35 godina Mediteranskih igara Split 1979. OLIMPIJSKE NADE:

Komentarze

Transkrypt

35 godina Mediteranskih igara Split 1979. OLIMPIJSKE NADE:
Broj 51 / lipanj 2014.
ISSN 1331-9523
OLIMPIJSKE NADE:
Dominik Perković
DRUŠTVO I ŠPORT:
Navijačko nasilje
OLIMPIJSKE LEGENDE:
Miroslav Poljak
ZNANOST I ŠPORT:
Poruka športaša s invaliditetom
35 godina
Mediteranskih igara
Split 1979.
Prevencija je pola zdravlja
NEMETOVA 2
Vaša zdrava odluka
Zagreb I tel. 01/46 93 111 I [email protected] I www.poliklinika-aviva.hr
Sadržaj
6
Split 1979.
35 godina Mediteranskih igara
29
Prilog
Povijest hrvatskog športa
16
Olimpijske legende
Miroslav Poljak
42
Nastanak modernog športa
Badminton
20
Znanost i šport
Poruka športaša s invaliditetom
46
MOO
Povijesno partnerstvo za razvoj i mir
24
Olimpijske nade
Dominik Perković
50
Športska terminologija
Zašto su čamci školjke i oklopi?
26
Društvo i šport
Navijačko nasilje
Broj 51 / lipanj 2014.
ISSN 1331-9523
OLIMPIJSKE NADE:
Dominik Perković
DRUŠTVO I ŠPORT:
Navijačko nasilje
OLIMPIJSKE LEGENDE:
Miroslav Poljak
ZNANOST I ŠPORT:
Poruka športaša s invaliditetom
Logotip MI: Boris Ljubičić
35 godina
Mediteranskih igara
Split 1979.
olimp 51.indd 1
12.06.2014. 12:32
Olimp 4
Za nakladnika:
Uredništvo:
Josip Čop
Hrvatski olimpijski odbor
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb
Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša
Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro
Glavni urednik:
Ante Drpić
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb
Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:
Oblikovanje i prijelom:
Ana Popovčić
Marin Stojić
Produkcija:
Poštovani čitatelju,
i šport
54 Žene
Univerzalno je lokalno
bez zidova
56 Internet
Hrvatski teniski savez
publicistika
58 Športska
“Hrvatski Sokol”
Olimpa do Olimpa
61 Od
Vijesti
oduvijek sam smatrao da ljudi s talentom, nekim prirodnim darom, imaju povlasticu u odnosu na druge. Jer upravo taj talent, uz veliki rad i odricanja, iznjedri one velike, posebne i
prepoznatljive ljude na mnogim područjima ljudskog djelovanja.
Osobama koje imaju taj dar u športu, pruža se mogućnost da budu sudionici velikih
športskih događanja. Upravo jedno takvo je dok ovo pišem
pred samim početkom (kada ovaj broj Olimpa bude u vašim
rukama, bit će otprilike na pola puta), a radi se o svjetskom
nogometnom prvenstvu u Brazilu.
Bit ću malo osoban i prisjetiti se 1998. godine. U to sam
vrijeme bio glavni tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, a
naša je reprezentacija na SP osvojila broncu. Prvenstvo se
igralo tu blizu, u Europi, u Francuskoj. Svi mi koji smo tad
bili u Francuskoj, osjećali smo istinsku radost, euforiju, ali
ipak na daljinu, što znači ne u onom pravom, izvornom intenzitetu. Tek povratak u Hrvatsku otkrio nam je pravu dimenziju tog veličanstvenog uspjeha koji je ujedinio Hrvatsku,
Glavni tajnik Hrvatskog
probudio nacionalni naboj, ponos i jedinstvo.
olimpijskog odbora
Tada sam shvatio nešto važno, zapravo jako bitno: samo
Secretary
General of the
devedesetih, u doba Domovinskog rata, te nakon tog izvanCroatian
Olympic
Committee
rednog športskog uspjeha nogometaša, Hrvatska je bila jedno,
nedjeljivo biće. Shvatio sam da šport može istinski ujediniti,
Josip Čop, dipl. oec.
da može stvoriti takvu nacionalnu snagu i jedinstvo da to
graniči s nemogućim.
I tako će, nadam se, svi oni koji vode ovu državu, shvatiti
da postoje neke vrijednosti i neki prioriteti koji takvima trebaju uvijek ostati bez obzira na trenutnu političku, društvenu ili ekonomsku situaciju. Šport, tu
dvojbe nema, sigurno spada u te prioritete.
Naposljetku, želim puno uspjeha svim našim športašicama i športašima na svim natjecanjima na kojima nastupaju, a najavljujem i skorašnje Olimpijske igre mladih koje će se u
kolovozu održati u Nanjingu u Kini. Vjerujem da ćemo u sljedećem, rujanskom Olimpu moći
izvjestiti o novim dobrim rezultatima naših mladih športaša.
Dear Reader,
Prijevod:
N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,
10 000 Zagreb
Olimp je časopis
Hrvatskog
olimpijskog
odbora.
Tisak:
Tehničar Copyservis
Kranjčevićeva 25a
10 000 Zagreb
Naklada:
2000 primjeraka
www.hoo.hr
[email protected]
I’ve always thought that people with talent, a certain natural talent, have the privilege in relation
to the others. Because that talent – along with a lot of work and sacrifice - brings forth those
great, special and recognizable people in many areas of human activities.
People with this gift in the field of sports have the opportunity to be the participants in
major sports events. As I am writing this, one of such events is about to begin (at the moment
you receive this issue of Olimp in your hands, this event will be somewhere in the middle of its
duration) - the FIFA World Cup in Brazil.
I’ll be a little personal and recall the 1998. At that time I was the Secretary General of
the Croatian Football Federation, and our team has won the bronze medal at the World
Championship. The Championship took place near us, in Europe, that is, in France. All of us who
were in France at that time, felt true joy, euphoria, but still at a distance, not in the true, original
intensity. Yet the return to Croatia revealed us the true dimension of this magnificent success
which has not only united Croatia but also awakened the awareness of the nation, pride and
unity.
Then I realized something very important, that is, a very important fact: only during the
nineties, the era of the Homeland war, and after the mentioned, extraordinary success of our
football players, Croatia was one, indivisible entity. I realized that sports can truly unite, create
such a national strength and unity which are on the edge of impossible.
Therefore, I hope that all those who lead this country will realize that there are certain values
and priorities which should always remain as such regardless of the current political, social or
economic situation. And sports - there is no doubt - is certainly one of these priorities.
Finally, I wish a lot of success to all our female and male athletes in all the planned
competitions and I am also announcing the upcoming Youth Olympic Games which will be held
in August in Nanjing, China. I believe that in the next, September issue of Olimp, we will give
you report on new great results of our young athletes
Olimp 5
Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.
35 GODINA OD
IGARA U SPLITU
Olimp 6
MEDITERANSKIH
Piše: JURICA GIZDIĆ
U povodu obilježavanja 35 godina od MIS-a, „Olimp“ donosi cjelovit popis hrvatskih
športaša koji su osvajali medalje na Mediteranskim igrama - od Aleksandrije 1951.
do Mersina 2013.
7 Olimp
Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.
U
rujnu ove godine obilježit će se 35 godina od
održavanja VIII. Mediteranskih igara u Splitu koje
su po mnogima bile najbolje organizirano natjecanje u povijesti Igara zemalja čije obale povezuje
Sredozemno more.
Prvo izdanje ovoga natjecanja održano je 1951. godine
u egipatskoj Aleksandriji, a prvih deset Mediteranskih igara (od 1951. do 1991.) održavane su godinu prije ljetnih
Olimpijskih igara, a nakon toga na rasporedu su godinu
poslije OI.
Split je prvi put pokušao dobiti domaćinstvo 1971. u Izmiru, ali kandidatura nije prošla, da bi u drugom pokušaju, u
Alžiru 1975. godine, Split dobio zeleno svjetlo za organizaciju ove i do danas najveće športske manifestacije održane
na ovim prostorima.
O kakvom se športskom i gospodarstvenom projektu
radilo, govori i činjenica da se u Splitu, gradu koji ima 17
stoljeća dugu povijest, već 35 godina vrijeme računa na
ono “prije MIS-a” i ono “poslije MIS-a”. Zahvaljujući Mediteranskim igrama u gradu pod Marjanom izgradili su se svi
kapitalni športski objekti s kojima se “najsportskiji grad na
svitu” i danas diči; poput stadiona na Poljudu, dvorane na
Gripama, poljudskih bazena, a probijen je i tunel kroz Marjan, izgrađeni novi hoteli, obnovljena zgrada HNK i gradska
luka te mnogi drugi komunalni i infrastrukturalni sadržaji.
Osim u Splitu, natjecanja su održana i u okolnim gradovima - Omišu, Sinju, Stobreču, Supetru, Hvaru, Šibeniku,
Makarskoj, Trogiru i Zadru u kojima su također obnovljeni ili
izgrađeni novi športski objekti.
Pečat svakom velikom natjecanju daju športaši, posebno
oni koji su se uspjeli popeti na pobjednička postolja, a njih
je kroz 63 godine povijesti Mediteranskih igara i 18 održanih igara bio veliki broj. OLIMP prvi donosi cjelovit popis
hrvatskih športaša koji su osvajali medalje na Mediteranskim igrama - od Aleksandrije 1951. do Mersina 2013.
HRVATSKE MEDALJE NA SVIM
DOSADAŠNJIM MEDITERANSKIM
IGRAMA
MI 1951. - ALEKSANDRIJA:
ATLETIKA
400 metara, Zvonko Sabolović - bronca
1500 metara, Zdravko Ceraj - bronca
3000 metara, Petar Šegedin – srebro
5000 metara, Zdravko Ceraj – srebro
10.000 metara, Franjo Mihalić – srebro
Bacanje kladiva, Ivan Gubijan – srebro
Bacanje kladiva, Rudolf Galin – bronca
Skok u dalj, Boris Brnad – srebro
Štafeta 4x100 metara, Boris Brnad, Zvonko Sabolović,
Andrija Otenhajmer – bronca
MI 1955. - BARCELONA:
Jugoslavija nije sudjelovala
MI 1959. - BEIRUT:
ATLETIKA
400 metara, Viktor Šnajder – zlato
Bacanje kladiva, Krešimir Račić - zlato
KOŠARKA, MUŠKI - ZLATO
Branko Radović, Željko Troskot
Mačevanje
Olimpijsko mačevanje, Josip Ćuk – zlato
Plivanje
400 metara slobodno, Milan Jeger – srebro
100 metara leđno, Mihovil Dorčić – srebro
Štafeta 4x100 metara mješovito, Mihovil Dorčić, Anton Nardelli – bronca
Štafeta 4x100 metara slobodno, Milan Jeger – srebro
Streljaštvo
Malokalibarska puška, Josip Ćuk – zlato i bronca
vaterPolo - zlato
Anton Nardelli, Gojko Arneri, Ivo Cipci, Hrvoje Kačić, Petar Katušić,
Lovro Radonić, Zdravko Ježić, Zlatko Šimenc
MI 1963. - NAPULJ:
ATLETIKA
Bacanje kugle, Petar Barišić – bronca
Bacanje kladiva, Zvonko Bezjak – zlato
SPortSka giMnaStika, Muški
Momčadski, Alojz Petrović, Ivan Čaklec, Damir Anić – srebro
Višeboj, Alojz Petrović – srebro
košarka, Muški – bronca
Boris Lalić, Zvonko Petričević, Željko Troskot, Bruno Marcelić,
Boris Križan
odbojka, Muški – zlato
Gordan Janković, Vladimir Janković, Mladen Kos, Josip Tomljanović
Plivanje
400 metara slobodno, Veljko Rogošić – srebro
1500 metara slobodno, Veljko Rogošić – bronca
teniS, Muški
Pojedinačno, Nikola Pilić – bronca
Parovi, Nikola Pilić – zlato
vaterPolo – Srebro
Anton Nardelli, Zlatko Šimenc, Jani Barle, Frane Nonković, Vinko
Rosić, Ivo Trumbić
Olimp 8
Maskota MIS-a
sredozemna
medvjedica
Adriana
Mediteranske igre odnosno Sredozemne igre međunarodno su športsko natjecanje koje se održava svake
četiri godine, a države koje se natječu moraju biti dio
sredozemne civilizacije. Ovo natjecanje predložio je Muhammed Taher Pasha, predsjednik Egipatskog olimpijskog odbora, za vrijeme ljetnih Olimpijskih igara 1948.
godine u Londonu.
