnostii razllka izmedudotiönih idioma (sistemskolingvistiöki,
ki kriterij), drugije mjeriti medusobnurazumljivostizmedugovornikatih idioma
(komunikativnikriterij), treöije da li su dotiöni idiomi standardizirani
uzimanjem
(gepak
ili
razliöitih
dijalekatskih
osnovica
iste dijalekatskeosnovice
uzimanjem
jedan
drugi.Naime,
netskikriterij). MoZesereöii da ti kriteriji ujednokontroliraju
rezlttltatkoji se dobije primjenomjednog od njih po pravilu se poklapas rezultatom drugadva kriterija. Stoie i logiöno,jer ako je za standardnijezik uzetaista
to ima za posljedicuogromnupodudarnost
dijalekatskaosnovica(npr.Stokavska),
idioma i vi5e-manjepotpunumedusobnurazumljivost.Ili, obrnutimredoslijedom,
ako se govornici razumijubez posebnihpote5koöa,ondamora da je koliöina podudarnostiu jeziku velika, a ona proizlazi iz toga Stoje za standardnijezik uzeta
ista dij alekatskaosnovica.
Kad sepogledanpr.jezik u Njemaökoj,Austriji i Svicarskoj,neospornoje da
"standardninjemaökijezik tih razliöitih drLavapokazujeitekakoprimjetnerazhke" (Ammon 1995,l).A da seusprkostim razlikamaradi o jednomstandardnom
jezika na istom dijanjemaökomjeziku, dokazujese zasnovano5öu
standardnog
lektu, sistemskolingvistiökom
sliönoSöu
triju varijanatanjemaökogi medusobnom
razumljivo5öuizmedunjihovih govornika(ibid.,5-ll). I zavaryantebilo kojeg
d*gog policentriönogjezikavrijedi da su zasnovanena istom dijalektu,da je sistemskolingvistiöka
sliönostvarijanatavelika i da je medusobnarazumljivostizmedunjihovih govornikavi5e-manjepotpuna,te da stogaöine isti jezik.
jezika u Hrvatskoj,Srbiji, BiH i Crnoj GoTakosepri usporedbistandardnog
podudarnost:"Lingvistiöki tu imamo samojedan
ri istiöe sistemskolingvistiöka
jeziöni sistem,koji sejavlja u nekoliko varijanata.To uopöene stoji pod znakom
pitanja"(Hinrichs 1997,14;usp. i Jacobsen
2006, 317-318;2008,26-27).Stoga
se "öinjenicada su suvremenisrpski i hrvatski varijantejednog jezrkadokazuje
odluöujuöimistovjetnostima
u jeziönomsistemu"(Pohl 1996,214).Poznatoje da
kad koliöinapotpuneidentiönostiprelazi50oÄu usporedivanimtekstovima,onda
se dotiöni idiomi smatrajujednim policentriönimstandardnimjezikom (Ammon
1995,6;Bunöiö2008,9l). Buduöida mjerenjeistovjetnosti
kod varijanatasrpskohwatskog jezlka dajeza reniltat postotakiznad750Ä,radi seo jednom policentriönomjeziku (Bunöiö2008, 93).Za usporedbu,kod Ausbau-jezikaöiju podudarnost
su mjerili isti autoripostocisu iznosili 160Ä,6%i 5%.
Kad se pogledana kojem drjalektuse zasnivastandardnijezik Hrvatske,Srbije, BiH i Cme Gore, pofvrduje se rezultatprethodnogkritenja: za lingvistiku
taj "jezik ostajesrpskohrvatskidok god njegovaStokavskaosnovicaostajezadrtana" (La5kova2001,20; isto i Msrk 2008, 295).Zajedniökadijalektalnaosnova
jezika "ostavljamalo moguönostizakreiranjeveöih razhkai daljnjih
standardnog
udaljavanja,bez obzirana Leljepolitiöara"(La5kova1999,89).Ponekadse na
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
91
juZnoslavenskim
prostorimaöujetvrdnjada seStokavicakojaje uzetazastandardni jezik u Hrvatskojrazlikovalaod Stokavicekoja je uzetaza standardnijezik u
Srbiji. No kad bi to öak i bio sluöaj,ne bi se moglo zbogtoga tvrditi daje rijeö o
jezicima.Naime,kakoje veö od osnutkateorije o policenrazliöitim standardnim
jeziku veö ako
triönostipoznato,radi se o jednom policentriönomstandardnom
njegovi varijeteti "poöivaju na istom dijalektu ili na dva jako srodnadijalekta"
(Kloss,1976,310).
Ikiterij medusobnerazumljivostitakoderpokazujeda se radi o jednom standardnomjeziku: "Kad bi se poöelogovoriti o odvojenomsrpskomi odvojenom
hrvatskomjeziku (u uZemsmislute rijeöi ili öak kao langue)ili i o bosanskom,to
bi znaöiloudvaratisenacionalizmuSrbai Hrvatajer jezik samjest i ostajelingvistiökizasnovanosamojedan sasvojedvije (ili tri) normativnevarijante.Poteskoöa
u sporazumijevanju
izmedugovornikai pisacatih varijantinije bilo ni'prije ni sada
(razlikeizmedusjevernonjemaökog
i juZnonjemaökog
su po mom mi5ljenjuveöe,
je
a öakni tu nije bilo niti ima ako öovjekdobrevolje - pote5koöau sporazumijevanju).Dalekovi5eod 90%tipIöno'srpskih'rijeöi razumijepreko g}YoHwata,i
obrnuto.To ne mogu izmijeniti ni ciljani zahvatiujezik od stranehrvatskei srpske
nacionalnefilologije" (Pohl 1996,219).
Primjenasvih triju lingvistiökih kriterija pokazuje da "za slavistikukao sistemskolingvistiökudisciplinu nemanikakvog razlogada srpski,hrvatski i boSnjaöki smatrarazliöitim jezicima umjestokao do sadavarij antamajednog jezlka"
(Gröschel2001,180).
Na juZnoslavenskimprostorimapojavljuje se tezada Hrvati, Srbi, Bo5njacii
Crnogorcigovoreistim jezikom kad se gledagenetskai tipolo5karazina,a razliöitim jezicimakad se gledastandardnarazina.
Medutim,kod te tezepostojiveliki
problem.Njome se, naime,fvrdi da je ne5toujedno i jedan jezik i nekolikojezika, a da se do takvog rentltata dolaziako se od standardnogjezlka odvoji njegova
tipolo5kai genetskarazina.No, tipolo5kui genetskurazinu nije moguöeodvojiti
od standardnogjezika jer one su samsadrZajstandardnogjezlka.TipoloSkarazina
jedinice, a genetskarazinaje Stokavica.Od toga se
su sve sistemskolingvistiöke
jezika, npr. engleskog,njemaösastojistandardnijezik.Ni kod drugih standardnih
kog ili francuskog,njihova tipolo5kai genetskarazinanisu odvojeneod standardnogjezika, i ne postojedva imenaza engleskijezik, jedno ime koje bi oznaöavalo
tipolo5ki ili genetskiengleski,a drugo standardniengleski.Takva dva imenane
postojeni za njemaöki,francuskini za druge jezrke.
Kod ove tememoZesenapomenutii da pri referiranjunajezik nije potrebno
stalnokoristiti pridjev standardni,kako öine lingvisti najuZnoslavenskimprostorima. Naime,jezik neutralno veö znaöistandardnijezik i onda kad se rijeö standardni isprednjegane navodi:"Tamogdje postojipisanistandard,neutralnoreferiranjenajezik odnosisenormalnona njegovstandardnioblik" (Alexander2000,
2-3). Tako npr. izraz engleskij ezik neutralnoznaöi standardniengleskij ezik, a isto
vrijedi i za drugejezike. Na rjeönicimai gramatikamanjemaökog,engleskogili
francuskogjezrkapi5e
samo"njemaökijezik", "engleskijezTk","francuskijezlk".
Ti {eönici i gramatikeopisujustandardnijezik, ali rijeö "standardni"sene navodi,
92
Snje2anaKordii
nego se oöito smatrasuvi5nom,Stopotvrdujedajezik neutralnoznaöistandardni
jezik. Kad se ne Zeli opisivatistandardnijezrknegoneki dijalekt ili sociolekt,onda rijeö "jez7k"nije dovoljna.Ondasene pi5e"njemaökijezik", negonpr. "Slezijski dijalekt", "Svapskidijalekt", "vestfalijski dijalekt". Tako da "njemaökijezik"
i "njemaökistandardnijezik" nisu razdvojenii ne moZebiti da sebroj "njemaökih
jezika" (: 1) ne podudaras brojem"njemaökihstandardnih
jezika" (: 1). Druköije sfvar stoji s brojem njemaökihdijalekatai sociolekata,njihov broj se ne podudara sa standardnimjezikom. Kao Stoje pridjev standardnisuvi5nonavoditi pri
neutralnomreferiranjuna jezik, takoje suvi5nonavoditi ga kad sereferirana varijantujer sve nacionalnevarijantesu po definiciji standardnevarijante(Ammon
1995,69).
prostorimapoku5avaselingvistiökimkriterijimadodatii
Na juZnoslavenskim
tzv. vrijednosnikriterij, koji sezasnivana stavugovornikapremavlastitomjeziku.