U prvom izdanju Igara u Aleksandriji, 734 športaša natjecalo se u 13 različitih športova iz 10 različitih država.
Na drugim Igrama 1955. u Barceloni, osnovan je odbor
koji za vrijeme održavanja Igara nadgleda sve događaje te provodi doping kontrole; to je tijelo 16. lipnja
1961. godine dobilo i službeno ime - Službeni odbor
Mediteranskih igara (Comité International des Jeux
Méditerranéens).
Na Igrama u Splitu (od 15. do 29. rujna 1979.) sudjelovalo je 14 država koje su se natjecale u 26 športova,
najvećem broju športova do tad.
Maskota MIS-a bila je sredozemna medvjedica Adriana.
9 Olimp
Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.
veSlanje
Dvojac s kormilarom, Mirko Štagljar, Ante Guberina, Mladen Vahčić
– zlato
Osmerac, Mladen Vahčić - zlato
MI 1967. - TUNIS:
Višeboj, Erna Havelka – srebro
Ekipno, Erna Havelka, Magda Milošević – srebro
Hrvanje
Bantam kategorija, Karlo Čović – zlato
Perolaka kategorija, Slavko Koletić – bronca
Srednja kategorija, Milan Nenadić – bronca
Poluteška kategorija, Josip Čorak – zlato
ATLETIKA
Bacanje kugle, Tomislav Šuker – zlato
Bacanje diska, Marijan Gredelj – srebro
80 metara prepone, Đurđa Fočić – srebro
Skok u vis, Đurđa Fočić – srebro
Skok u dalj, Đurđa Fočić – srebro
jedrenje
Klasa Finn, Minski Fabris – zlato
Hrvanje
Grčko–rimski stil
Do 100 kilograma, Josip Čorak – srebro
Slobodno stil
Do 74 kilograma, Milan Nenadić – bronca
KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO
Damir Šolman
KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO
Goran Brajković, Petar Skansi, Krešimir Ćosić, Nikola Plečaš, Damir
Šolman, Ratomir Tvrdić
odbojka, Muški – zlato
Vladimir Janković, Mladen Kos, Siniša Bakarac
Plivanje
100 metara leptir, Veljko Rogošić – zlato
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Hrvoje Horvat, Albin Vidović, Miroslav Klišanin, Josip Milković,
Nebojša Popović, Ivan Uremović.
vaterPolo – zlato
Ozren Bonačić, Vinko Rosić, Zdravko Hebel, Karlo Stipanić, Ivan
Trumbić, Ronald Lopatny, Radovan Miškov
MI 1971. - IZMIR:
ATLETIKA
100 metara, Ivan Karasi – bronca
200 metara, Ivan Karasi – srebro
Štafeta 4x100 metara , Ivan Karasi – srebro
400 metara, Lucijano Sušanj – bronca
Štafeta 4x400 metara, Lucijano Sušanj – srebro
Bacanje diska, Marijan Gredelj – bronca
Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – bronca
800 metara, Vera Nikolić – zlato
100 metara prepone, Đurđa Fočić – bronca
Štafeta 4x100 metara, Đurđa Fočić – bronca
biciklizaM
Cestovna utrka ekipno, Cvitko Bilić – bronca
dizanje utega
Laka Kategorija, Leopold Herenčić, bronca
SPortSka giMnaStika, žene
Preskok, Magda Milošević – bronca
judo
Poluteška kategorija, Goran Žuvela – zlato
Srednja kategorija, Slobodan Kraljević – zlato
nogoMet – zlato
Marijan Novak, Josip Kečkeš
odbojka, Muški – zlato
Mladen Kos, Vinko Dobrić, Duško Radeljević
Plivanje
100 metara slobodno, Rene Lustig – bronca
100 metara leđno, Nenad Miloš – zlato, Predrag Miloš – bronca
100 metara leptir, Aleksandar Pavličević – srebro
100 metara slobodno, Ana Boban – zlato
200 metara mješovito, Ana Boban – srebro
Štafeta 4x100 metara slobodno, Rene Lustig, Sandro Rudman,
Aleksandar Pavličević – bronca
Štefata 4x200 metara slobodno, Veljko Rogošić, Sandro Rudan –
bronca
Štafeta 4x100 metara mješovito, Nenad Miloš, Predrag Miloš,
Zdravko Divjak – bronca
vaterPolo – zlato
Ronald Lopatny, Dejan Dabović, Jakov Džoni, Miroslav Poljak
MI 1975. - ALŽIR:
ATLETIKA
400 metara, Joško Alebić – zlato
800 metara, Milovan Savić – zlato
1500 metara, Boško Božinović – zlato
Bacanje koplja, Žarko Primorac – zlato
Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – zlato
100 metara, Jelica Pavličić – zlato
400 metara, Jelica Pavličić – zlato
Skok u vis, Đurđa Fočić – bronca
Štafeta 4x400 metara muški, Joško Alebić, Milovan Savić, Ivica
Ivačak – zlato
Štafeta 4x400 metara žene, Đurđa Fočić, Jelica Pavličić – srebro
BOKS
Poluteška skupina, Miljenko Rubelj – zlato
KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO
Željko Jerkov, Andro Knego, Nikola Plećaš
odbojka, Muški – zlato
Ivica Jelić, Vinko Dobrić
odbojka, žene – zlato
Majda Novak, Nada Zrilić, Vlasta Pesaresi, Vesna Tuličić
Plivanje
200 metara slobodno, Sandro Rudan – srebro
100 metara prsno, Višnja Petković – bronca
Štefeta 4x100 metara slobodno, Rene Lustig – bronca
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Zdenko Zorko, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Miroslav Pribanić,
Zvonimir Serdarušić
Ozren Bonačić
Olimp 10
Krešimir Ćošić
vaterPolo – zlato
Ozren Bonačić, Milan Franković, Dejan Dabović, Zoran Kačić, Damir
Polić, Đuro Savinović, Boško Lozica.
MI 1979. - SPLIT:
ATLETIKA
400 metara, Joško Alebić – bronca
Skok u dalj, Miljenko Rak – bronca
Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – bronca
Štafeta 4x100 metara muški, Joško Alebić, Željko Knapić – bronca
Štafeta 4x400 metara, Joško Alebić, Željko Knapić – srebro
400 metara, Jelica Pavličić – zlato, Ana Guštin – srebro
Štafeta 4x100 metara žene, Jelica Pavličić, Ana Guštin – srebro
biciklizaM
Pojedinačno, Bruno Bulić – bronca
Ekipno, Bruno Bulić – bronca
Dragutin Šurbek
Tomislav Paškvalin
dizanje utega
Poluteška kategorija, Branko Tomljenović – srebro
jedrenje
Klasa Finn, Minski Fabris – bronca
judo
Laka kategorija, Davor Vukorepa – bronca
Apsolutna kategorija, Goran Žuvela - bronca
KOŠARKA, MUŠKI – SREBRO
Andro Knego, Mihovil Nakić, Damir Pavličević, Ivica Dukan, Željko
Poljak.
nogoMet – zlato
Vedran Rožić, Tomislav Ivković, Srećko Bogdan, Rajko Janjanin,
Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zlatko Vujović, Zoran Vujović, Boro
Primorac, Mišo Krstičević.
odbojka, Muški – zlato
Vinko Dobrić, Ljubomir Travica
odbojka, žene – Srebro
Majda Novak, Nada Zrilić, Verica Kramarić, Snježana Azenić,
Jadranka Roknić
Plivanje
400 metara mješovito, Vesna Šeparović – bronca
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Željko Zovko, Željko Vidaković, Pavle Jurina
rukoMet, žene – zlato
Ana Titlić, Mirjana Ognjenović, Biserka Višnjić, Dragica Mijač, Katica
Ileš
Hokej na travi – zlato
Mladen Radić, Vladimir Škrlec, Željko Vinski, Ivica Pravica, Antun
Jurgec, Ivica Prahin, Milanko Sučević, Željko Ivić.
Stolni teniS
Pojedinačno muški, Dragutin Šurbek – zlato, Anton Stipančić –
bronca
Pojedinačno žene, Eržbet Palatinuš – zlato, Dubravka Fabri – srebro,
Branka Batinić – bronca
Ekipno muški, Dragutin Šurbek, Anton Stipančić – zlato
Ekipno žene, Eržbet Palatinuš, Dubravka Fabri, Branka Batinić –
srebro
Parovi muški, Dragutin Šurbek, Anton Stipančić – srebro
Parovi žene, Eržbet Palatinuš – zlato, Dubravka Fabrić, Branka
Batinić – srebro
Mješoviti parovi, Anton Stipančić, Eržbet Palatinuš – srebro
Željko Knapić
Veljko Rogošić
Biserka Višnjić
Dvojac bez kormilara, Branko Pejović, Mirko Ivančić – bronca
Četverac s kormilarom, Janez Grbelja, Stevo Macura, Zdravko Gracin,
Ivo Despot, Ante Ban – srebro
Četverac bez kormilara, Darko Mikšić, Dragan Vojović, Zdravko
Huljev, Milan Radetić – bronca
MI 1983. - CASABLANCA:
ATLETIKA
Desetoboj, Joško Vlašić – zlato
400 metara, Željko Knapić – bronca
800 metara, Slobodanka Čolović – srebro, Mirela Šket – bronca
Štafeta 4 x 400 metara, Slobodanka Čolović, Mirela Šket, Katica
Mataković – bronca
biciklizaM
Ekipno, Branko Bulić – srebro
dizanje utega
Do 90 kilograma, Luka Radman – srebro
judo
Do 71 kilogram, Vojo Vujević – bronca
KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO
Mihovil Nakić, Branko Vukičević, Ivan Sunara, Stevica Čeko
odbojka, žene – bronca
Snježana Azenić, Jasmina Redžović
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Mirko Bašić, Zdravko Zovko, Željko Vidaković, Pavle Jurina, Stjepan
Obrvan
Streljaštvo
Zračna puška, Biserka Golob – srebro
teniS
Pojedinačno, Renata Šašak – zlato
teniS
Parovi žene, Renata Šašak – zlato
vaterPolo – zlato
Tomislav Paškvalin, Antonio Milat, Milivoj Bebić, Zoran Roje, Serđo
Afrić, Marijan Risek, Željko Kaurloto, Veselin Đuho, Goran Sukno.
vaterPolo – zlato
Damir Polić, Boško Lozica, Milivoj Bebić, Slobodan Trifunović, Luko
Vezilić, Zoran Mustur, Zoran Roje
veSlanje
Dvojac na pariće, Darko Zibar – srebro
Dvojac s kormilarom Zlatko Celent, Duško Mrduljaš, Josip Reić – zlato
MI 1987. - LATAKIJA:
ATLETIKA
Skok u vis, Novica Banović – zlato
11 Olimp
Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.
HRVATSKA NASTUPA SAMOSTALNO
MI 1993. – LANGUEDOC-ROUSSILLON:
ATLETIKA
Bacanje koplja, Ivan Mustapić – zlato
BOKS
Preko 91 kilogram, Pero Šakota – bronca
jedrenje
Klasa Laser, Tonči Antunović – bronca
Zoran Primorac
Nataša Osmokrović
Bacanje koplja, Ivan Mustapić – srebro
800 metara, Slobodanka Čolović – zlato
Skok u vis, Biljana Petrović – srebro
BOKS
Poluteška kategorija, Damir Škaro – zlato
Hrvanje
Do 100 kilograma, Emil Trauber – zlato
Plivanje
Štafeta 4x100 metara, Slaven Šitić – bronca
Stolni teniS
Pojedinačno muški, Zoran Primorac – zlato
Parovi muški, Zoran Primorac – zlato
Mješoviti parovi, Zoran Primorac – bronca
Pojedinačno žene, Jasna Fazlić – srebro
Parovi žene, Jasna Fazlić – srebro
Mješoviti parovi, Jasna Fazlić – zlato
judo
Do 95 kilograma, Dragomir Tavra – bronca
Do 86 kilograma, Hrvoje Filipan – bronca
kajak, kanu
K – 1 1500 metara, Zvonimir Krznarić – bronca
K – 1 1000 metara, Zvonimir Krznarić – bronca
C – 1 1000 metara, Dražen Funtak – bronca
C – 1 500 metara, Dražen Funtak – bronca
C – 2 500 metara, Dražen Funtak i Ivan Šabijan – bronca
KARATE
Laka kategorija, Goran Romić – bronca
KOŠARKA, MUŠKI – SREBRO
Alen Gregov, Ivica Žurić, Velimir Perasović, Vladan Alanović, Žan
Tabak, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Stojko Vranković, Arijan
Komazec, Dino Rađa, Emilio Kovačić, Veljko Mršić.
odbojka, žene – zlato
Nataša Osmokrović, Marija Anzulović, Snježana Mijić, Sergeja
Lorber, Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Vanesa Sršen, Zvjezdana
Širola, Gordana Jurcan, Andrea Jurčić, Maja Dujić, Irina Kirilova.
Streljaštvo
Malokalibarska puška, Vesna Domazet - srebro
Plivanje
100 metara leptir, Miloš Milošević – zlato
100 metara prsno, Dorotea Barić – bronca
MI 1991. - ATENA:
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Tonči Peribonio, Mirko Bašić, Goran Perkovac, Alvaro Načinović,
Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Ratko
Tomljanović, Vlado Šola, Vladimir Jelčić, Patrik Čavar, Irfan
Smajlagić, Nenad Kljaić.
BOKS
Poluteška skupina, Željko Mavrović – zlato
Hrvanje
Iznad 100 kilograma, Franjo Horvat – zlato
Do 90 kilograma, Pajo Ivošević – srebro
jedrenje
Klasa Laser, Mladen Makjanić – srebro
kajak kanu
Mirne vode C 1, 1000 metara, Vlado Poselek – bronca
odbojka, Muški – Srebro
Vladimir Grbić, Andrej Arnaut, Miro Milić
Plivanje
100 metara slobodno, Hrvoje Barić – zlato
RUKOMET MUŠKI – ZLATO
Valter Matošević, Tomislav Farkaš
rukoMet žene – zlato
Adriana Prosenjak, Renata Pavličić, Klaudija Klikovac
Stolni teniS
Pojedinačno muški, Zoran Primorac – bronca
Pojedinačno žene, Jasna Fazlić – zlato, Sandra Sušilo – bronca
Parovi muški, Zoran Primorac – zlato
Parovi žene Sandra Sušilo, Jasna Fazlić – zlato
rukoMet, žene – zlato
Adrijana Prosenjak, Indira Botica, Dijana Jelaska, Koraljka Mijić,
Snježana Petika, Irena Sladoljev, Daniela Tuća, Eržika Bakai, Rada
Ciganović, Viktorija Garnusova, Ljerka Krajnović, Renata Pavličić,
Ines Dogan, Klaudija Klikovac, Danijela Petković.
Stolni teniS
Pojedinačno muški, Zoran Primorac – srebro
Pojedinačno žene, Mirela Šikoronja – bronca
Parovi muški, Zoran Primorac i Dragutin Šurbek – srebro
Parovi žene, Mirela Šikoronja i Sandra Sušilo – srebro
Streljaštvo
Malokalibarska puška, Jasminka Francki – zlato, Suzana Skoko –
srebro
Zračna puška, Jasminka Francki – zlato
Zračni pištolj žene, Mirela Skoko – bronca
Zračni pištolj muški, Saša Špirelja – bronca
teniS
Pojedinačno, Maja Murić – zlato
Parovi, Maja Murić i Silvija Talaja – zlato
Streljaštvo
Zračna puška, Suzana Skoko – zlato
vaterPolo – Srebro
Dragan Rebić, Deni Lušić, Tomislav Paškvalin, Dubravko Šimenc,
Anto Vasović, Joško Kreković, Antonio Milat, Dejan Savičević,
Ognjen Kržić, Perica Bukić, Siniša Školneković, Elvis Fatović,
Vjekoslav Kobeščak.
vaterPolo – Srebro
Dubravko Šimenc, Renco Posinković, Anto Vasović, Perica Bukić,
Igor Milanović, Andrija Popović, Mirko Vičević
veSlanje
Četverac bez kormilara Igor Velimirović, Sead Marušić, Ninoslav
Saraga, Marko Banović – bronca
Olimp 12
Dvojac bez kormilara Zlatko Buzina i Mario Perinović – bronca
Dvojac s kormilarom Tihomir Franković, Igor Boraska i Zoran
Adamović- bronca
Martinović, Krešimir Čuljak – zlato
Dvojac na pariće Danijel Bajlo i Hrvoje Telišman – srebro
Dvojac bez kormilara Igor Boraska i Tihomir Franković - srebro
MI 1997. - BARI:
MI 2001. - TUNIS:
ATLETIKA
1500 metara, Branko Zorko – srebro
Bacanje kugle, Stevimir Ercegovac – bronca
ATLETIKA
400 metara prepone, Darko Juričić – srebro
Skok u vis, Blanka Vlašić – zlato, Nevena Lenđel – srebro
Bacanje koplja, Edi Ponoš – bronca
BOKS
Do 81 kilogram, Stipe Drviš – srebro
Preko 91 kilogram, Mirko Filipović – bronca
boćanje
Brzinsko izbijanje, ekipno Valter Ivančić i Bojan Novak – srebro
SPortSka giMnaStika, Muški
Karike, Aleksandar Demjanov – srebro
Hrvanje
Grčko rimski stil
Do 125 kilograma, Stipe Damjanović – bronca
Slobodni stil
Do 125 kilograma, Mario Miketek – srebro
kajak kanu
C – 1, 1000 metara, Dražen Funtak – bronca
košarka, žene – zlato
Vanda Baranović, Vedrana Grgin, Sonja Kireta, Korana Longin,
Slavica Pretreger, Monika Kovač, Emilija Podrug, Amra Đapo,
Tihana Abrlić, Katarina Maloča, Lidija Gnjidić, Mirjana Tabak.
boćanje
Precizno izbijanje, Sandro Gulja – srebro
BOKS
Ispod 57 kilograma, Jetiš Bajrami – bronca
jedrenje
Klasa Laser, Mate Arapov – srebro
KARATE
Ispod 55 kilograma, Lana Susović – bronca
košarka, žene – zlato
Amra Đapo, Božena Erceg, Koraljka Hlede, Ana Lelas, Katarina
Maloča, Jasenka Marohnić, Marina Mazić, Emilija Podrug, Sandra
Popović, Slavica Pretreger, Vanda Baranović – Urukalo, Jelena Zrnić.
Zlatni rukometaši
iz Barija
odbojka, Muški – bronca
Ivan Donald Marić, Darko Antunović, Ante Jakovčević, Boris
Osmokrović, Stanislav Zimakijević,Domagoj Krnić, Vadim Jevtuhovič,
Jurij Voriskijevič, Igor Jurčić, Boris Zorica, Edin Baković, Zoran Periškić.
Plivanje
400 metara mješovito, Krešimir Čač – srebro
100 metara leđno, Gordan Kožulj – srebro
100 metara leptir, Miloš Milošević – srebro
200 metara leđno, Marko Strahinja – srebro
200 metara mješovito, Krešimir Čač - bronca
Daljinsko plivanja na 15 km, Petra Banović – bronca
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Goran Perkovac, Valter Matošević, Valner Franković, Božidar
Jović, Miro Barišić, Mario Bjeliš, Goran Jerković, Mirza Džomba,
Enes Halkić, Davor Dominiković, Silvijo Ivandija, Igor Kos, Dragan
Jerković, Neno Boban, Mario Kelentrić, Mladen Prskalo.
rukoMet, žene – Srebro
Indira Botica, Snježana Petika, Renata Pavličić, Nataša Kolega,
Samira Hasagić, Irina Maljko, Božica Gregurić, Vlatka Mihoci,
Renata Damjanić, Paula Glavaš, Marija Čelina, Klaudija Bubalo,
Helena Lulić, Irena Pušić, Vesna Horaček, Ljubica Peršinović.
Stolni teniS
Pojedinačno muški – Zoran Primorac – srebro
Pojedinačno žene – Tamara Boroš – srebro
Parovi muški, Zoran Primorac i Damir Atiković – bronca
Parovi žene, Tamara Boroš i Eldijana Aganović – zlato
Streljaštvo
Malokalibarski pištolj 60 hitaca, Roman Špirelja – zlato, Saša
Špirelja – srebro
Sportska puška, 3x20 na 50 metara, Suzana Skoko – zlato,
Mladenka Malenica – bronca
Zračna puška, 40 hitaca stojeći – Mladenka Malenica – bronca
vaterPolo – Srebro
Ognjen Kržić, Vjekoslav Kobeščak, Ivo Ivaniš, Mile Smodlaka,
Dalibor Perčinić, Hrvoje Herceg, Igor Hinić, Tomislav Rogin, Zdeslav
Vrdoljak, Ratko Štritof, Alen Bošković, Frano Vićan, Samir Barač.
veSlanje
Četverac bez kormilara Branimir Vujević, Marko Banović, Oliver
Branko Zorko
Sanja Jovanović
Suzana Skoko
Plivanje
100 metara slobodno, Sanja Jovanović – bronca
100 metara leđno, Sanja Jovanović – srebro
200 metara leđno, Marko Strahija – zlato
100 metara prsno, Vanja Rogulj – zlato
Štafeta 4x100 metara slobodno u sastavu Igor Čerenšek, Lovrenco
Franičević, Marijan Kanjer i Ivan Mladina – bronca
Štafeta 4x100 metara mješovito u sastavu Miloš Milošević, Ivan
Mladina, Vanja Rogulj i Marko Strahija – srebro
RUKOMET, MUŠKI – ZLATO
Ivano Balić, Tihomir Baltić, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković,
Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Igor
Kos, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Petar Metličić, Diego
Modrušan, Goran Šprem, Renato Sulić, Vedran Zrnić.
Stolni teniS
Pojedinačno, Tamara Boroš – zlato
Parovi žene Sandra Paović i Cornelia Vajda - bronca
13 Olimp
Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.
MI 2005. - ALMERIA:
Do 81 kilogram, Marijo Šivolija-Jelica – bronca
Do 91 kilogram, Vedran Đipalo – bronca
ATLETIKA
Bacanje kugle, Edis Elkasević – zlato
400 metara, Željko Vincek – srebro
200 metara, Josip Šoprek – bronca
110 metara prepone, Jurica Grabušić – bronca
Bacanje diska, Vera Begić – bronca
MI 2009. - PESCARA:
kajak kanu
K-1 1000 metara, Stjepan Janić – zlato
K-2 500 metara, Stjepan Janić i Mićo Janić – zlato
ATLETIKA
Bacanje diska, Vera Begić – srebro
110 metara prepone, Jurica Grabušić – bronca
400 metara prepone, Nikolina Horvat – bronca
Bacanje kugle, Nedžad Mulabegović – bronca
Stolni teniS
Pojedinačno žene, Tamara Boroš – zlato
Pojedinačno muški, Roko Tošić – srebro
Hrvanje
Grčko – rimski stil
Do 84 kilograma, Nenad Žugaj – zlato
Do 74 kilograma, Neven Žugaj – bronca
veSlanje
Samac - Mirna Rajle Brođanac – zlato
Streljaštvo
Malokalibarska puška 3x20 na 50 metara, Snježana Pejčić – zlato
košarka, žene – Srebro
Marta Čakić, Božana Erceg, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić, Dea Klein
– Šumanovac, Sandra Pešić, Emilija Podrug, Sandra Popović, Ana
Roca, Iva Serdar
Plivanje
50 metara leptir, Mario Todorović – zlato
50 metara leđno, Sanja Jovanović – bronca
KARATE
Do 60 kilograma žene, Petra Naranđa – srebro
Plivanje
50 metara leptir, Sanja Jovanović – srebro
50 metara prsno, Dajana Jovetić – srebro
200 metara leđno, Gordan Koželj – srebro
50 metara leptir, Aleksej Puninski – bronca
100 metara leđno, Sanja Jovanović – bronca
KARATE
Do 60 kilograma, Petra Volf – zlato
Do 55 filograma, Jelena Kovačević – srebro
Do 60 kilograma, Damil Dondjoni – bronca
KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO
Lukša Andrić, Petar Babić, Marko Car, Jure Lalić, Drago Pašalić,
Damir Rančić, Damjan Rudež, Krunoslav Simon, Rok Stipčević, Ante
Tomić, Jakov Vladović, Luka Čorić
RUKOMET, MUŠKI – SREBRO
Damir Bičanić, Nikola Blažičko, Denis Buntić, Josip Čale, Ivan Čupić,
Zlatko Horvat, Tomislav Huljina, Krešimir Ivanković, Marin Knez,
Branimir Koloper, Mario Obad, Vladimir Ostarčević, Ivan Pongračić,
Vjenceslav Somić, Ljubo Vukić, Drago Vuković.