jer "govornik prosudujesvojjezik ne
Medutim,vrijednosnikriterij nije znanstven
premalingvistiökimili drugim objektivnimkriterijima, negopremasubjektivnim
kriterijima" (Schubert1997,84).Kod govornikaje "svijesto jeziku vrijednosna
kategorijai stogasubjektivna,sa svim neodredenostima
koje proizlazeiz subjektivnosti" (Haarmann22002,ll). Zbog te subjektivnostise "percipiranjejeziöne
situacijeod stranegovornikane morapodudaratisastvarnomsituacuom"(Aitchison 1992,494).Stovi5e,"lingvisti i druStvenipsiholozikoji su istraZivalinarodne
stavoveustanovilisu da su tvrdnje ljudi o jeziku netoönei da su öestou kontradikciji s njihovom sfvarnomupotrebomjezika" (MilroyA4ilroy 1999, l5). Zato
vrednovanjeod stranegovornikanije u (socio)lingvisticikriterij pri odredivanju
jezlka:smatratineki idiom 'JezikomzatoStoga njegovi govornicitako procjenjuju bilo bi kao npr. smatratineki politiöki sistemdemokratskimzatoStoga njegova
populacijaprocjenjujetakvim. Politolozi,po pravilu,ne bi bili jako sretnis takvim
rje5enjem.U prirodnim znanostimajejo5 oöitije negou druSfvenima
da ne koristi
mnogoakoseslijedimi5ljenjenekepopulacijelaika.Nijedanozbiljanbiologne bi
npr.jegulju smatraozmijomjer je ljudi procjenjujutako" (Ammon 1989,3l).
lingvisti poku5avajuzaobiöiuzajamnurazumljivostkao kriteJuZnoslavenski
rij. No sociolingvistiökaenciklopedijaistiöedaje uzajamnurazumljivostpotrebno
uzimati kao kritertj jer se"na taj naöin moäeizbjeöipotpunoneadekvatnorje5enje
da semedusobnosasvimnerazumljiviidiomi svrstajuu isti jezlk i da semedusobno vrlo lako razumljivi idiomi svrstajuu razliöitejezike" (Ammon 1987,324).tJ
lingvistiökojenciklopediji(Crystal21998,286)takoderje navedenamedusobna
razumljivostkao lingvistiöki kriterij. Nasuprotmedusobnojrazumljivosti,naciojezikoslovacaigra glavnuulogu oznaöen
nalni identitetkoji kod juZnoslavenskih
je u istoj enciklopedijikao nelingvistiöki,i nabrojanisu neki primjeri u kojima
neosnovanonacionalni"identiteti forsirajupodjelu tamo gdje lingvistiöki postoji
relativno mala razllka- hindski/urdski,bengalski/asameski,
srpski/trvatski,tvi/
fante,ksosa,/2lu".
Dixon (1997,7-8,62)takoderistiöemedusobnu
razumljivostkao lingvistiöki
je neznanstvenom
kriterij, suprotstavljajuöi
politiökomkutu gledanja:"Kad sepolitiöki kut gledanjaodbaci,tadanije te5koodreditida li seradi o jednomjeziku ili
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
93
o nekolikojezika. Govornikunekogidiomaponudisegovoreniili pisaniodlomak
iz nekogdrugogidioma i razumijevanjese testiranizom pitanja.[...] Govornik ili
razumijevrlo malo (moZdal0%) - tu se radi o razliöitimjezicima - ili skorosve
(70% ili vi5e)- ovdje seradi o dijalektimaistog jezrka.Vrlo rijetko sejavlja sluöaj
da razumijevanje
iznosioko 50%. [...] Kad se 'jezik' definirapomoöuuzajamne
razumljivosti,onda se rijetko pojavljuju pote5koöepri odredivanjuda li idiomi
dviju grupa ljudi predstavljajudijalektejednog jezlka ili dva razliöita jezlka;'
Zahvaljujuöistalnomoptimiranjumjerenjarazumljivosti,koje su 1951.zapoöeli ameriökilingvisti Voegelini Hanis, veöu 70-im godinamarazvijenajepouzsociolingvistiökom
danametodamjerenja(Casad1974,99).U internacionalnom
priruöniku opisujese kako lingvistiöki instituti koriste za mjerenjerazumljivosti
testoveu obliku koherentnogtekstaili u obliku izoliranihreöenica(Ammon 1987,
325).Ispitanikmoraodgovoritina pitanjao sadrZajukoherentnogtekstaili izoliranih reöenica.Ta pitanjamu sepostavljajuodmahnakonStomu seprezentiratekst
ili reöenica.Stupanjrazumljivostise mjeri pomoöubroja ispravnoodgovorenih
pitanja.Testovisastavljeniod izoliranih reöenicaimaju prednostutoliko Stoje u
takvim reöenicamaredundantnost
manjanegou koherentnomtekstupa ih je tete
razumjeti.Ako rezultatitestiranjapokazujuvisok stupanjmedusobnerazumljivosti, dolazi do "svrstavanjarazliöitihvarijetetau jedan te isti jezlk.To sepo pravilu
radi kad medusobnarantmljivostiznosiizmedu75% i85oÄ"(ibid.). Do zakljuöka
da se graniönazonanalaziizmedu 75% i 85% do5lose nakon Stosu timovi lingvista na primjerimabrojnih jeziönih situacijaSiromsvijeta ispitivali medusobnu
razumljivostraznihidiomatako 5tosu ispitanicimaprezentiralipo odredenimpravilima sastavljentekst nekog drugog idioma i njegovurazumljivosttestirali pomoöupitanja.Poslije izvr5enogtestiranjaispitanikuje postavljenoi pitanje da li
mu je bilo lako ili te5korazumjetitaj tekst.Nakon Stosu seodgovorina to pitanje
usporedilis dobivenimpostotkomrazumljivostiteksta,pokazalose da kad je razumljivost iznosila85% ili viSe,to se po pravilu podudaralos izjavom ispitanika
da im je lako razumjetidotiöniidiom (Casad1974,84).A kadje postotakrazumljivosti iznosio75% lli manje,to sepo pravilu podudaralos izjavom ispitanikada
im je te5korazumjetidotiöniidiom (ibid.). U zoni izmedu75% i 85% odgovori
su varirali. Buduöi da je medusobnarazumljivostizmeduHrvata,Srba,Bo5njaka
jezikom dalekoveöaod granicenavedenog
i Crnogoracakad govorestandardnim
jeziku.
postotka,nesumnjivoseradi o jednom te istom standardnom
postojanje
lingvistiökih kriterija
JuZnoslavenski
lingvisti poku5avajuporeöi
za utvrdivanjeda li je rijeö o jednom ili o nekolikojezika tako Stoistiöu da se ne
zna toönokoliko ima jezika u svijefu.Medutim, razlogza5tose ne zna toöanbroj
jezlkanije nepostojanjelingvistiökihkriterija,negoje razlogu tome Stojo5 postoje jeziöno nedovoljnoistraZenipredjeli zemaljskekugle, npr. u podruöjuAmazone, sredi5njeAfrike, Nove Gvineje,i lto 660Äjezikana svijetu ima manje od l0
tisuöagovornikaa jezicimas tako malo govornikadogadaseda vrlo brzo nestanu
(Crystal21998,286).Izistih razlogane znajunpr. ni biolozi koliko danastoöno
ima biljnih ili Zivotinjskihvrstau svijetu- to ne znaöida biologija nemakriterije
po kojima odredujeStoje razliöitavrsta.
94
Snje2ana
Kordii
4. Sociolingvistiökikriteriji
Na juZnoslavenskimprostorimapojavljuje se fvrdnja da je lingvistici suprotstavljena sociolingvistika.Medutim, veö i definicija sociolingvistikepokazujeda je
neopravdanooöekivatisuprotstavljanjeizmedu sociolingvistikei lingvistike, na
osnovi kojeg bi se moglo reöi da je srpskohrvatskijedan jezik po lingvistiökim
kriterijima, a nekoliko jezika po sociolingvistiökim.Naime, sociolingvistikaje
poddisciplina lingvistike, koja sadrZikomponentejo5 triju dodatnihznanostia ne
politike,usp. definiciju sociolingvistike:
"Poddisciplinalingvistikekoja se bavi
uzajamnimodnosimaizmedu druStvenestrukturei jeziöne strukture,a zadatzkjoj
je pokazatisistematskupovezanostjeziönei socijalnestrukturete utvrditi uzroöne
odnoseu jednom ili u drugom smjeru.Sociolingvistikaje interdisciplinarniprojekt sociologa,lingvista,psihologai antropologakoji konstituirajedan zajedniöki
predmetprouöavanja"(Lewandowski51990, 979).
Kao sociolingvistiökikriterij juZnoslavenskilingvisti poku5avajupredstaviti ustavenovonastalihdrZava,u kojima su hrvatski,srpski,bosanskii crnogorski
progla5enisluZbenimjezicima s pravnofiksiranim imenima.Medutim, sociolingvistiökapodr5ka"za zahtljevanjestatusarazliöitog ' jezlka'ne moZese dobiti samom öinjenicomprogla5avanjasluZbenogjezika i pravnim fiksiranjempolitiöki
poZeljnogimena(i obrnuto,ne moZenestatiadministrativnimmijenjanjemstatusa
idioma i njegovim preimenovanjem)"(Gröschel2003, 177).Jer "obiöna odluka
jo5 ne öini jezik. Isto tako ne moLeime napravitiod nekoliko jezlkajedanili od
jednognekoliko"(Blum 2002,I53).