BOKS
Do 91 kilogram, Marko Tomasović – srebro
Do 60 kilograma, Filip Palić – srebro
giMnaStika
Parter, Filip Ude – srebro
rukoMet, žene – bronca
Maida Arslanagić, Maja Čop, Dijana Golubić, Jelena Grubišić, Lidija
Horvat, Ivana Jelčić, Sanela Knezović, Maja Kožnjak, Svitlana
Pasičnik, Andrea Penezić, Antonela Pensa, Nikica Pušić, Sandra
Stojković, Tihana Šarić, Miranda Tatari, Maja Zebić.
kajak kanu
K 1 500 metara, Stjepan Janić – srebro
K 1 1000 metara, Stjepan Janić – bronca
Streljaštvo
Sportska puška, 3x20 na 50 metara, Suzana Cimbal Špirelja – srebro
veSlanje
Samac - Mario Vekić – srebro
Samac - Mirna Rajle Brođanac – bronca
teniS
Pojedinačno, Matea Mezak – bronca
Parovi, Matea Mezak i Ana Vrljić – srebro
Stolni teniS
Ekipno muški, Roko Tošić i Andrej Gačina – srebro
jedrenje
Klasa 470, Šime Fantela i Igor Marenić – srebro
Klasa laser, Tonći Stipanović – srebro
Klasa radial, Tina Mihelić – srebro
BOKS
Do 69 kilograma, Borna Katalinić – bronca
bočanje
Ekipno žene, Ana Šundov i Gordana Dagelić – bronca
košarka, žene – bronca
Iva Ciglar, Marta Dakić, Luca Ivanković, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić,
Neda Lokas, Josipa Bura, Mirna Matić, Antonija Mišura, Sena Pavetić,
Tina Periša, Iva Slišković.
Gordan Kožulj
Braća Janić
Edis Elkašević
odbojka, žene – bronca
Jelana Balić, Mirela Delić, Ilijana Dugandžić, Cecilija Dujić, Biljana
Gligorović, Ana Grbac, Mia Jerkov, Marina Miletić, Ivana Miloš, Maja
Poljak, Sanja Popović, Senna Ušić Jogunica.
MI 2013. - MERSIN:
ATLETIKA
Bacanje diska, Sandra Perković – zlato
Skok u vis, Ana Šimić – zlato
Bacanje diska, Martin Marić – zlato
Bacanje kugle, Marin Premeru - srebro
Brončane odbojkašice iz Pescare
Olimp 14
Tina Mihelić
badMinton
Parovi, Zvonimir Đurkinjak, Zvonimir Holbling - zlato
Braća Žugaj
Iva Ciglar
Martin Marić
Šime Fantela & Igor Marenić
boćanje
Brzinsko izbijanje, Leo Brnić – zlato
jedrenje
Laser radial, Tina Mihelić – zlato
Laser standard, Tonči Stipanović – zlato
Klasa 470, Šime Fantela i Igor Marenić – zlato
Klasa 470, Enia Ninčević i Romana Župan – srebro
Plivanje
50 metara leđno, Sanja Jovanović – zlato
judo
Do 63 kilograma, Marijana Mišković – zlato
Do 81 kilogram, Tomislav Marijanović – bronca
vaterPolo – zlato
Josip Pavić, Marko Bijač, Nikša Dobud, Ivan Krapić, Andro Bušlje,
Ivan Milaković, Luka Lončar, Sando Sukno, Petar Muslim, Luka
Bukić, Paulo Obradović, Maro Joković, Anđelo Šetka
RUKOMET, MUŠKI – SREBRO
Ivan Pešić, Ivan Stevanović, Hrvoje Batinović, Lovro Šprem, Jerko
Matulić, Nik Dominik Tominec, Marino Marić, Filip Gavranović,
Ivan Slišković, Stefan Vujić, Marko Matić, Luka Stepančić, Robert
Markotić, Igor Karačić, Damir Batinović, Josip Vidović.
rukoMet, žene – bronca
Marina Razum, Ivana Kapitanović, Ekatarina Nemaškalo, Iva
Pongrac, Žana Čović, Vesna Milanović – Litre, Petra Oštarijaš,
Katarina Ježić, Nataša Janković, Jelana Vidović, Dragica Džono,
Andrea Čović, Lana Franković, Marija Milić, Sonja Bašić.
35 YEARS SINCE THE MEDITERRANEAN GAMES
IN SPLIT
In September this year we will mark 35th anniversary of the VIII.
Mediterranean Games in Split, which are considered by many
the best- organized event in the history of the Games in countries
whose shores are connected with the Mediterranean Sea.
What kind of sports and economic project the Games were
describes the fact that in Split, city with a 17-centuries-long
history, the time is counted as “the period before the MG in Split”
and “period after the MG in Split”
Thanks to the Mediterranean Games, all the capital sports
facilities were built in this city under the mountain Marjan, the
facilities with which “the sportiest city in the world” still boasts
today – such as the Poljud stadium, Gripe halls, Poljud swimming
pools, etc. Furthermore, there is a tunnel passing through Marjan,
new hotels, renovated building of the Croatian National Theatre
and city harbor and many other municipal and infrastructural
facilities.
On the occasion of 35 years of MG in Split, the magazine “Olimp”
brings a comprehensive list of Croatian athletes who have won
medals at the Mediterranean Games - from Alexandria in 1951 to
Mersin 2013. (Jurica Gizdić)
BOKS
Do 91 kilogram, Josip Bepo Filipi – srebro
giMnaStika
Preča, Marijo Možnik – srebro
Konj s hvataljkama, Robert Seligman – srebro
Hrvanje
Grčko–rimski stil
Do 74 kilograma, Neven Žugaj – srebro
Do 66 kilograma, Dominik Etlinger – bronca
Do 84 kilograma, Nenad Žugaj – bronca
KARATE
Do 68 kilograma, Azra Saleš – bronca
Streljaštvo
Disciplina trap, Giovanni Cernogoraz – bronca
Malokalibarska puška 50 metaka ležeći, Bojan Đurković – bronca
veSlanje
Samac, Marcela Milošević – bronca
odbojka, žene – bronca
Bernarda Brčić, Ivona Ćaćić, Anamarija Miljak, Samantha Fabris,
Katarina Pilepić, Bernarda Ćutuk, Iva Jurišić, Mirta Bašelović, Karla
Klarić, Laura Miloš, Lucija Mlinar, Martina Malević
Poljud stadium
15 Olimp
Olimpijske legende
Piše: DENIS LUGARIĆ
Miroslav Poljak, osvajač zlata na OI u Meksiku i
četverostruki europski prvak s Mladosti, unatoč svih
zdravstvenih nedaća koje su ga snašle, zadržao je
vedrinu duha i optimizam
Autogram
za nobelovce
Reprezentacija Jugoslavije, zlatni sa OI u Meksiku 1968.
Stoje: Dabović, Marović, Hebl, Lopatny, Trumbić, Seifert, Bonačić, Perišić, Čorić i sudac
Knežević. Čuče: Rudić, Janković, Stipanić, dr. Brković, Poljak i Grubić
T
rofejni stručnjak Ratko Rudić
smatra ga jednim od najboljih vaterpolista u povijesti.
Legendarni Zlatko Šimenc
jednom mu je rekao da je pokretni
torpedo. No, Miroslav Poljak uvijek
je samo sa smiješkom odgovarao na
pohvale...
Za one koji slabije poznaju povijest
športa odnosno vaterpola, treba reći
da je Poljak naš proslavljeni vaterpolist, da je bio jedan od najboljih svjetskih napadača, osvajač zlatne olimpijske medalje na OI u Meksiku 1968. i
četverostruki prvak Europe sa zagrebačkom Mladosti.
- Kada u bazenu nisam znao što bi s
loptom, pucao bi prema golu i obično
pogodio. Da nisam pucao ne bi niti
zabio - govori u šali „Žmego“, kako
Olimp 16
prijatelji zovu jednog od velikana
ovog trofejnog hrvatskog športa.
Osim blistave karijere, Poljak je
možda i jedan od najboljih primjera
za sve koje su izgubili vjeru u život.
Usprkos silnim nedaćama koje su ga
šibale i pratile kroz život, i dalje je pun
duha i elana. Zaraznog je optimizma
kojeg čudesnom lakoćom širi oko
sebe.
- Da sam život shvatio ozbiljno, već
davno bi bio na Mirogoju – kaže.
Davne 1980. doživio je prometnu
nesreću nakon čega je obolio od dijabetesa. Zbog dijabetesa je izgubio
obje noge završivši u invalidskim
kolicima. Imao je i operaciju srca i
ugrađene su mu dvije premosnice, a
u srpnju 2006. mu je transplatiran
Mladost - europski prvak 1968.
Stoje: Seifert, Lopatny, Bonačić, Jeger,
A. Matošić, Poljak i Trumbić
Čuče: Hebl, Stipanić, Z. Šimenc,
Pozojević i Mikac
bubreg kojeg mu je donirala supruga
Dubravka. Ukupno je imao čak 30
operacija.
- Još jedino nisam bio na ginekologiji, ha, ha... – smije se.
Poljakovo hrabro srce se ne predaje:
- Što će mi noge? Ionako više volim
plivati nego hodati - šali se na svoj
račun...
Zlato u Meksiku
i treći strijelac OI
Za reprezentaciju bivše države nastupio je 78 puta i s njom je osvojio
zlatno olimpijsko odličje 1968. godine u Ciudad de Méxicu gdje je bio
i treći najbolji strijelac.
Miroslav Poljak rodio se u rujnu
1944. u Zagrebu. Karijeru je počeo i
završio u Mladosti, a igrao je i za Betinu s otoka Murtera, te za Filip Jakov.
U 16 godina dugoj karijeri osvojio
je mnoštvo trofeja, a čak četiri puta
je bio prvak Europe - 1967., 1968.,
1969. i 1971., sve kao član Mladosti.
Četiri puta je bio i najbolji strijelac
Europe, a vrhunac karijere doživio je
na OI u Meksiku osvojivši olimpijsko
zlato.
- To je bila momčad kakva se
rijetko kada rađa. Imali smo najboljeg
golmana na svijetu Karla Stipanića i
najboljeg beka Ozrena Bonačića. Današnji vaterpolo? Gledam utakmice i
ne mogu vjerovati kako se ekipe muče
s igračem više. To mi zaista nije jasno.
Prestao je igrati kada je sve osvojio:
- Više nisam imao motiva. Igrao sam
vaterpolo zbog vaterpola, a ne zbog
novaca. Nisam se želio „kupati“, ja
sam volio medalje.
Nakon karijere, godinama je radio
na radiologiji u bolnici „Sestre milosrdnice“:
- U Vinogradskoj bolnici sam počeo,
a eto i završio tamo...
U bivšoj državi dobio je odlikovanje
od predsjednika Tita, prije četiri godine dobio je trofej HOO-a Matija Ljubek
za životno djelo, a odlikovan je i državnim odličjem Red Danice Hrvatske
s likom Franje Bučara.
- Prije dosta godina u Chicagu sam
upoznao tri nobelovca koji su me
tražili autogram kada su čuli da sam
osvojio olimpijsko zlato. Pazite, oni
17 Olimp
Olimpijske legende
od mene, umjesto ja od njih. Vani se takav
uspjeh cijeni kudikamo više nego kod nas.
U Hrvatskoj ako jednom nešto osvojiš,
odmah te pitaju kako to da i drugi put nisi
osvojio medalju. U Hrvatskoj podcjenjujemo
sve stvari, ne cijenimo dovoljno silan trud i
zalaganje – govori pomalo razočarano.
No, na spomen obitelji odmah živne.
Njegova kći Ines, kao i unuci Borna i Filip
velika su mu radost, a supruga Dubravka
životni oslonac.
- Obitelj je najvažnija od svega - dodao je.
Naravno, vaterpolo i danas prati:
- Žao mi je što Primorje nedavno nije
osvojilo europski naslov. Riječani imaju
igrače s kojima su bez problema trebali
osvojiti prvo mjesto. Mislim da su loše
tempirali formu. Da su uspjeli, ne bi to bio
samo uspjeh Primorja, nego i hrvatskog
vaterpola; već dugo nijedan naš klub nije
bio europski prvak, još od Juga 2006.
Žali što je reprezentaciju napustio Ratko
Rudić:
- Rudić je genijalac, a otkako je otišao,
mislim da se izgubio duh reprezentacije.
Nekoliko igrača samo tako uzme odmor, to
me smeta. U naše vrijeme nije bilo toga:
znalo se, ili igraš ili ne igraš - kazao je na
kraju. 
Olimp 18
Remembering
Mexico
Miroslav Poljak
started playing water
polo in 1959 in
Zagreb, in the club
„Mladost“ , with
which he has won the
European Cup (1967,
1968, 1969, 1971),
European Super Cup
(1975) and seven
club titles of the former state. He was proclaimed four times the best
European shooter.
He experienced the peak of his career at the Olympic Games in Mexico in
1968 by winning the gold medal. He was one of the world’s best attackers.
Moreover, trophy expert, the famous water polo coach Ratko Rudic
considers him one of the best water polo players in the history.
Way back in the 1980 he suffered a car accident after which he was
diagnosed with diabetes. Because of the diabetes he has lost both legs and
ended in a wheelchair. He had a heart surgery, has two bypasses and in
July 2006 he also had a kidney transplant, donated by his wife Dubravka.
He has had as many as 30 operations in total, but his optimism never
left him - he still joyfully remembers his playing days and even today he
is watching with interest the water polo events in Croatia and abroad.
(Denis Lugarić)
Znanost i šport
Poruke
iz športa
osoba s
invaliditetom
Piše: MIROSLAV HRŽENJAK
Snimio: DAMIR SENČAR (Hina)
Životne priče brojnih športaša
s invaliditetom fascinantne
su najviše iz razloga što
su takvi športaši, prolazeći
svoje životne katarze, naučili
prihvaćati i voljeti život, ući
u neistražen svijet svojeg
bića, spoznali što je istinska
životna sreća
Š
port osoba s invaliditetom
iznimno je široka i zanimljiva
tema. Razgranat i dobro organiziran sustav natjecanja,
specijalni i vrlo skupi rekviziti koji su
tim športašima potrebni za trening i
natjecanje, iznimni rezultati koje hrvatski športaši s invaliditetom postižu
na velikim međunarodnim natjecanjima, stručnost i entuzijazam njihovih
trenera, a posebno svakodnevne teškoće s kojima se te osobe susreću, tek
su neka od područja koja, već svako za
sebe, zaslužuju posebnu pozornost.
Iako se tema športa osoba
s invaliditetom najčešće javlja u kontekstu dileme „Treba li rezultate športaša s invaliditetom jednako vrednovati kao rezultate športaša bez invaliditeta?“, namjera mi je osvrnuti se na
jedan sasvim drugi aspekt ovog špor-
Olimp 20
Amy Purdy
ta, kao i, općenito, na drugi aspekt
života osoba s invaliditetom.
Njihove fascinantne životne priče
nerijetko zrače onom istom pozitivnošću kao, primjerice, priče ljudi koji su
pobijedili neku tešku i neizlječivu bolest. Takvi ljudi kao da su zavirili u jedan neistražen svijet čovjekovog bića,
svijet unutarnjeg, većini neotkrivenog
bogatstva, te su od tamo donijeli nešto iznimno vrijedno i korisno, posebno
za one koji će se u budućnosti tek
suočiti sa sličnim problemom.
U namjeri da razumijemo zašto osobe s invaliditetom, u našem slučaju
športaši, više od svih drugih zrače
spontanošću, željom za životom, već
spomenutim unutarnjim bogatstvom,
možemo pretpostaviti da postoji izravna veza između veličine problema
na vanjskom čovjekovom polju, dakle
polju njegovog zdravlja i veličine unu-
tarnjeg bogatstva, nečeg esencijalnog
što svemu daje smisao i snagu da se
gubitak pretvori u dobitak.
Uz mnoštvo takvih primjera,
uključujući i one iz športa, ovom prilikom istaknuo bi jednu športašicu
čije su ideje i životna filozofija upravo
ono o čemu se u ovom tekstu govori.
Riječ je o američkoj paraolimpijski Amy
Purdy, djevojci kojoj je s 19 godina
dijagnosticiran bakterijski meningitis,
nakon čega su joj amputirane obje
noge ispod koljena. Zatajenje bubrega, odstranjenje slezene, sepsa, kao i
liječnička prognoza da postoji tek minimalna šansa od dva posto da preživi,
ovoj mladoj športašici bili su poticaj
da uroni u dotad skrivenu riznicu vlastitog bića, unutarnjeg potencijala, da
dođe do iskustva za kojim vapi velik
broj, naoko zdravih i sretnih ljudi.
Darko Kralj
21 Olimp
Znanost i šport
Fascinantne životne priče osoba s invaliditetom
nerijetko zrače onom istom pozitivnošću kao,
primjerice, priče ljudi koji su pobijedili neku tešku i
neizlječivu bolest
Danas Amy Purdy ima 34 godine
te iza sebe mnoštvo športskih uspjeha,
između ostalog i brončanu medalju s
nedavno održanih Zimskih olimpijskih
igara u ruskom Sočiju. Pored športske
karijere, nakon bolesti uspjela je izgraditi karijeru i kao glumica, model,
modni kreator, slikar, vizažist, osnovala
je zakladu za pomoć športašima s invaliditetom. Kao motivacijski govornik
gostovala je u brojnim emisijama, a
sudjelovala je i u američkom TV showu
„Ples sa zvijezdama“. Ona je osoba koja
uvijek kaže da ne treba biti žrtva vlastitih životnih okolnosti, da živjeti treba u
sadašnjem trenutku ne žaleći za prošlošću i ne strahujući od budućnosti, da
treba vjerovati u vlastite snove.
Takve poruke poticaj su mnogima
da promijene način razmišljanja, da se
koncentriraju na mnoštvo lijepih stvari i zanimljivih ljudi koji ih okružuju, da
nauče voljeti život. Takva životna filozofija između ostalog vodi u smjeru
senzibiliteta prema svakom čovjeku,
neovisno o njegovom fizičkom izgledu
i zdravlju, sposobnosti i tomu slično.
Nasuprot ovog načina razmišljanja,
nalazi se jedno sasvim drugačije razmišljanje i životna filozofija. Prije bi
se moglo reći da se tu radi o ideologiji
veličanja i slavljenja samo onog što
je izvrsno, iznadprosječno, odnosno
zapostavljanje i nebriga prema svemu
što, očima takvih promatrača, nije
vrijedno divljenja. U kontekstu svega
rečenog u prethodnom dijelu teksta,
ovdje se nerijetko radi o unutarnjem
siromaštvu, odnosno težnji prema
vanjskoj izvrsnosti isključivo u cilju
kompenziranja vlastitih manjkavosti i
nerazumijevanja temeljnih životnih i
moralnih postulata.
Stavljajući tu problematiku u kontekst športa, postavlja se temeljno
pitanje: treba li šport promatrati kao
alat putem kojeg dijete prepoznaje
vlastite životne potencijale, upoznaje
sebe, te putem športa do maksimuma
razvija svoje psihofizičke mogućnosti,
ili je šport djelatnost koja je sama
sebi svrha?
U prvom slučaju, razvoj športa
Olimp 22
Mihovil Španja
treba integrirati u razvoj zdravstvenog i odgojno-obrazovnog sustava,
dok u drugom slučaju nije važno niti
zdravlje športaša, niti njegov život
nakon športske karijere, već isključivo
športski rezultat.
U kontekstu priče o unutarnjem
čovjekovom bogatstvu športaša s
invaliditetom, mogu zaključiti da šport
još nije postao sam sebi svrha, već je
jedna od djelatnosti s najvećim senzibilitetom prema onima izvrsnima,
ali i prema prosječnim športašima koji
trenirajući daju svoj maksimum. Nažalost, slično se ne bi moglo zaključiti
kad je riječ o nečemu što se u današnje vrijeme naziva tržištem rada.
Prevladavajući obrazac razmišljanja
i ponašanja tamo nije senzibilitet i
unutarnji razvoj, kao kod športa, već
težnja prema vanjskoj izvrsnosti pod
svaku cijenu, uključujući i cijenu onog
najvrjednijeg. Ovom prilikom ne bih
se osvrtao na ideologiju veličanja i
opsjednutosti „izvrsnim“, tom ideologijom dovoljno se bavi povijest, već
na jedan aspekt zbog kojeg je šport
osoba s invaliditetom iznimno važan.
Pretpostavimo da jedan dio
problema sa zdravljem, odnosima u
obitelji, na poslu i sl., može nastati
uslijed pogrešnih životnih prioriteta.
Utrka u zgrtanju materijalnih vrijednosti nametnuta kroz instrumente
potrošačkog društva i tržišne ekonomije, možda je stvorila unutarnje
siromaštvo, opću društvenu apatiju,
nedostatak kreativnosti, volje za životom, vjere u bolju budućnost...
Iako će mnogi lijek pronaći u antidepresivima, beskonačnom optuživanju svih vidljivih i nevidljivih birokratskih i političkih sila, ključ za izlaz iz tih
problema isti je onaj koji otključava
vrata skrivenih ljudskih potencijala i
unutarnjeg bogatstva. Taj ćemo ključ,
daleko češće nego na drugim mjestima, pronaći u rukama osobe koja sjedi
u invalidskim kolicima i svakodnevno
se raduje životu. 
LITERATURA:
www.paralympic.org
Messages from athletes
with disabilities
Life stories of many athletes with
disabilities are the most fascinating
because these athletes - while
passing through their life catharsis
- have learned to accept and love
life, to enter the unexplored world
of their beings and they perceived
the true happiness of life.
One of the examples proving that
is the U.S. ParaOlympian Amy
Purdy, winner of numerous medals
at international sports events,
including the bronze medal at the
Paralympic Games in Sochi.
Her inspirational speeches,
humanitarian engagement with
persons with disabilities, amazing
life energy which is manifested
through her interest in acting,
fashion, art, etc. – all of that is
driven by the loss of both legs at
the age of 19. Her life philosophy
is based on a large truth of
life, which is that one should
not be a victim of his own life
circumstances, but he should
live in the present moment, not
regretting the past and fearing the
future, believing – above all - in
his dreams.
Exactly these messages, which we
receive every day by the athletes
with disabilities, perhaps even
more often than by athletes from
other categories, might be the only
cure for a number of apparently
healthy people who - in striving
to achieve the perfection in the
field of work, material prosperity
and social prestige – have become
apathetic, lost the meaning of life
and forgot to be happy.
(Miroslav Hrženjak)
Olimpijske nade
San
Dobitnik nagrade
za fair play
o olimpijskoj
medalji
OSOBNI KARTON
Dominik
Perković
Datum i mjesto rođenja:
9. 3. 1999., Split
Klasa:
Radial Škola:
Tehnička škola za strojarstvo i
mehatroniku, Split Karijera:
S devet godina počeo je jedriti
u JK Mornar, nakon dva mjeseca
prešao je u JK Labud
Cilj:
Olimpijska medalja
Najbolji rezultati u 2013:
12. na Svjetskom prvenstvu
u konkurenciji seniora
9. na Europskom prvenstvu
u konkurenciji seniora
4. na svjetskom prvenstvu
do 16 godina
2. na Europskom prvenstvu
do 16 godina
Laser 4,7
Laser 4,7 jedriličarska klasa je u
kojoj je Dominik Perković ostvario
uspjeh vrijedan laskavog naslova
„Nada hrvatskog športa za 2013.
godinu“ u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora. Što je laser 4,7 i
po čemu se razlikuje od seniorske
klase Laser, objasnio je trener
Tonči Antunović.
- Olimpijska klasa je Laser standard i jedri se na Olimpijskim
igrama. Jedro je od 7 kvadrata, za
razliku od klase Laser 4,7 koja je
juniorska i jedro ima 4,7 kvadrata.
Olimp 24
D
ominik Perković svaki dan
biciklom odlazi iz Solina
u Split. Sedam kilometara
prevali od solinskog industrijskog predjela Dujmovača do uvale
Baluni. Sjedne potom u svoju jedrilicu
klase Radial i odradi dva do tri sata
treninga.