Osim toga,ustavnoprogla5avanje
nekogidioma sluZbenimjezikom i ustavno
fiksiranje imenovanjanisu ni lingvistiökogni sociolingvistiökogkaraktera,nego
izvanlingvistiökog(Gröschel2003, 149): "Kod izbora sluZbenihjezlka i njihovog imenovanjarukovodese graneprava koje su za to zaduäeneiskljuöivo prema smjernicamapolitike odnosnodotiönihvladajuöihelita u drZavi.Stoganema
jeziönih odnosanavoditi
nikakvog opravdanjakod opisivanjaposdugoslavenskih
progla5enost
sluZbenimjezikom i administrativnofiksiranoblik imenakao navodno 'sociolingvistiökaobiljeZja'u koristjeziönopartikularistiöke
argumentacije
kod
srpskohwatskog j ezika."
Gröschel(2003, 184)konstatira:"NaSzakljuöakda se iz postjugoslavenskih
uredbi o sluZbenimjezicima ne mogu izvesti nikakvi argumentiprotiv toga da i
dalje lingvistiöki postoji srpskohrvatskikaojedan jezrkslaZese s izjavom Lerchnera (2000,294), nevezanomza neki jezik, da kvalificiranje varijanata'kao drLavnrhjezika ili kao nacionalnihjezikaitd. podlijeLeinranlingvistiökimklasifikatorskim konvencijama'."Buduöi da se ustavnoprogla5avanje
sluZbenimjezikom
rukovodi izvanlingvistiökimmotivima, rantmljivo je da ono ne utjeöena lingvistiku. Gröschel(2003, I 5 1-160)navodiustaveiz 2l evropskei izvanevropskedrZavenaspramkojih lingvistika klasificira i imenujejezik drugaöijejer su odredbe o sluZbenomjeziku u tim ustavimau suprotnostisa znansfvenimspoznajama.
Gröscheloviprimjeri su ujedno i dokaz nezavisnostilingvistike od drZavnopravnih odredbi.
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
95
Progla5avanje
sluZbenimjezikom neke dräavenije kriterlj za postojanjeili
jezika (Matfusch1999,79-80).Ne samoda je
nepostojanje
nekog standardnog
standardnijezik lingvistiöki pojam, a sluZbenijezlk politiöki, negoje standardni
jejezlk5iri pojamod sluZbenoga:
"SluZbenijezikje tehniökipojamkoji oznaöava
poslovevlade",dakle"sluZbenijezikje jezikkoji je vlada
zIklli jezikezasluZbene
pÄznalai odobrilaza upotrebuu sluZbenimposlovimavodenimau vladinim institucijama" (Sonntag1995,92). Dok standardnijezik nije ograniöensamona vladine institucije,"sluZbenijezik koristi se u centralnimnadregionalnimorganima
dräave(vladi, parlamentu,upravi)" (Witt 2001,31). Stogase u definiciji "pojam
sluZbenogjeztkarazumnomoZeograniöitinajezik na kojem drLavakomunicirasa
svojim gradanima,odnosno,jo5 opöenitijereöeno,jezlkkoji vladamoZekoristiti u
svim svojim djelatnostima.[...] Navedenakratka definicijaje sasvimdovoljnaza
odredivanje osnovnihfunkcija sluZbenihjezrka" (ibid., 30).
jezika sluZbenimnije potrebno zbog svrhe za5titetog jezika
Progla5avanje
jezlkasluZbenim
pojav(GonzäIe22001,
xxvii). Stogaseu vezi s progla5avanjem
'nepotrebno's
neposredne
ljuje pitanje"Za(to seprogla5ava?
Sasvimsigurnoje to
'pragmatiöke'toökegledi5ta.Mnoge drtave,ukljuöujuöii Veliku Britaniju i SjedinjeneAmeriökeDrtave, nemajuustavnosluZbenijezik" (Cooper1989,101).I
(Gröschel2003,141).CooperzapaLa,osim
Njemaökaje medutakvim drLavama
toga,da se"i ustavomprogla5enisluZbenijezici ponekadignoriraju".Kao primjer
takvogignoriranjanavodipojedinedrLaveu kojima seod 16 ministarstavaöak l4
jeziku koristeöidrugi jezik, i to desetne pridrZavaustavneodredbeo sluZbenom
je
ljeöimanakonSto u ustavuodredensluZbenijezrk.To su samoneki od primjera
koji potvrdujulingvistiökizakljuöak"da niti je nuZnoodreditisluZbenijezik niti je
(Cooper1989,101).
nuZnopridrZavatiseustavneodredbeakoje donesena"
prostorapozivajuna "medunarodnopiznaNeki seautori s juZnoslavenskih
vanje" idioma kao 'Jezika" pod odredenimimenom,no takvo "legaliziranje" ili
"medunarodnopriznavanje""ne postoji u pravimanaroda.Objekti internacionalnog priznavanjasu samo dräave"(Gröschel2003, 177).Pozivajuse i na to da je
imenovanje jezika npr. hrvatskim u skladu s "pravom hwatskoga naroda.Narod
ima pravo svojjezik zvati svojim imenom".Osvröuöisena tu tvrdnju koja seponavljajo5 od Deklaracye,Gröschel(2003, 164)istiöe:"Tim o5trijetrebauswrditi
'pravu'.
da sejoS u dobaDeklaracijeiz 1967. radilo o jednom ad hoc izmi5ljenom
Nijedna deklaracijaprava UNO-a ili LINESCO-a,nijednaregionalnakonvencija
ili VijeöaEvrope)ne
zazastituljudskih pravaili pravamanjina(KSZE-a1OSZE-a
jezIka."
pravo
imena
Jacobsen(2006,3 l9) podznaza takvo
na samoodredivanje
sjeöakako mi5ljenjeda postoji nekakvopravo narodana odredivanjeimenajezika predstavljdpogre5noshvaöanjeodnosaizmedunacije i jezikajer narodakoji
govore isti jezik kao i neki drugi narod "ima toliko da ih ne trebani nabrajati,i
nemaprematome nikakvih razlogazbogkojih bi Hrvati" sepozivali na nekakvo
nepostojeöepravo nazivanjajeztkapremanaciji. Kad bi sejezik nazivaoprema
naciji, a nekolikonacijagovori istim jezikom, ondabi bilo nekoliko nazivaza isti
jezik, Stoje neprihvatljivou znanostijer sugerirada se radi o vi5ejezika. Laici u
narodu,tj. nefilolozi,mogunaravnonazivatijezikkako hoöe,ali sepritom ne mo-
SnjeZana
Kordii
gu pozivati na pravo niti se nazivi iz narodasmiju nametatilingvistici (Gröschel
2001, t75).
Odvojenostlingvistikei sociolingvistikeod politike te zadrLavanje
znansfvenih kriterüu je tim vaZnijekad se zna da baSkod imenovanjasluZbenogjezlka
postoje "poku5aji od stranepolitike da pitanje imenovanjainstrumentaliziraza
vlastitesvrhe.SluZbeninazivi jezlkamogu postiöifunkciju prikrivanjasfvarnosti,
pogotovokod sffanacakoji nisu dobroupoznatis prilikamau odredenojzemlji i s
jezikom" (Gröschel2003,159-160).Zato i rukovodenjepremasluZbeno-politiökom imenovanjua ne premaznanstvenome
nallazina kritiku, ilpr.u sluöajuRegistracijskeagencijeza ISO-kodove:"Mana kod ISO 639-2je Stosejako orijentira
premapolitiökim okolnostima:npr. srpski,hrvatskii bosanskisevodekao tri razliöita lezika,dok se najmanjeosampotpunorazliöitih kineskih jezlkavode samo
kaojedan.Nasuprottomeje Sll--shemajaöe poku5avalaorijentiratisepremalingvistiökim kriterijima" (Richter 2006).
Sociolingvistikapokazujesuprotnood politiöki isformuliranihustavau juZnoslavenskimdrZavama.Kao prvo, iz definicijejednog od temeljnihsociolingvijezik (usp.poglavljeI ovog ölanka)vidi se
stiökihpojmovakao Stoje standardni
da podruöjeHrvatske,Srbije,BiH i Crne Gore opsluZujejedan te isti standardni
1ezik.Kao drugo,dobropoznatasociolingvistiökateorijapolicentriönosti(usp.poglavlje 2 ovog ölanka),koja uzimau obzir i lingvistiökei sociolingvistiökedatosti,
daje isti rezultat.Treöe,sociolingvistikanudi i druge dokazeda se kod srpskohrvatskogradi o jednom jeziku: "Bez obzirana poku5ajekroatiziranjaodnosno
'turkiziranja' od
lingvistau Hrvatskoji medubostranejeziönopartikularistiökih
sanskimMuslimanima(ör1utrajnu prihvaöenostod stranemasegovornikau obje
regije tek trebapriöekati)idiomi Hrvata,Bo5njakai Srba(i naravnoCrnogoraca)
su kao i prije uzajamnorazumljivi (i to statistiökiu dalekoveöojoUe.inegoStoje
to sluöajizmedubliskosrodnihjezlka).Tauzajamna
razumljivost[...]je sociolingvistiöki korelatstmkturnojsliönostiutvrdenoju sistemskojlingvistici i argument
za to da i dalje postojijedan srpskohrvatskijezik" (Gröschel2003, I 83).