- Ovisno o vjetru... Znate, bonaca je
naš najveći protivnik. Najgori su dani
kada nema vjetra...
Dominik Perković dobitnik je i Nagrade za fair play HOO-a u 2010. godini.
Opisao nam je Dominik kako je dobio
tu prestižnu nagradu.
- Sa 11 godina, u svojstvu člana regatnog odbora Viške regate, spašavao
sam crnogorskog jedriličara podno
Sustipana. Puklo mu je jedro, nije
imao motor i jak vjetar ga ja bacao na
sustipanske stijene. S dva gumenjaka
smo ga uspjeli spasiti...
Dominik Perković perspektivni je
jedriličar splitskog Labuda, mladi
športaš koji je u 2013. godini dobio
nagradu „Najveća nada hrvatskog
športa“ koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor.
- Dobio sam snažan poticaj i svi oko
mene bili su sretni i ponosni na moju
nagradu. Ja također, naravno!
Sa devet godina krenuo je u jedrenje, premda Solin nije jedriličarski grad.
Jedriličar i inžinjer
strojarstva
Lex
Perković
Dominik završava prvi razred
Tehničke škole za strojarstvo
u Splitu.
Što bi ovaj 15-godišnjak jednog dana htio postati ?
- Škola mi je zanimljiva, lipo mi
je u školi. A što bih htio postati? Ma, htio bih biti jedriličar i
inžinjer strojarstva. Tek imam
15 godina, vidjet ćemo što će
biti, ali danas tako razmišljam.
Zanimljiv nadimak nosi Dominik. Hrvatska
politička svakodnevnica zakucala je i na
njegova vrata. Prezime je odigralo ključnu
ulogu.
- Prema poznatom pravnom slučaju prozvali su me Lex Perković. Čak mi je i na
brodu naljepnica Lex Perković. Još i danas
me tako zovu. Ne, nisam se borio protiv
toga. Ne možeš protiv nadimka. Mojim
prijateljima se to svidjelo, što da ja radim
– s osmijehom nam je ispričao Dominik.
- I Bambi (europski prvak Ivan Kljaković-Gašpić – op.p.) je iz Solina, nisam
ja, eto, jedini Solinjanin u jedrenju.
Zaista nije jedini. Jedre i njegove
sestre, a jedri i mlađi brat.
Upisali su me roditelji, znali su
da to volim. Uvijek sam volio more,
nisu me zanimali ni košarka ni nogomet. Samo jedrenje. Nisu obiteljski
geni u pitanju, ja sam prvi krenuo s
jedrenjem. Slijedile su me moje sestre Karmen (13) i Tonina (12) koje
su također u Labudu, a mlađi brat je
sedmogodišnjak i zasad pohađa školu
jedrenja.
Do nagrade HOO-a stigao je odličnim rezultatom ostvarenim lani na
mađarskom Balatonu. Sa 14 godina
osvojio je 2. mjesto na EP juniora u
konkurenciji jedriličara do 16 godina.
Ali, iznenađenje je to samo za one koji
ne poznaju karijeru Dominika Perkovića.
- Sa 11 godina bio sam prvak Hrvatske u klasi optimist – reći će skromni i
prilično šutljivi Dominik.
Njegov trener Tonči Antunović,
koji je ujedno i trener proslavljen jedriličarke Tine Mihelić, dodat će bez
ustručavanja:
- To je bio dokaz da ništa nije slučajno. Sa 14 godina bio je na postolju
Europskog prvenstva klase Laser 4,7
među 200 jedriličara. Poseban je talent, ima uistinu specifičan osjećaj za
jedrenje.
Otkrio nam je Dominik kako se
nije nadao nagradi HOO-a. Imao je
svog favorita za nagradu, atletičara
Matiju Gregorića.
- Mislio sam da će on uzeti nagradu.
Nisam se nadao da bi sa 14 godina
mogao do takvog priznanja.
Što se promijenilo u karijeri mladog
jedriličara nakon osvajanja nagrade
HOO-a ? Ušao je u program HOO-a za
praćenje nadarenih športaša. Ipak, Antunović naglašava da je Labud i dalje
glavni financijer Perkovića:
- Prošle godine smo imali velike rezultate, ali i dalje smo na 20 do 30 %
proračuna koje imaju njegovi suparnici
u inozemstvu. Troškovi su golemi jer
jedri u tri olimpijske klase na natjecanjima širom Europe.
Sljedeće natjecanje za Dominika je
Europsko prvenstvo za klasu Radial:
- Nažalost, Dominik ima jednu jedinu pravu regatu godišnje. Premalo za
njega...
Osim Poljske, krajem srpnja, računali
smo da će otići i na Olimpijske igre
mladih, ali kriterij je bio „otiđi sam o
svom trošku“. Taj kriterij Labud ni uz
najbolju volju nije mogao ispratiti.
Ipak, velike su ambicije i planovi
struke Labuda s talentiranim Perkovićem:
- Planiramo da 2020. za OI u Tokiju
Dominik bude bar kandidat, a za OI
2024. siguran sudionik. To je plan,
ali vidjet ćemo u kojem će ga smjeru
more odvesti - poručio je Antunović.
Zasad je jedino sigurno da će Dominik i ovog ljeta sjedati u svoju jedrilicu, pa zaploviti od Splita preko Čiova
do Šolte. Nastavlja borbu s vjetrom i
samim sobom.
- Jedrenje je moj život. Sve me zanima o jedrenju. I America's cup i rezultati svih regata na svijetu. Znam sve
i o mojim konkurentima. Imam veliku
želju za uspjehom. I sanjam olimpijsku
medalju. Uostalom, zato sam se i počeo baviti jedrenjem... 
Piše: JURICA RADIĆ
Petnaestogodišnji
jedriličar Dominik Perković
velika je nada hrvatskog
športa. Mladi Solinjanin,
član splitskog Labuda,
lani je na Balatonu
bjelodano pokazao kako
je na najboljem putu da
postigne nešto veliko...
Dream of an Olympic
medal
Fifteen-year-old sailor Dominik
Perkovic is a great hope of
Croatian sports. Last year, at
the Balaton Lake in Hungary,
this young Solin native, member
of the Split club Labud (Swan),
has clearly shown that he is
going to achieve something really
great... At the age of only 14,
he has won a second place in
Europe and fourth in the world
in competition of sailors up to
16 years, and among seniors he
was the ninth in Europe and the
twelfth in the world!
He says that he is closely
monitoring everything that’s
happening in the world of sailing,
he wants to know absolutely
everything, results of all the
regattas, he knows everyhing
about his competitors... His goal
is, and he is not hiding it, to win
an Olympic medal, if not in 2020
in Tokyo, then at the Games four
years later. (Jurica Radić)
25 Olimp
Društvo i šport
Navijačko nasi
– uzrok ili posljedica
Piše: GORAN VOJKOVIĆ
Nasilje na ulici ili cesti proglašavati navijačkim jer se, eto,
neki od nasilnika identificiraju s navijačkim grupama, znači
samo davati im na važnosti te svojevrsnu „reklamu“, kakvu
takve grupe obično traže
O
pitanju navijačkog nasilja i
koliko je ono uistinu vezano
za športske događaje, a koliko je izraz općeg nasilja u
društvu, pisali smo u Olimpu prije pet
godina, povodom jedne od nekoliko
izmjena i dopuna Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
Zakon imamo već jedanaestu godinu,
no vremenski odmak je samo potvrdio
da pitanje nasilje vezano uz športska
natjecanja predstavlja samo odraz
nasilja koje postoji u društvu.
Hrvatski autoklub (HAK) sredinom
travnja odaslao je jednu od definitivno najčudnijih obavijesti za vozače u
svojoj dugoj povijesti: „Zbog masovne
tučnjave navijača kod čvora Otočac
na autocesti A1 u smjeru Dubrovnika,
vozi se usporeno preticajnim trakom uz
Olimp 26
ograničenje brzine na 40 km/h“. Nešto
kraća obavijest emitirana je i na radiju.
Tučnjava navijača na autocesti
ušla je dakle u kategoriju prometnih
nesreća, radova na cesti, suženja
prometnih traka – skreni u preticajnu i
lagano vozi dok ne prođe. Novinari su
naravno brzo posložili priču: tučnjava
se dogodila jer su se na autocesti susreli Boysi, koji su putovali na utakmicu
u Split gdje je igrao Dinamo protiv
Splita (19 sati), i Torcida koja je putovala u Zagreb, gdje je igrao Hajduk s
Hrvatskim dragovoljcem (17 sati).
Nadalje, doznalo se kako se sukob
nije dogodio na odmaralištu ili nekom
sličnom mjestu gdje se sukobljeni
navijači mogu manje ili više slučajno
naći, već na otvorenoj autocesti, nje-
nom zaustavnom traku, pa je u svemu
tome sreća da nije bilo više stradalih;
autocesta sa svojim brzinama gluposti
obično ne prašta...
Lako je zaključiti kako je u pitanju
bila - dogovorena tučnjava. Ljudi obično ne izlaze iz kombija da bi se šaketali
s ekipom u drugom kombiju. Ovdje
jedni sebe smatraju dinamovcima,
drugi hajdukovcima. No, kakve to sve
ima veze sa športom? Mogli su doslovno po jednakim kriterijima biti ljubitelji
rajčica i poriluka ili stanovnici jedne ili
druge četvrti koji su se negdje odlučili
potući.
Štoviše, nije trebalo biti pretjerano
upućen u rad policije da bi se pretpostavilo kako će krenuti za izgrednicima
i da od gledanja utakmice nakon tučnjave uglavnom neće biti ništa. Kakvi
lje
su to navijači koje utakmica u biti ne
zanima?
Sustav kojeg donosi Zakon o
sprječavanju nereda na športskim
natjecanjima, tiče se prvenstveno
samog športskog natjecanja i njegova
neposrednog okružja: „Svrha je ovoga
Zakona osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika
športskog natjecanja ili športske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično
ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za
vrijeme i nakon športskog natjecanja
ili športske priredbe, zaštita gledatelja
koji se dolično ponašaju, zaštite drugih građana i njihove imovine i imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta
da športsko natjecanje ili športska
priredba što više pridonosi kvaliteti
života građana, osobito mladeži.“
Problem s nasiljem kod i oko nogometnih utakmica ima velik broj zemalja,
izuzetak su totalitarna društva i uvelike
Sjedinjene Američke Države radi vlastite
tradicije zaštite policajaca – naguravanje
uniformirane osobe ne završava baš
ugodno po osobu koja to pokuša, tako
da tamo na stadionu nećete imati problema (ali postotno, Hrvatska je sigurnija država, jer problem u SAD nastaje u
četvrtima gdje šerif ne dolazi često).
Međutim, problem nasilja oko
športskih događanja, poglavito nogometnih utakmica, jednostavno se
ne može gledati samo kao „tučnjava
navijača“ ili tučnjava navijačkih grupa.
Evo, baš dok vaš autor piše ove redove
dolazi vijest o tučnjavi navijača na zagrebačkom Borongaju – ali jedne jedine
navijačke skupine unutar sebe!
Očigledno je u pitanju model u
kojemu neke osobe žele realizirati
svoje, recimo tako, razbijačke porive i
jednostavno – želju za tučnjavom. To
je definitivno ozbiljan problem i to je
problem koji trebaju rješavati specijalisti: od neposredno policije i sudaca, pa
do sociologa, psihologa i drugih. Problem se neće riješiti zvanjem huligana
„navijačima“ što je česta terminologija
i kod novinara koji vole stvari učiniti
jednostavnim (kakvi su to navijači koji
u biti i ne idu na utakmicu?).
Je li nam potrebna regulacija tipa
Zakona o sprječavanju nereda na
športskim natjecanjima? Jest, u smislu
operativne sigurnosti, da ne dođe do
nereda ili posljedica nereda na samom
stadionu (naguravanje, bacanje predmeta i posebno baklji, bježanje posjetitelja kao posljedica nereda). Stadion
ili dvorana su potencijalno opasna
mjesta, puno ljudi na malom prostoru
i tu je potrebna primjerena regulacija.
No, ako netko radi nered, razbija, fizički
se ide obračunavati, baca predmete
– postoji li zaista razlika radio to na
športskom natjecanju ili za vrijeme
rock-koncerta na tom istom stadionu?