Uz te sociolingvistiökeargumente"najjaöi sociolingvistiöki dokaz protiv
shvaöanjada se kod hrvatskog,bosanskog/bo5njaökog
i srpskogradi o tri autonomna ' jezika' sastojise u jednom argumentukoji - zaöudo- u obimnoj literaturi o jeziönoj Sizmioko srpskohrvatskog
dosadnigdje nije bio tematiziran.Radi
se o nepostojanjubilingvizma izmedu grupa govornika navedenihtriju idioma
(odnosnoöetiriju s crnogorskim).Zaöudujuöaöinjenicada taj kut gledanjanije sistematskirazmatranmoZe
semoZdaobjasnitiupravobanalno5öu
stanjasfvari.Na
je:
krajukrajevaopöepoznata
istina gdjenemadvojeziönosti,
nemamoposlas dva
jezlka" (ibid.).
5. Nazivjezika
Svakijezik morau lingvisticiimati svojeime.Nazivi koji pi5uu dana5njimustavima hrvatskijezik, srpskijezik,, bosanskijezik nisu za lingvistiku prihvatljivi jer
jedno te isto, a buduöi darazllöitaimenasuge"sva tri imenatrenutnooznaöavaju
P o l i c e n t r i ö nsit a n d a r d n i e z i k
97
riraju razliöitost,iztogaproizlazeproblemi" (Raecke1996,22).Nazivanjejezrka
nije znanstvenogledanodobro rje5enje,öak i kad bi se
bosanskilhrvatskilsrpski
se
stavljalanapomenada nabrojaneoznakeupotrebljavajukao sinonimi,jer sene
mote oöekivatiod lingvistada u svakomtekstudodajunapomenuuz takav naziv.
öitateljiopravdanomogupomislitii pomiA akonapomena
izostane,(neupuöeni)
Sljajuda se radi o razliöitimjezicimazato Stose na jednaknaöin,kosomcrtom,
koji su razliöitijezici. Osim toga,ako se spomeodvajajunpr.njemaöki/latinski,
nute tri rijeöi navodnokoristekao sinonimi,za5toih ondauvijek navoditi svetri?
S drugim sinonimimau jeziku to nije sluöaj,uvijek se u konkretnomtekstuupotrebljavasamojedanod njih.
Msrk (2002) podsjeöau predgovoruSerbokroatiskgrammatik da se radi o
'JuZnoslavenskom
jeziku kojim govori veöinastanovni5ffau biv5imjugoslavenskim republikamaBosni,Hrvatskoj,CrnojGori i Srbiji,a koji je uvijekbio poznat
'bosanski/
kao 'srpskohrvatskijezik"'. Nazivu s crticamazamjera:"Novi termin
hrvatski/srpski'je po mom mi5ljenjusasvimneprikladanda zamijenitradicionalni naziv 'srpskohrvatskijezik'. Sto ornaöavakosa crtica?I? Ili? llrli?" Zakljuöuje
kao Stonije
da za naziv studija nije prikladna oznaka'bosanski/hrvatski/srpski'
'srednjojuZnoslavenski'.
nazivom
srpskohrvatski
Istiöe
da
su
prikladnani oznaka
'srpska', 'hrvatska', 'crnogorska','bosanobuhvaöenesve "varijante tog jezika:
ska'. Takoje uostalomuvijek i bilo. Ni5ta se to nije promijenilos raspadomJugoslavije-bez obziraStonacionalistiöki
bosanskiMuslimaniili Hrvati smatralii
tvrdili". Zato autorsumiradaje nazivsrpskohrvatskii dalje najprikladnijaoznaka
kako za jezrktako i za imenovanjestudija(isto v. i u Msrk 2008,296).
(2006,319)takoderkritizira imenovanjejezikaili srudtja"bosanJacobsen
ski-hrvatski-srpskijez7k",kao i zahtjeveda se podijele"srpskohrvatskestudijeu
hrvatske,odnosnosrpskestudije".Nedostajeobja5njenjeza mijenjanje,a oni koji
bi se odluöili za promjenuduZni su dati obja5njenje"zaStoto nisu mnogo ranije
uöinili". Jer npr. 70-ih ili 80-ih godinanitko straneslavistenije tjerao"da zadräe
(ibid.,320).I Obst (2004,212) smatraopravdanimda se i
nazivsrpskohrvatski"
dalje "koristi termin 'srpskohrvatski'utradicionalnomsmislu,na kraju krajevai
'srpski i/ili hrvatski', 'hrvatski
zatoda se izbjegnunezgrapneformulacijepoput
'hwatski-srpski-bosanski-crnogor'hrvatski-srpski-bosanski'
ili öak
ilili srpski',
jeziknaziva
BHS Sipta (2003, 272) zamjera"onda bismo
ski"'. Dosjetkida se
zaistaimali kuriozum skraöenicukao ime jezika".
Buduöi da je oznakasrpskohrvatskiod 19. st. ustaljenlingvistiöki naziv u
slavistici,ona ima prednostnasprambilo koje drugepotencijalneoznake.Pored
toga,uklopljenaje u modelelingvistiökognazivlja:"U stranojje jeziönojznanosti
jezik,po naöelukojim serazni sloZenilingvinajuobiöajenijinazivsrpskohrvatski
npr. indoevropskijezici obuhvaöaju
prema
tvore
krajnjim
ölanovima,
stiöki nazivi
jezike
i indoevropske
izmeduIndije i Evrope.Taj se nazivupotrebljavai u dobrom
jeziöne
znanosti"(Brozoviö1988,4).Iznavedenogcitatasevidi da
dijeludomaöe
senazivusrpskohrvatskine moZezamjeratiStonemabosanskui crnogorskukomsamoimenovane
ponenfujer dvodijelnaoznakaneznaöida su njome obuhvaöene
dvije komponente,negoda su one rubovi jeziönogpodruöjau koje je ukljuöenoi
Kordi(
SnjeZana
ono Stosenalazi izmedunjih. Isto tako,redoslijedkomponenatane znaördavanje
prednostikomponentikoja je prva, nego su oba "sastavnadijela logiöki ravnopravna"(Gröschel2001,162).Brozoviö(2005,68)navodikao dvodijelninazivi
jezik, i dodajeda takoder"Karaöajevcii Balkarci geografkaraöajevskobalkarski
ski su razdvojeni".Dvodijelno imenovanihjezrkaima na svim kontinentima,npr.
ki j ezik (Australija), nil burjatskomongolski j ezik (Azij a),j ugambehobundäaluns
jezi,t (Amerika). I srpskohrskonubijskijezik (Afrika), pasamakodijskomalisetski
vatskijezifr u Evropije primjer dvodijelnogimenovanja.
Naziv koji predlaZupojedini juZnoslavenskilingvisti srednjojuänoslavenski
je neegzaktan,iznjega se ne vidi Stose sve moZeubrojiti u srednjuzonu,ubraja
li se u nju samoBosnaili se njoj pridruäujejedna ili vi5e susjednihzemalja.Nagrupiranjena zadalje, taj naziv se ne moZeuklopiti u postojeöeopöeprihvaöeno
juZnoslavenske
jezike
(slovenskii srpskohrvatski)i istoönejuZnoslavenske
padne
jezlke(bugarskii makedonski).A to postojeöegrupiranjese ne moLeodbacitijer
je zasnovanona osobinamajuZnoslavenskihjezlka.Naziv srednjojuänoslavenski
doveobi do neprihvatljivesituacijeda "bi se ondamoralokazatidaje srednjojuZjezlk, a tu se ondana klasifikacijsko-terminoslavenski- zapadnojuZnoslavenski
nolo5komplanu sukobljavajudva razhöitageografskaodredenjau nazivima,od
povezani s genetskokojih je jedan (onaj veö ustaljeni zapadnojuänoslavenski)
jezika"
j
(Sipta
2003,270).
lingvistiökomklasifikacijom uZnoslavenskih
Ni naziv standardninovoitokavskinije prikladanjer je neproziranza strance,pa ne nailazina prihvaöanjekao Stoni nazivi standardnitoskanski,standardni
kastiljanskinemajuni najmanjuSansuda u filologiji potisnuili zamijenenazive
tal ij anski jezik, i p anjolski lezik (i bid., 278).
prostorima"Srbi nazivajusadasvoj jezlk srpski,Hrvati
Na juZnoslavenskim
hrvatski,iako seobje varijantene razlikujubitnojedna od druge"(Mattusch1999,
74).Podudarna
situacijaje i "u Indiji, gdjesusvakodnevnigovoreniurdskii hindski
ustvari isto, potpunojednako kao govorenihrvatskii govorenisrpski" (Fishman
1997,,128).Dvije jednodrlelneoznake(ili tri, öetiri)nisu za lingvistikuprihvatljive
jer onebi znaöileda seradi o dvajezika (ili tri, öetiri),Stonije sluöaj.Prihvatljiva
bi bila jednajednodijelnaoznakakoja bi pokrivala öitavojeziöno podruöje.Kod
veöinedrugih policenhiönihjezika i koristi se od startajednajednodijelnaoznaka
(npr. engleski,Spanjolski,njemaöki).No, öinjenicada na naiim prostorimasvaka
seveö stoljeöei pol nejednomjednodijelnomnestranagovori isti jezik oznaöava
jezlka.
go dvodijelnimoznakama
najproOd dvodijelnihoznakaje internacionalno
Sirenijabila i ostalaoznakasrpskohrvatskijezik (Blum 2002,V).
U enciklopedrlievropskih jezika (Herrity '2001, 422) konstatirase: "naziv
'srpskohrvatskijezik' je normalanu znanostinaZapadu",a pi5ei da'Je bio proSirenu biv5oj Jugoslaviji".Jezik u Hrvatskoj i Srbrji opisujese kao "standardne
jevarijante",a jednakose i o jeziku u BiH kaäedaje "varijantasrpskohrvatskog
jezik
koriste
zika" (ibid.,34,424). Poredlingvistiökihradovanazivsrpskohrvatski
i sociolingvistiökiradovi, Stoje razumljivo kad i sociolingvistiökaenciklopedija
(Pattanayak2001,564) konstatirada su srpski i hrvatskijedan te isti jezik, navodeöiu istom kontekstuda su to i hindski i urdski, iako se gledajukao dvaraz-
ni iezik
Polic ent r iöni
s t and a rd
99
liöita jezika(o toj paralelikao i o drugim temamavezanimzanaziv jezlkavidi vi5eu lingvistiökojdiskusiji u Knjiäevnojrepubllci,posebnou isjeökuiz diskusije
Kordiö 2005, ili u op5irnomprikazu diskusije"Chorwackadyskusjao statusiei
nazwie jezyka", Molas 2005, 463-48I ).
Naziv srpskohrvalskinije ni politiöki ni narodskiizraz,nego"je srpskohrvatskl oduvijekbio öistolingvistiökipojam,koji ni5tadrugone izraZavanegoda Srbi
i Hrvati govorejedan te isti jezlk" (Pohl 1996,219)."Kreirali su ga strani znanstvenici"jer im je trebaonazivza jezlk"zakoji nije postojaloposebnoime medu
njegovim govornicima" (Lencek 1976, 46). Dvodijelne "oznake srpskohrvatski
odnosnohrvatskosrpskinikad nisu bile pro5ireneu narodu.One pripadajuknji5kom jeziku i znanstvenojterminologiji" (Pohl,210).Znansfvenonazivljene zasniva se na narodskomejer "dodu5e,moZesvaki narodsvoj idiom nazivatikako mu
drago,ali lingvistika ne smije bez preispitivanjapreuzetisvako imenovanjekoje
je medulaicimaomiljeno"(Gröschel2003, 169).Lingvistiökinazivi ne dobivaju
se ispitivanjemstavovaizvomih govornika:"ispitivanjeizvomih govornikaoöito
nije {e5enjejer njihovom percepcijomupravljajunejeziönarazmi5ljanja,i to prvenstvenoreligijska,nacionalistiöka"(Crystal21998,287).
Jacobsen(2006,320) navodi da "konfuziju oko nazivajezlkasu stvorilepoprostorakoje vr5e 'odozgo'prilitiöke elite pojedinih zemalja"s juZnoslavenskih
da mijenjajunazivestudija.Vlastitim iskustvomiz
tisak i na inozemnasveuöiliSta
proteklih petnaestgodinailustrira "kako je jedan politiöki reZim nastojaoda nametnesvojepogledestranim"sveuöili5tima.Vlade pojedinihnovonastalihdrtava
i dotiönenacionalnefilologije ciljano zamagljujugranicu izmedu znanstvenogi
narodskognazivlja.Jacobsenzatopodsjeöakako laiöki "i ranijeje bilo uobiöajeno
Stonije
da sekate zanekogda govori'srpski'/'hrvatski'/'bosanski'/'crnogorski"',
govori
srpskoznaöi"data
osoba
iskljuöivaloni ondani danasda to znanstveno
jezikom. Radi se dakleo dva nivoa", Stonacionalnoanhrvatskim(standardnim)
gaLirani1ezikoslovci namjerno pre5uöuju. Stoga Jacobsenkritizira j uZnoslavenske
filologe koji poistovjeöujuznanstvenii narodskinivo (ovaj posljednjije postaoi
i koji nazivsrpskohrvatski danastabuiziraju.
sluZbeno-politiöki),
GröschelkaLe(2003,184-185):
O daljnjemnazivanjujezikasrpskohrvatskim
"U doglednovrijeme ne moZese raöunatis time da öe sluZbenofiksirani nazivi
ustava.To ne trebairitirahrvatskijezik t srpskijezifr nestatiiz postjugoslavenskih
ti stranuslavistiku,meduostalimani njemaöku,kojoj sejoS uvijek pripisujeneka
vrsta vodeöefunkcije. Zamljenrti ime srpskohrvatskijezik znaöilo bi kapitulaciju
pred politiökim pritiscimaiz zemaljanasljednicaJugoslavije."Uzimajuöi zapnmjer situacijus njemaökimjezikom u Austriji i Svicarskoj,nastavlja:"Kad bi - iz
bilo kakvih razloga- politiöke vode tih zemalja [Austrije i Svicarske]odluöile
svoj sluZbenijezik ubuduöenazivatiaustrijski i ivicarskt [...], to bi lingvistiöka
germanistikaprimila do znanjasamoslegnuv5iramenima,a ne bi zbogtogaodbanjemaökogjezIka."
cila svojukoncepcijuvarijanatastandardnog
Austrijski lingvist Pohl (1997,69) pofvrdujeda isto vrijedi i za slavistiku:
"srpskohrrratskijezlk - tog lingvistiökogtermina öe se öovjek morati drZatiako
ne namjeravasvirati u nacionalistiökomorkestruSrbai Hrvata - je ne samopo-
100
Kordii
SnieZana
licentriöan(dana5njicentri Zagreb,Sarajevoi Beograd)negoi poliarealan." Buduöi da nazivsrpskohrtatski ima "dugu tradiciju u slavistici- kreiraogaje Jakob
Grimm,pro5irioSlovenacJernejKopitaru prvoj polovini 19.stoljeöa,davnoprUe
nastankaJugoslavije- on daklenije duZannuZnonestatiöinomraspadate dräave"
(Thomas2003,319).
6. Nacija,drZava,kultura,povijest
filolozi pokuiavajujezik poistovjetitis nacijomprikazujuöiga kao
JuZnoslavenski
odrednicunacijepa se "na balkanskomprostoru' jezik'öestokoristi kao sinonim
za'narod', iako znanstvenicidobro znaJuda to nije isto" (RichterMalabotta2004,
81). U znanostije poznatoda "ne postojijedan premajedan podudaranjeizmedu
jezlkai nacije,kakvo bi nuZnomoralopostojatikad bi jezrkbio odrednicanacije.
Naprotiv,oöiti su suprotniprimjeri" (Greenfeld2001,663).Takose"kao klasiöni
protuprimjer za primjenukriterija zajedniökekulturei jezlkakod postojanjanacije
moZenavestivi5ejeziöna
Svicarskasa svojimrazliöitimkulturama.Ali ni Belgija
ne ispunjavakriterij zajedniökogjezika kao konstituirajuöegza postojanjenacije.
Kao protuprimjertakodertreba navestikoriStenjenjemaökogjezrkau barem tri
razliöite drlave, Njemaökoj,Austriji i Svicarskoj,koje ne öinejednu naciju. JoS
jeziönogkriterija u sluöajuengleskogi Spanjolekstremnijeizgledanedostatnost
skogna ameriökomkontinentu"(Esbach2000,60-61).Zatoje "idejao jeziku kao
öiniocu nacije dakle mit, te kao svaki mit pokazujevi5e Stosu njegovi kreatori
poku5avalividjeti u stvarnosti,negoStoje u njoj zaistablloza vidjeti" (Greenfeld
2 0 0 1, 6 6 4 ) .
Jedanod razlogaza5tose u juZnoslavenskojsredini do danaspoistovjeöuju
nacijai jezik je taj Stoje tamogotovopola 20. stoljeöavladaosocijalistiökisistem
koji sepozivaona misaoKarla Marxa,a Marx je jezik smatraojednim od kriterija
za naciju (Stokdtiöki navodi Pfaff lgg4, 5l-52). Znanostje taj pristup, karakteristiöanza intelektualceu 19.stoljeöu,odavnoodbacilajer sfvarnostpokazujeda niz
nacijapostoji (i ima nezavisnedrLave)iako govoreistimjezikom kao i nekedruge
nacije u drugim dräavama
Neutemeljenoje i jezik povezivatis drZavomjer "veza izmedu dräavei jezika nije nuZnau smisluuzajamnogpoklapanjaili podudaranja"(Weisgerber1990,
61). Öinjenicaje da'Jeziönegranicei drZavnegranicenisu u Evropi nikadabile
sinhronizirane
i nisu to ni danas"(Haarmannl915,8l; usp.i Schubert1997,86).
Stovi5e,"potpunosinhroniziranj
e j eziönih granica,nacionalnihgranicai drZavnih
granicamoZebiti samoutopija"(Haarmann1975,83).
Isto tako "religijske granicese gotovonigdje ne podudarajus jeziönima.[...]
Katoliöki Hrvati, bosanskiMuslimani,pravoslavniSrbi i Crnogorcigovorevarijantejednog te istog jezlka:srpskohrvatskog"
(Blum 2002,16).