Hoće li ovaj drugi spomenuti biti rocknasilnik ili će opet biti neka priča o
„navijačima“?
Nasilje je nasilje, razbijanje je razbijanje, nepostupanje prema uputama
službenog osoblja je nepostupanje,
dogodilo se ono na utakmici, prije ili
nakon nje, ili negdje sasvim drugdje. I
kao takvo ga treba kažnjavati – dakle,
kao nasilje, neovisno gdje i zašto dolazi do njega. Bacanje boce jednako je
Hooligans with no interest
in sports
The causes of such aggressive behavior
should be studied, one should come
to conclusions why such issues occur
and try to prevent them. However,
proclaiming the violence on the street
or road as “behavior of the fans”
because some of the violators identify
themselves with groups of fans means
only giving them importance and kind
of “advertisement” such groups are
usually looking for.
Violence is violence, breaking is
breaking, failure to comply with the
instructions of the official staff is
failure, whether during the game,
before or after it, or somewhere else, it
is the same. And it should be punished
as such - that is, as violence, regardless
of where and why it occurs. Throwing
bottles is equally dangerous during
sports competition as during a rock
concert, and by highlighting sports
events such hooligans and violators get
the attention they are looking for.
People visiting the games because
they are looking for a “good time” in a
form of a physical conflict and “fight”
on the highway, are no fans or sports
spectators , but ordinary hooligans and
violators (who do not care for sports
competitions) and they should be
treated as such. (Goran Vojković)
opasno na športskom natjecanju i na
rock-koncertu, a izdvajanjem upravo
športskih natjecanja – daje se važnost
huliganima i nasilnicima.
Uzroke huliganskog ponašanja
treba proučavati, treba dolaziti do
zaključaka zašto se takva pojave događaju i pokušati ih spriječiti. Međutim,
nasilje na ulici ili cesti proglašavati
navijačkim jer se eto neki od nasilnika
identificiraju s navijačkim grupama,
znači samo davati im na važnosti i svojevrsnu „reklamu“, kakvu takve grupe
obično traže.
Ljudi koji idu na utakmice u želji za
„provodom“ tipa fizičkog obračuna i
koji dogovaraju "fajt"na autocesti, nisu
nikakvi niti navijači ni športski gledatelji – već obični huligani i nasilnici i tako
ih treba tretirati. 
27 Olimp
GODINA 45 • BROJ 169 • LIPANJ 2014.
Povijest
hrvatskog športa
140 GODINA HRVATSKOG PLANINARSKOG DRUŠTVA (Željko Poljak) --------------- str. 2
POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE (Mladen Hraste) ------------------- str. 6
HAJDUK U II. SVJETSKOM RATU (Mladen Cukrov) ------------------------------------- str. 10
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
JUBILEJI
140 godina Hrvatskoga
planinarskog društva
Piše: ŽEljKO POljaK
Osnivačka skupština održana je u Prirodoslovnom
muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu, na
što danas podsjeća spomen-ploča u predvorju,
postavljena 1974. prilikom stoljetnice osnivanja
„Gradska kuća“ na Sljemenu 1877. – prva planinarska kuća u Hrvatskoj
O
ve godine hrvatski planinari s ponosom obiljeI prvi planinarski objekt podignut je još prije osnutka
žavaju 140 godina organiziranoga planinarstva,
HPD-a. Zagrebački purgeri Vilim Lovrenčić i Andrija
jer je 1874. osnovano Hrvatsko planinarsko
Meško skupili su 1870. među građanima novac kojim su
društvo (HPD). S ponosom zato jer su deveti
na Sljemenu iznad Zagreba dali sagraditi drvenu razglednu
narod na svijetu koji je osnovao takvo društvo, iste godine
piramidu.
kad i alpinistička velesila Francuska, makar Hrvatska nema
Za početak organiziranog planinarstva veže se legendarni
vrha visokog niti 2000 metara. O povijesti hrvatskog plani„trojni susret“ u Ogulinu. Ugledni austrijski matematičar i
narstva napisano je nekoliko debelih knjiga, a ovdje ćemo
planinar iz Graza prof. dr. Johannes Frischauf (1837.-1924.)
istaknuti samo neke pojedinosti po kojima se ono ističe u
sastao se 1874. u Ogulinu, nakon silaska s Kleka, s dvojicom
svijetu.
časnika – budućim književnikom Budom Budisavljevićem
U planinarskoj književnosti, koja je u alpskih naroda
i sinom bana Mažuranića Vladimirom, te ih uvjerio u poposebna grana književnosti, hrvatska je najstarija na svijetu!
trebu da se u Hrvatskoj osnuje planinarsko društvo. Budući
Prvu knjigu, nadahnutu doživljajem planine Dinare i
da ih je za Ogulin vezala služba, njih dvojica su pismom
Velebita, napisao je pjesnik Petar Zoranić Ninjanin 1536.
nagovorila prijatelja prof. dr. Gjuru Pilara (1846.-1893.) sa
(tiskana u Veneciji 1569.). Nije čudno da za nju svijet ne
Zagrebačkog sveučilišta da organizira prvu skupštinu. Ona
zna jer je – koje li sreće u nesreći! – poslije stoljeća krvavih
je održana u Prirodoslovnom muzeju u Gornjem gradu, na
ratova ostao sačuvan samo jedan jedini primjerak. Čuva ga
što danas podsjeća spomen-ploča u predvorju postavljena
HAZU u Zagrebu i u zadnjih pola stoljeća nekoliko je puta
1974. prilikom stoljetnice osnivanja. Važno je istaknuti da
objavljen pretiskom.
je HPD osnovan iste godine, a i s
Prvi alpinistički uspon u
mnogim istim osnivačima, kad i
Hrvatskoj, to jest uspon kroz
Zagrebačko sveučilište, Hrvatski
stijenu, izveden je mnogo
liječnički zbor i Hrvatski sokol...
prije osnivanja HPD-a, u
vrijeme kad se za takvu vrst
Željezna piramida na Sljemenu
športa u svijetu još malo znalo
Prvu četvrt stoljeća HPD se od
i - što je gotovo nevjerojatno –
ostalih planinarskih društava u
izvela ga je 1843. jedna žena.
svijetu razlikovao po naglašenim
Bila je to pustolovka ilirkinja
kulturnim i znanstvenim zadaciDragojla Jarnević, a vrlo je slima. Naime, gorska Hrvatska bila je
kovito opisala svoj uspon kroz
tada puna nepoznanica i najprije
stijenu Okića u Samoborskom
ju je trebalo istražiti. Prvi predDr. Josip Schlosser,
Prvi broj „Hrvatskog
gorju u svom „Dnevniku“
sjednici HPD-a bili su uglavnom
liječnik, botaničar i prvi planinara“ iz 1898.
koji je u cijelosti tiskan tek u
istaknuti znanstvenici. Dr. Josip
predsjednik HPD-a
našem stoljeću.
Schlosser (1808.-1882.) bio je
2
liječnik koji se istaknuo kao osnivač hrvatske
Nakon grofa Kulmera, vodstvo HPD-a bilo je
botanike; ilirac Vatroslav Vukotinović (1813.do Drugoga svjetskog rata u rukama političara,
1893.) bio je po svom raznolikom djelovanju
i to radićevaca, s izraženom hrvatskim i antiunismatran hrvatskim enciklopedistom; dr.
tarističkim obilježjem. U njihovo doba, HPD je
Josip Torbar (1824.-1890.) bio je predsjednik
širom otvorio vrata građanskom sloju. ZahvaJugoslavenske akademije znanosti i umjetnoljujući vrlo dinamičnom predsjedniku dr. Ivanu
sti, itd.
Krajaču (1877.-1945.), HPD se - gotovo nevjeroSpomenuti Schlosser dobio je za znanstvejatno - omasovio s 300 na gotovo 8000 članova.
ne zasluge plemićki naslov Vitez Klekovski
Krajač je, usto, planinarstvo preusmjerio na južne
jer je svojim botaničkim otkrićima na Kleku
hrvatske planine, pogotovo na Velebit. Osnovane
i Risnjaku uzbudio europske znanstvene
su brojne društvene podružnice širom Hrvatske
Naslovna stranica
krugove. Prvi HPD-ov službeni izlet održan
Zoranićevih „Planina“ i Bosne koje su sagradile velik broj planinarskih
je 1875. na Oštrc i Plešivicu u Samoborskom
kuća. Tako je podružnica “Bjelašnica” iz Sarajeva
gorju, o čemu su tiskom objavljeni opširni
sagradila kuću Vilinac na Čvrsnici (1961 m),
izvještaji. Zahvaljujući HPD-ovom ugledu, poglavarstvo
najvišu u povijesti hrvatskog planinarstva. Agilna podružgrada Zagreba nije moglo odbiti zahtjev da se planinarima
nica „Mosor“ iz Splita sagradila je nekoliko kuća, među
na Sljemenu prepusti gradska lugarnica i tako je 1877. otvonjima danas legendarni dom na Mosoru.
ren prvi planinarski dom u Hrvatskoj.
Dom na Sljemenu imao je tragičnu povijest. Prvi TomiČlanstvo u HPD-u bilo je do Prvog svjetskog rata prilično
slavov dom nastao je 1925. prigradnjom staroj sljemenskoj
ekskluzivno. Članom je mogla postati samo ugledna osoba
društvenoj kući, a kako se te godine slavila tisućljetnica
za koju su jamčila dva člana, tako da je HPD s vremenom
hrvatskog kraljevstva nazvan je Tomislavovim domom.
postao gotovo aristokratsko društvo. Od tridesetak članova
Nažalost, ta golema drvena zgrada do temelja je izgorjela
utemeljitelja (za taj status trebalo je uplatiti vrlo visoku
1934., nakon čega je velikom sabirnom akcijom po cijeloj
donaciju), trećina su bili pripadnici plemstva, među njima i
Hrvatskoj („Jedan dinar za jednu ciglu“) skupljen novac za
mađarski grof Khuen-Hedervary, hrvatski ban od 1883.novi Tomislavov dom. Sagrađen je 1937. po zanimljivom
1903. No to nije spriječilo HPD da u duhu slavenske solidarnosti protiv austrougarskog pritiska, 1899. organizira u
Zagrebu veličanstveni doček češkim planinarima na kojem
je više tisuća Zagrepčana načinilo špalir od kolodvora do
Jelačićeva trga, pjevajući i kličući Česima.
U tom razdoblju HPD-ov najzamašniji pothvat bila je
izgradnja željezne piramide na Sljemenu jer je drvena
dotrajala. Valja joj pokloniti nekoliko riječi jer su uz nju vezane emocije brojnih naraštaja do dana današnjeg i jer ona
jednako stabilna postoji i danas, nakon više od 130 godina.
HPD je raspisao natječaj i kao najbolju izabrao ponudu jedne bečke tvrtke, piramidu donekle nalik Eiffelovom tornju
u Parizu. Osam tona dijelova, od kolodvora u Zagrebu do
Sljemena, prevezla je karavana od stotine seljačkih kola. Na
svečanom otvorenju 1889. bilo je mnoštvo Zagrepčana, a
svirala su tri orkestra. Piramida je radi izgradnje TV-tornja
Hrvatska ženska ekspedicija Mt. Everest 2009.
1959. premještena na najviši vrh Samoborskog gorja Japetić,
gdje i danas stoji.
nacrtu istaknutog arhitekta Stjepana Planića (1900.-1980.)
Poslije znanstvenika, predsjednik HPD-a tridesetak
u obliku trokrake zvijezde, što je tada pobudilo zanimanje
godina (sve do konca Prvog svjetskog rata), bio je grof Miarhitekata širom Europe. Nažalost je i taj dom 1964. stradao
roslav Kulmer (1861.-1943.), poznat kao darežljivi mecena.
u požaru i danas nije u vlasništvu planinara.
Među ostalim, dao je 1898. o svom trošku sagraditi put od
Malo tko zna da je poznati dom Zavižan na Velebitu dao
Kraljičina zdenca na vrh Sljemena. Planinari su taj put u
1927. sagraditi Krajač i da je do rata nosio njegovo ime.
znak zahvalnosti nazvali imenom njegove supruge – ElviriKrajač je kao nepoćudan HSS-ovac 1945. nestao negdje na
nim putom, a književnik Franjo Marković ispjevao je tom
Križnom putu, tako da mu se ni grob ne zna, a s doma je
prilikom odu zahvalnicu. Markovićeva je zasluga da je HPD
brisano njegovo ime...