Kod juZnoslavenskih
filologa pojavljujesetvrdnjada sestandardnijezik mojezici "su suprotnood
ra podudaratis nacionalnomkulturom.Medutim,standardni
onogaza Stoih nacionalnamitologija progla5ava,naime za arhalönuosnovunacionalnekulture i za plodnotlo nacionalnograzmi5ljanjai osjeöanja"(Hobsbawm
Policentriöni
rdniiezik
standa
r01
1991,68).Kultura ne samoStosene podudaras jezikom, nego sene podudarani
nacije"istiöuda se
s nacijom(Ammon 1995,31).Danasvi5e-manjesvi istraZivaöi
manje zajedniökoje
imaju
sfera,
razliöitih
kulturnih
od
suvremenenacije sastoje
kog medusobno,negos odgovarajuöimkulturnim sferamadrugihnacija" (Esbach
2000,65). Stogasekultura smaffaneupotrebljivomza klasificiranjeljudi po nacijama (Reiter1984,191).
Osim toga,"Stoöini kulturu, Stojednu kulturu razlikujeod druge,ostajerasplinuto i neodredeno- pogotovokod teritorijalnosusjednihzajednica(a upravo
njih Zelenacionalistiökiakteri gotovouvijek jednu od druge razgrantöiti)"(Blum
2002,3).A ni ono Stose Leli prtkazatijednom kulturomjer öini jednu (hrvatsku)
naciju nije jedinstveno:"Vlastita kultura i tradicijanisu se mogle, ako su se pritom jeziöni kriteriji uzeli za polaznutoöku [...], definirati kaojedinsMenakultura
i tradicija" (ibid., l3).
PojedinijuZnoslavenskifilolozi poku5avajupovijest narodapredstavitikao
kriterij za dana5njistandardnijezik. No to je u samomsvom temeljuproma5eno
jer nacionalnaili regionalnaili kontinentalnapovijestnemavezes traZenjemodjezikom.
govorana pitanjeda li Hrvati, Srbi itd. danasgovorejednim standardnim
govore,
a ne
danas
promatra
kako
oni
Kad se traZiodgovorna to pitanje,ondase
pojeselau 17.st.,selidbamaiz
usporedujusepovijesnipodacio noSnjamaraznTh
dinih regijau 16.st.,tipovimaorudaizraznihmjestau 15.st. itd.
Neki juZnoslavenskifilolozi poku5avajuu povijesti naöi i razliku naspram
drugih policentriönihjezika tako Stotvrde da su drugi policentriönijezici u pro5losti bili jedinswenjezik, bez teritorijalnihdiferencijacijakoje danaspostoje.Ta
tvrdnja,medutim,nije toöna:npr. u germanisticije poznatoda "od poöetkado danasu sfvarinije postojaojedinsfveninjemaökijezik, negosamoregionalnivarijeteti. Iako regionalnostizgledadaje univerzalnakategorijakod jezika,njemaökise
zbogniza sociokulturnihi jeziönopovijesnihrazlogaubrajau onejezike kod kojih
su varijetetiposebnovaZni:njemaökise moZesmatratiprototipomheterogenosti
unutarjednog jezrka" (Földes 2002, 225). Regionalneposebnosti,i izgovornei
leksiökenaravi,postojalesu davnoprije negoStoje njemaökijezik u 19.st. standardiziran:u I l. st. veöpostoji posebanSvicarskinjemaökipisani jezIk,öije su se
1985,
posebnosti
u leksiku,morfologijii drugomeodrZaledo danas(Sonderegger
jezik
jedan
pisani
posebni
takoder
a u Beöuse od 13. st. koristi
str. 1890-1901),
po(2001,
govoreöi
o
88)
(Wiesinger1985,str. 1944-1945).Zato Reiffenstein
licentriönostinjemaökogjezlkaumjesto izrazanacionalnapolicentriönostkoristi
izraz regionalnapolicenffiönostjer policentriönostnjemaökogjezrka"uvjetovana
je faktorimakoji su stariji od dana5njihnacija". I u primjeru malajskogpolicentriönog jezlkateritorijalnediferencijacijesu postojaleveöpnje negoStosu seteritoriji na kojima setaj jezikgovori oformili kao drZavei nacijesasvojim nacionalnim varijantama(Haji Omar 1992,403-406).
filolozi pozivaju se na jeziönu povijest kao dokaz da danas
JuZnoslavenski
postojeöetiri razllöitajezika (hrvatski,srpski,bosanskii crnogorski).Meclutim,
pozivati se na jeziönu povijestneutemeljenoje iz vi5e razloga.Prvi razlogje taj
Stosu danasu jeziönom pogleduisti. To Stosu u povijesti neki pisali kajkavski,
102
SnieZana
Kordii
neki slavjanoserbski,
a neki öakavski,pripadapro5lostijer nakontoga su svi pre5li
na Stokavskipa od ondasvi imaju zajedniökiStokavskijezik. Ne mogunekada5nje
jezikau 19. stoljeöunapu5tene,
razllke,koje su standardiziranjem
sluZiti kao dokaz da danasimamoposlas razliöitim standardnimjezicima.A drugo,u povijesti
su stoljeöimabili medusobnojeziöno razhöiti i oni koji se danasubrajajuu istu
naciju i istu drZavui za sebefvrde da govorehrvatskimjezikom (Clewing 2001,
373).
Osim toga, u povijesti su prije 1200 godina svi Slavenigovorili jednim te
istim jezikom (Panzer1991,244). Neki juZnoslavenskifilolozi se pozivaju i na
buduönostfvrdeöida öejednom, za nekoliko stotinagodina,razlike u govoru izmeduHrvata,Srba,Bo5njakai Crnogoracasigurnopostativelike, da öestogadoöi
do znatnihpote5koöau sporazumijevanju
izmedunjih, pa da zatoveödanastreba
govoriti o razliöitimjezicima.Medutim,proroöanstvo,
koliko god neki vjerovaliu
njegovoostvarivanje,nije dio jeziönesfvarnosti.A znanosto jeziku semoZedräati
(Kristophson
samojeziönestvarnosti.Usputreöeno,ima i suprotnihproroöanstava
2000,185).
7. Ulogalingvista
Kod teme standardnogjezlka (u koju su ukljuöeni policentriönost,lingvistiöki i
sociolingvistiökikriteriji, nazivjezika) zapaLase da lingvisti na juZnoslavenskim
prostorimaimaju vrlo suZenkut gledanja,da sepokazujuneupuöeniu internacionalni konteksti u analogijeiz drugih jezlka i da lingvistiökeili sociolingvistiöke
termine upotrebljavajubez poznavanjanjihove internacionalnedefinicije (Gröschel2003, l3l).
Oni, osim toga,gubeiz vida da lingvistiökobavljenjejezikom "sluZi opöenijeziönih oblika u svrhu optimiranjakomunikativnih
pobolj5avanju
to
sposobnosti
jemoguönostigovornrka.Izolacionistiökaizgradnjavarijanatasrpskohrvatskog
zika vodila bi, nasuprottome,ka pravljenjukomunikacijskihbarijera.Sudjelovanje u tome bi za lingvistetrebalobiti nespojivos njihovom znanstvenometikom"
(Gröschel2001,183).Tim vi5ebi im trebalobiti nespojivokad seFnada dana5nju
ispolitiziranosti izolacionistiökeaktivnostikoje onauzrokujelingvistiökileksikon
definira kao'."Jeziöniiovinizam. Sovinizamje ekstremninacionalizam,a jeziöni
Sovinizamje sukladnotome ekstremnocijenjenje jezlkavlastitegrupeuz istovremenoekstremnopreziranjedrugih jezikanekeregije ili nekogdrZavnogpodruöja.
JeziöniSovinizamje öestodio takozvaneetnogenezeodnosno'nacionalnogpreporoda' t...1i öestose pojavljuje zajednos politiöki agresivnimborbamaza promjenom statusakontaktnihjezika i s puristiökimnastojanjima.Aktualni primjeri
jezlönogSovinizmasu nastojanjada sesrpskohrvatskijezikpodijeli na dvajezika,
na hwatski i na srpski" (Glück 22000,652).
S obzirom na pojavu neprimjenjivanjalingvistiökihkriterija i na pojavu politiziranosti mnogih, prvenstvenohrvatskihfilologa, ne iznenadujezakljuöakda
"analizirane diskusije na temu jezika takoder su pokazaleda je hrvatskojezikoslovlje zarobljenou te5kopremostivomdiskursu,Stoonemoguöava
da nadvlada
Polic ent r iöni
s t and a rd ni ei z i k
103
iskrenai zdravadiskusijao temi jezrka.To ograniöavasvaku moguönostanalize, spoznajei, na kraju krajeva,objektivnogpoimanjasvijeta" (Czerwiriski2005,
zse).
Domaöijezikoslovci utjeöu na pojedineinozemneslavistepa se odrazi nestruönogkori5tenjaterminaponekadmogu naöi "i kod nekih sffanih,medu ostakoji su nekeargumenteiz debateu postjugoslalima i njemaökih(1uZno)slavista,
venskompodruöjuizgledapreuzelibez preispitivanja.Do prikljuöivanjastranaca
pozicijamazastupljenimu postjugoslavenskom
diskursu dolazi oöito stoga Sto
pretpostavljajuda nacionalnifilolozi, koji se izja5njavajukao izvorni govornici,
posjedujuna neki naöin 'prirodno'uvijek veöu kompetencijukod prosudivanja
'vlastite'j ezröneproblematike.TakvojprocjenimoZesesuprotstavitinalazruskog
sociolingvistaVachtina (2002,247), koj i konstatirada upravou sociolingvistiökim
kontekstimalingvisti koji prosudujustatussvog vlastitogmaterinskogjezika öesto pokazujuveöupodloZnostemocijamapremapredmetusvogistraZivanja,a posljedicatogaje veöi stupanjpolitiziranostinjihovihizjava" (Gröschel2003,137).
da'Je 'politiökapjesma'idaljezapravuznanost
Domaöijezikoslovcizaboravljaju
'odbojnapjesma"'(Spillner 1990, l5). A stranilingvisti koji od njih nekritiöki
preuzimajugubedragocjeni"'pogled izvana'koji nije iskrivljen nacionalizmom"
(Steltner2003,26).
i objektivnost:"Lingvisti su, tako voliOd lingvistase oöekujeznanstvenost
mo misliti, znanstvenici- objektivnipromaffaöijezika koji mogu sebeodvojiti od
misaoje sigurno
ideologijaprihvaöenihu druStvuoko njih. Ali ta razvedravajuöa
netoöna:sasvimje jasno da lingvisti mogu biti, i öestojesu, zahvaöeniideolo5kim
pozicijamakoje mogu jako utjecati na njihovu interpretacijurezultataistraäivanja" (Milroy 2005, 325).Zato je lingvistena juZnoslavenskimprostorimazahvaöeneideolo5kimpozicijamapotrebnopodsjetitina "ulogu lingvistike kao neöeg
odvojenogod vladajuöepolitiökesile" (Busch/I(elly-Holmes2004,54).Potrebno
je podsjetiti da "bi lingvistika kao disciplina ili lingvisti kao njeni predstavnici
trebali preuzetiodredenuodgovornosti reöi politiöarimada njihove politiöke odluke ili njihova jezlönapolitika mogu imati takve i takve posljedicena podruöju
obrazovanj
a,napodruöjumedija,na podruöjukulturnepolitike itd." (ibid., 55). Pa
stogai kod öetiriju nazivajezikau novim ustavima(hrvatski,srpski,bosanski,crnogorski)'Jednaod ulogakoju bi lingvisti mogli imati je da istaknukontradikcije
koje stoje izatlhnaziva" (ibid.).
Popiscitiranih radova
Aitchison,J. (1992),"AssessingLanguageStatus:SomeProblems",IJ.Ammon/M.
Hellinger(ur.),StatusChangeof Languages,Berlin/l.{ewYork, 487-495.
Alexander,R. (2000),In Honor of DiversiQ: TheLinguisticResourcesof the Balkans,Columbus.
Variety- Dialect", U.Ammon
Ammon, U. (1987),"Language- Variety/Standard
An InternationalHandbookof the
i dr. (ur.), SociolinguisticslSoziolinguistik.
104
Kordii
SnjeZana
Scienceof Languageand SocieQI Ein internationqlesHandbuchzur Wissenschaftvon Spracheund Gesellschaf,Berlin/NewYork, 316-334.
Ammon, U. (1989),"Towardsa DescriptiveFrameworkfor the StatuslFunction
(SocialPosition)of a Languagewithin a Country",LJ.Ammon(ur.),Statusand
Functionof Languagesand LanguageVarieties,BerlinA.{ewYork, 2l-106.
Ammon, U. (1995), Die deutscheSprachein Deutschland,Österreichund der
Schweiz:dasProblemder nationalenVarietöten,Berlin/New
York.
Ammon, U. (1996), "Typologieder nationalenVariantendes Deutschenzum
Zweck systematischer
BeschreibungnationalerVaund erklärungsbezogener
rietäten",Zeitschriftfir DialektologieundLinguistik6312,157-175.
Babiö,S. (2004),Hrvanja hrvatskoga,Zagreb.
Blum, D. (2002),Spracheund Politik, Heidelberg.
Brozoviö,D. (1988),"Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski,
hrvatskiili srpski",
D. BrozoviölP. Iviö, Jezik, srpskohrvatskilhrvatskosrpski,
hrvatski ili srpski,
Zagreb,l-5.
Brozoviö,D. (2005),,Prvo licejednine,Zagreb.
Bunöiö,D. (2008),"Die (Re-)Nationalisierung
der serbokroatischen
Standards",
S. Kempgeni dr. (ur.), DeutscheBeitrcigezum 14. InternationalenSlavistenkongressOhrid 20A8,München,89-102.
Busch,B./Kelly-Holmes,H. (ur.)(2004),Language,Discourseand Bordersin the
Yugos
lav Succes
sor States,Clevedon.
(ur.)
(32002),,
Bußmann,H.
Lexikon der Sprachwissenschaft,
Stuttgart.
Casad,E. (1974),Dialect intelligibility testing,Oklahoma.
Clewing, K. (2001),Staatlichkeitund nationaleldentitätsbildung.Dalmatien in
Vormärzund Revolution,München.
Clyne,M. (1989),"Pluricentricity:NationalVariety",U. Ammon (ur.),Statusand
Functionof Languagesand LanguageVarieties,,
BerlinA,iewYork, 357-371.
Clyne, M. (ur.) (1992),PluricentricLanguages.Dffiring Norms in Dffirent Nations,Berlin/NewYork.
Clyne,M. (2001),"Englischzwischenplurizentrischer
Nationalsprache
und internationalerSprache",K. Ehlich/J.Ossner/H.Stammerjohann
(ur.), Hochsprachenin Europa:Entstehung,Geltung,Zukunft,Freiburg,283-299.
Cooper,R. L. (1989),Languageplanningand socialchange,Cambridge.
Coulmas,F. (1996),GewcihlteWorte,FrankfurtNew York.
Crystal,D.('1998), TheCambridgeencyclopedia
of languqge,Cambridge.
Czerwiriski,M. (2005),Jqzyk ideologia- naröd.Politykajqzykowaw Chorwacji
a jqzyk mediöw,Kraköw.
Dane5, F. (1988), "Herausbildungund Reform von Standardsprachen",
U.
Ammon/N. Dittmai/K. Mattheier(ur.),SociolinguisticslSoziolinguistik.
An InternationalHandbookof the Scienceof Languageand SocietyI Ein internati-
s t anda rd ni ei z i k
Polic ent r iöni
105
onalesHandbuchzur Wssenschaftvon Spracheund Gesellschaft,Berlin/]rlew
Y o r k ,1 5 0 6 - 1 5 1 6 .
Dixon, R. (1997),Therise andfall of languages,Cambridge.
Esbach,C. (2000),Nationalismusund Rationalitrit,Berlin.
Fishman,J. (1997),In Praiseof theBelovedLanguages,BerlinA'{ewYo.rk.
Földes,C. (2002),"Deutschals Sprachemit mehrfacherRegionalität:Die diatoMuttersprache I l2l 3, 225-239.
pischeVariationsbreite",
Glück, H. (ur.) (22000),MetzlerLexikonSprache,Stuttgart.
Gonzälez,R. D. (2001),"Introduction",R. D. Gonzälezll.Melis (ur.), Language
ideologies,Tucson,xxv-xxxvi.
Greenfeld,L. (2001),"NationalismandLanguage",R. Mesthrie(ur.),ConciseEncyclopediaof Sociolinguistics,Amsterdami dr., 662-669.
Gröschel,B. (200l), "Bosnisch oderBosniakisch?Zur glottonymischen,sprachFragmentierungdes Serbokroatischen",
politischenund sprachenrechtlichen
U. H. Waßner(ur.), Lingua et linguae. Festschrrftfw Clemens-PeterHerberAachen,159-188.
mannzum 60. Geburtstag,
- SoziolinguiAmtssprachenregelungen
Gröschel,B. (2003),"Postjugoslavische
Srpski
stischeArgumentegegendie Einheitlichkeitdes Serbokroatischen?",
jezik 8lI-2,135-196.
- BeobBairisch,Bayrisch,Deutschländisch
Grzega,J. (1997),"Österreichisch,
achtungenzu Lexik und Idiomatik", R. Muhr/R. Schrodt(ur.), Ös@rreichischesDeutschund anderenationale VarietötenplurizentrischerSprachenin
147-17I.
Europa,Wien,
Haarmann,H. (1975),Soziologieund Politik der SprachenEuropas,München.
Haarmann,H. (22002),Kl eines Lexikonder Sprachen,München.
Haji Omar,A. (1992),"Malay as a pluricentriclanguage",M. Clyne (ur.),Pluri'
centric Languages.Dffiring Norms in Different Nations, BerlinA''{ewYork,
401-419.
Henity, P.(22001),"Serbo-Croat",G. Price(ur.),Encyclopediaof the languagesof
Europe,Oxford, 422-430.
und Stidosteuropa-LinguiSprachwissenschaft
Hinrichs,U. (1997),"Südslavische
stik", Zeitschriftfir BalkanoIogi e 33I l, 9 -25.
am Main/New
Hobsbawffi,E. J. (1991),Nationenund Nationalismus,,Frankfurt
York.
P.(2006),"Forum",StudiSlavistici3,317-320.
Jacobsen,
konstantamasrpskohrvatskog
Jacobsen,P. (2008),"O strukturalno-lingvistiökim
jezlka(inventarfonemai fonotaktiökastruktura)",B. Ostojiö(ur.),Jeziökasi'
tuacija u Crnoj Gori - norma i standardizacija,Podgorica,25-34J. Göscheli dr. (ur.),
und Ausbauspracheo",
Kloss, H. (1976),"Abstandsprachen
Zur Theoriedes Dialekts: Aufsötzeaus 100 Jahren Forschung,Wiesbaden,
30r-322.
r06
Kordii
SnjeZana
Kordiö, S. (2005),"U sluZbipolitike (odgovorI. Pranjkoviöu)",Knjiäevnarepublika 317-8,17l-200.
Kordiö, S. (2007),"Pseudoznanost
na djelu (rec.knjige Marka SamardZij
e, Hrvatjezik)",
skikaopovijesni
Knjiäevnarepublika517-9, 234-249.
Kordiö, S. (2008),"Izmi5ljanjeneodrZivihteorija(rec.knjige JosipaSiliöa,Funkci onaln i sti Iovi hrvatskoga j ezika)", Knj iäevna repubI ika 6I 3-4, 230-244.
Kristophson,J. (2000),"Vom Widersinnder Dialektologie.Gedankenzum Stokavischen",Zeitschriftfir Balknnologie 36I 2, I 78-I 86.
La5kova, L. (1999), "Medijnite opiti za säzdavanena bosnenski ezrk", K.
GrünbergÄV.Potthoff(ur.), Ars Philologica. Festschriftfi)r Baldur Panzerzum
65. Geburtstag,Frar*furtam Main, 89-94.
gramatika,Sofija.
La5kova,L. (2001),Särbo-härvatska
Lencek,R. (1976),"A few remarksfor the historyof theterm 'Serbocroatian'language",Zbornik zafilologiju i lingvistiku l9ll,45-53.
Lewandowski,T. (t1990),LinguistischesWörterbuch,HeidelbergÄViesbaden.
Mattusch,H.-J. (1999), Welsprachigkeit:
Fluch oder Segenfir die Menschheit?,
Frankfurt am Main.
Mclennan, S. (1996),"SociolinguisticAnalysis of 'Serbo-Croatian"',Calgary
WorkingPapersin Linguistics 18, 103-109.
Milroy, J. /lvlilroy, L. (1999),Authority in Language,London/IrlewYork.
Milroy, J. (2005),"Some effectsof purist ideologieson historicaldescriptionsof
English",N. LangerAV.Davies(ur.),Linguisticpurism in the Germaniclanguages,Berlin,324-342.
Molas, J. (2005),"Chorwackadyskusjao statusiei nazwiejgzyka",Studiaz Filologii Polskiej i Slowianskiej40,463-481.
Mork, H. (2002), Serbolvoatiskgrammafik,Arhus.
jeziMork, H. (2008),"Neka pragmatiönazapaä,anja
o postojanjusrpskohrvatskog
ka", B. Ostojiö(ur.),Jeziökasituacijau Crnoj Gori - norme i standardizacija,
Podgorica,295-299.
Obst, U. (2004),"Zvm genitivusqualitatisund zu alternativenMöglichkeitenin
den drei 'Buddenbrooks'-Übersetzungen
ausdem kroatischenund serbischen
(ur.),
M.
Festschriftfir Peter Rehderzum
Sprachgebiet", Okuka/U. Schweier
-225.
65. Geburtstag,München,2ll
Paruer,B. (1991),Die slavischenSprachenin Gegenwartund Geschichte,Frankfurt am Main i dr.
Pattanayak,D. P. (2001),"LanguageConflict", R. Mesthrie(ur.), ConciseEncyclopediaof Sociolinguistics,Amsterdam
i dr., 563-567.
Pfaff, W. (1994),Die Furien desNationalismus,Frar*furtam Main.
- RückblickundAusblick",I. Ohnheiser
(ur.),
Pohl,H.-D. ( 1996),"Serbokroatisch
WechseIbeziehungenzwischensIawischenSprachen,Literaturen und Kulturen
in Vergangenheit
und Gegenwart, Innsbruck,205-219.
Policentriöni
standardni
iezik
107
Deutsch(als Teil der 'pluPohl, H.-D. (1997),"Gedankenzum Österreichischen
riarealen' deutschenSprache)",R. Muhr/R. Schrodt (ur.), Österueichisches
plurizentrischer Sprachenin Europa.
Deutschund anderenationale Varietciten
-87
EmpirischeAnalysen, Wien, 67 .
Pohl, H.-D. (1998), "Hochspracheund nationaleVarietät:sprachlicheAspekte",
B. Kettemann/R.de Cillia/I. Landsiedler(ur.), Spracheund Politifr, Frankfurt
am Main i dr.,7-29.
Sprache"',Bulletinder deuRaecke,J. (1996),"Zum Problemeiner'bosnischen
tschenSlavistik2, 19-22.
Reiffenstein,I. (2001),"Das Problemder nationalenVarietäteten",Zeitschriftfi)r
deutschePhilologie l20ll, 78-89.
ReiteEN.(1984), Gruppe,Sprache,Nation,Berlin.
Richter,H. (2006),"Kürzel für Namenvon Sprachen",http://www.lrz-muenchen.
de/-hr/lang/abk.html
Richter Malabotta,M. (2004), "Semanticsof War in Former Yugoslavia",B.
Busch/H.Kelly-Holmes(ur.),Language,Discourseand Bordersin the Yugo.
slav SuccessorStates,Clevedon,TS-87
im ehemaligen
JugoSchubert,
G. (1997),"EirelaspekteneuerMehrsprachigkeit
I l, 83-93.
slawien",Sociolinguistica
von Standardsprache
Sonderegger,
S. (1985),"Die EntwicklungdesVerhältnisses
und Mundartenin der deutschenSchweiz",W. Besch/O.Reichmail/S. SonEin Handbuchzur Geschichteder deutschen
deregger(ur.), Sprachgeschichte.
Spracheund ihrer Erforschurg,BerlinNew York, 1873-1939.
Sonntag,S. (1995),"Elite competitionandoflical languagemovements",J. Tollefson(ur.),Power and Inequalityin LanguageEducation,Cambridge,91-111.
Spillner,B. (1990), "Sprachpolitik- Sprachenpolitik- Spracheder Politik", B.
Spillner(ur.),Spracheund Politifr, Frankfurtam Main i dr., 15-16.
Stedje,A. (52001),DeutscheSprachegesternund heute,München.
Steltner,U. (2003),"Mindestanforderungen
der Slawistikim RahmeneinesKurz(B.A .)", Bulletin der DeutschenSlavistik9, 25-26.
studienganges
Stewart,W. A. (1968),"A SociolinguisticTypclogy for DescribingNationalMultilingualisffi",J.A. Fishman(ur.),Readingsin the Sociologtof Language,The
Hague/Paris,529-545.
Sipka,M. (2003),"JezIkBo5njaka,Hrvata,Srbai Crnogoraca- problemiklasifikacije i nominacijeidioma", G.Neweklowsky(ur.),Bosanski- hrvatski- srpski.Medunarodniskup "Aktuelnapitanja jezika Boinjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca",Wien, 255-282.
Thomas, P.-L. (2003), "Le serbo-croate(bosniaque,croate, montönögrin,serbe): de l'ötude d'une langueä I'identitö deslangues",Revuedesötudesslaves
7412-3,31t-325.
108
Kordii
SnjeZana
Völkl, S. D. (1999), "Die Sprachensituation
nach dem Zerfall Jugoslawiens",I.
Ohnheiser/Ir4.Kienpointner/H.Kalb (.rr.),Sprachenin Europa: SprachsituatiInnsbruck,319-334.
on und Sprachpolitikin europciischen
Lcinderuz,
verschiedenWeisgerber,B. (1990),"PolitischeModelle für dasZusammenleben
sprachigerVolksgruppen(Nationalitäten,Minderheiten)in europäischenStaaten",B. Spillner(ur.),Spracheund Politifr,Frankfurtam Main i dr., 60-63.
Wiesinger,P.(1985),"Die EntwicklungdesVerhältnisses
von Mundartund Standardsprachein Österreich",W. Besch/O. Reichmann/S.Sonderegger(ur.),
Sprachgeschichte.Ein Handbuch zur Geschichteder deutschenSpracheund
ihrer Erforschung,BerlinA.{ewYork, 1939-1949.
WiesingeaP. (19S8),"Die deutscheSprachein Österreich",P. Wiesinger(ur.),
D as österrei chische D eutsch, Wien/I(ölr/ Graz,9-30.
Witt, J. (2001), Wohinsteuerndie SprachenEuropas?,Tübingen.
PolycentricStandardLanguage
Abstract Startingfrom the work of westernlinguistswho are lesspresentin our
milieu andthereforelessknownto our linguists,insightsinto the following topics
are systematised
in this paper:definitionof the standardlanguage,classification
of standardlanguagesinto monocentricand polycentric,sociolinguisticcriteria
for determiningwhetherin a particularsituationthereis one or actuallyseveral
standardlanguages,
the nameof the language,tasksof linguists.In this paperall
of the insightsare appliedto the descriptionof the currentlinguisticsituationin
SouthSlaviccountries.
Key words standardlanguage,monocentric standardlanguages,polycentric
standardlanguages