1898. pokrenuo svoj mjesečnik „Hrvatski planinar“ koji
– to valja posebno istaknuti – još i danas izlazi pod istim
Hrvati – protagonisti planinarstva u BiH
imenom. I ne samo to, nego je 2008. svih stotinu njegovih
Iz međuratnog razdoblja treba spomenuti kao našu
godišta u cijelosti digitalizirano, amaterski pothvat kakav
možda najveću planinarsku atrakciju svih vremena, izgraddotle u Hrvatskoj nije uspio ni profesionalnim ustanovama!
nju visinskog uzdužnog planinarskog puta kroz sjeverni i
3
JUBILEJI
srednji Velebit u dužini od preko 50 kilometara. Trajala je
od 1930. do 1933. i po svom graditelji ing. Anti Premužiću
(1889.- 1979.) danas je poznata kao Premužićeva staza.
Njezin najatraktivniji dio uklesan je u vrtoglave stijene Rožanskih kukova, u području gdje su poslije otkrivene neke
naše najdublje kraške jame. Ta staza je i danas, nakon osam
desetljeća, još uvijek najveća naša planinarska atrakcija u
europskim razmjerima.
Razvoj alpinizma (penjačkog planinarstva u stijeni)
kasnio je u Hrvatskoj jer se HPD protivio toj „riskantnoj“
djelatnosti. Prvi alpinistički odsjek osnovan tek 1935. u Zagrebu, no ubrzo je nadoknadio kašnjenje. Vodio je alpinističke škole kojima je Klekova stijena nad Ogulinom postala
klasično vježbalište, organizirao prvu hrvatsku alpinističku
ekspediciju (Čvrsnica u Hercegovini 1941.), a 1942. i 1943.
vodio je alpinističke tečajeve za slovačku vojsku u Karpatima.
Planinari su protagonisti zaštite prirode. Prvi nacionalni
parkovi u Hrvatskoj i bivšoj državi (Štirovača na Velebitu i
Plitvička jezera) proglašeni su 1928. zaslugom predsjednika
HPD-a dr. Krajača u vrijeme kad je bio ministar kraljevske
vlade u Beogradu. NP Risnjak nastao je zaslugom potpredsjednika HPD-a botaničara Ive Horvata (1891.-1962.),
NP Paklenica i NP Mljet zaslugom prvog predsjednika
Planinarskog saveza Hrvatske, akademika Branimira Gušića
(1901.-1975.), Velebitski botanički vrt zaslugom urednika
„Hrvatskog planinara“ dr. Franje Kušana (1902.-1972.) itd.
Ovdje ne možemo prešutjeti hrvatsko planinarstvo u Bosni i Hercegovini. Kao što je u ovom časopisu već istaknuto
(Povijest hrv. športa, 44, br. 160, 2012, str. 6-9), protagonisti
planinarstva u toj zemlji bili su Hrvati (i pohrvaćeni stranci
koji su došli iz Austro-Ugarske). Planinarstvo je tvorevina
Sljemenska
piramida iz
1889. - danas
na Japetiću u
Samoborskom
gorju
4
Alpinistička
zbirka u
Ogulinskom
muzeju
zapadne kulture i oni su je presadili na tlo BiH. Pripadnici
istočnih kultura (Bizanta, islama) prihvatili su planinarstvo
mnogo kasnije. To najbolje ilustrira podatak da su dva najveća planinarska društva u BiH (Društvo planinara u BiH
i HPD sa svojim podružnicama) bila do 1940., kada su se
i sjedinila, pretežito ili posve hrvatska. Prvo društvo imalo
je na vrhuncu razvoja oko 1500 članova, 8 podružnica i 17
kuća, a HPD je u BiH imao 7 podružnica i 6 kuća. Gotovo
sve je uništeno u ratu, a zatim pola stoljeća, sve do krvavog
raspada Jugoslavije, nije bila dopuštena obnova starih društava (osim ljevičarskog „Prijatelja prirode“).
Zanimljiva je činjenica da su Hrvati po prestanku nedavnog rata u BiH, unatoč potiskivanju u toj zemlji i gotovo
prepolovljenom broju, obnovili svoja planinarska društva i
sagradili niz planinarskih kuća. Danas imaju oko 25 društava s desetak kuća i važan su faktor održavanja hrvatstva u
sredini koja im nije naklonjena.
U drugoj Jugoslaviji planinarstvo je znatno prodrlo u
širinu. Na tradicijama predratnih HPD-ovih podružnica
osnovana su samostalna društva, a i mnoga nova, tako da
se broj planinara umnogostručio te dosegao gotovo 40.000.
Tada su društva bila udružena u Planinarski savez Hrvatske
(PSH), koji je pravni sljednik HPD-a, ali ne više na centralistički, nego na koordinacijski način. Svjetski planinarski
savez (UIAA) odao je Hrvatskoj prigodom proslave 100-godišnjice HPD-a priznanje, na taj način da je svoju godišnju
skupštinu 1974. održao kod nas, u Delnicama. Delegati su
tom prilikom posjetili planinarski slet na Platku i bili impresionirani, jer nikad nisu vidjeli tako velik skup planinara
– nekoliko tisuća ljudi iz cijele države.
Važna je značajka toga razdoblja procvat specijaliziranih
djelatnosti - alpinizam, speleologija, gorsko spašavanje,
trasiranje i markiranje putova, ekspedicionizam, himalajizam itd. Izdvojit ćemo, kao posebno značajne uspjehe, naš
prvi uspon na Mount Everest (član splitskog „Mosora“ Stipe
Božić 1979. i ponovno 1989.) i istraživanje hrvatskih špilja.
Speleologija je posebna značajka hrvatskog planinarstva
jer je, za razliku od drugih zemalja, u Hrvatskoj u rukama
speleoloških sekcija planinarskih društava. Jedini trajni
hrvatski speleološki časopis „Speleolog“, koji objavljuje
znanstvena otkrića iz hrvatskog podzemlja, izdaju planinari
od 1952. godine (Speleološka sekcija HPD-a Željezničar
U Hrvatskoj je prvi penjački
uspon u stijeni zabilježila
ilirkinja Dragojla Jarnević
u Zagrebu). Spomenimo samo najdulje istražene špilje u
Hrvatskoj: špiljski sustav u Crnopcu na Velebitu (26 km),
Đulin ponor u podzemlju Ogulina (16 km) i sustav Panjkov
ponor na Kordunu (13 km). Od jama dubljih od tisuću
metara sve tri su na Velebitu: Lukina (- 1431 m), ujedno i
jedna od najdubljih na svijetu, Slovačka (- 1320 m) i Velebita (- 1026 m).
Spektakularna hrvatska ženska ekspedicija
Rat nakon raspada bivše države negativno se odrazio na
stanje planinarstva. Mnoge planine postale su nedostupne,
domovi izgubljeni, a broj članstva se gotovo prepolovio. U
tom su ratu planinari kao iskusni terenci mnogo pridonijeli
pobjedi Hrvatske, a Velebit su čuvali planinari (Specijalna
postrojba GS HV Planinska satnija „Velebit“).
Nakon Domovinskog rata dobilo je organizirano planinarstvo nov polet, o čemu svjedoči sljedećih nekoliko podataka Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) kao nacionalne
krovne udruge.
Kroz HPS je od utemeljenja prošlo više od četvrt milijuna
registriranih članova, koji su osnovali preko 500 podružnica
i planinarskih društava; danas ih je 273 u svim većim, pa i
manjim mjestima, s gotovo 30.000 članova.
U tih 140 godina izgrađeno je preko 200 planinarskih
kuća, od kojih su danas 153 u funkciji; godišnje ih posjećuje
na stotine tisuća izletnika.
Godine 1882. planinari su počeli označavati, održavati pa
i graditi staze, tako da su prodrli u gotovo svaki naš gorski
kutak. Danas postoji oko 6000 km markiranih planinarskih
puteva i više desetaka obilaznica.
HPS se brine za razvitak specijaliziranih djelatnosti i
stručno usavršavanje. Danas u njemu postoji 15 stručnih i
organizacijskih komisija. One izravno okupljaju i koordiniraju stručne odsjeke u planinarskim društvima s dosad
4000 dodijeljenih raznih planinarskih zvanja i naslova. Njihovi nositelji jamstvo su kvalitetnog i stručnog osposobljavanja ukupnog članstva za gotovo sve zamislive djelatnosti
u planinama kod nas i u svijetu.
Spomenute komisije danas objedinjuju i koordiniraju
pedesetak speleoloških, alpinističkih i športsko penjačkih
odsjeka i klubova, 12 stanica vodiča te mnogobrojne markacijske i eko-sekcije u društvima, s oko četiri tisuće članova.
Za sigurnost planinara, skijaša i izletnika, već se 64
godine brine Hrvatska gorska služba spašavanja, čiji su
pripadnici dosad imali preko 10.000 akcija. Djeluju ne samo
spašavajući živote ljudi, nego i preventivno, tako da je danas
među unesrećenima najmanje registriranih planinara.
U 19. stoljeću planinari su prvi shvatili važnost zaštite
prirode, a HPS je i danas najveća nevladina udruga koja
se konkretno i beskompromisno brine za zaštitu planinske
prirode.
Bogatu prošlost hrvatskog planinarstva prikazuju tri
muzeja: Samoborski (planinarskom zbirkom), Ogulinski
(alpinističkom zbirkom) i Hrvatski športski muzej (raznim
predmetima).
U HPS-u je održano na stotine stručnih alpinističkih,
speleoloških, vodičkih, športsko-penjačkih, markacističkih
i ekoloških škola, tečajeva i logora zasnovanih na usvojenim programima, a u planinarskim društvima na tisuće
planinarskih škola.
Neke naše planinarske specijalnosti, posebno alpinizam,
ekspedicionizam i speleologija, afirmirale su se diljem svijeta uspjesima na najvišim stijenama i vrhovima i u najdubljim jamama našega planeta. Dokazale su se kao uspješni
organizatori takvih ekspedicija i na najsloženijim ciljevima
na svim kontinentima.
Planinarska društva, a posebno HPS,
tiskali su na stotine planinarskih vodiča,
priručnika, zemljovida i putopisnih
knjiga, kojima se služe ne samo planinari, nego značajno doprinose hrvatskoj
književnosti. „Hrvatski planinar“ jedan
je od najstarijih časopisa u Hrvatskoj;
izlazi već 116 godina, a izašao je na
35.000 objavljenih stranica.
Planinari o svojim aktivnostima
snimaju brojne fotografije i filmove,
Stilizirani Klek u
održavaju javna predavanja, izložbe i
grbu Hrvatskog
muzejske postave; s HPS-om na čelu
stvaraju i umjetničke vrijednosti te tako planinarskog
saveza
doprinose hrvatskoj kulturi.
HPS je član mnogih domaćih i
stranih asocijacija, između ostalih: Hrvatskog olimpijskog
odbora, Svjetske federacije planinarskih saveza (UIAA),
Svjetske federacije za planinarsko skijanje (IMFS), Svjetske
federacije za športsko penjanje IFSC), Europske pješačke
federacije (ERA) i Balkanske planinarske unije (BMU).
Ovaj kratki pregled završit ćemo spektakularnom hrvatskom ženskom ekspedicijom na Mount Everest 2009.
Kad se ta ekipa od 12 djevojaka pojavila u baznom logoru
Everesta, privukla je zanimanje stotina alpinista koji se
tamo svake godine sjate iz cijelog svijeta. Ali je pobudila i
nevjericu u njihov bilo kakav uspjeh. Dogodilo se suprotno:
bila je najuspješnija od svih tamošnjih ekspedicija! Naše
su djevojke na usponu prestizale svjetske asove i usput
spašavale iznemogle penjače, premda se mislilo kako će one
trebati pomoć. Ishod je bio senzacionalan – čak je četiri
Hrvatica uspjelo osvojiti vrh svijeta...
5
POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE
Kako se
razvijao
vaterpolo
Piše: MlaDEN HRaSTE
Vaterpolo na posljednjim Olimpijskim
igrama ima vrlo malo sličnosti s izvornom igrom. Evolucijske tekovine
donijele su značajne izmjene pravila, a
time i izmjene u taktičkim sustavima
igre, kao i u procesu športskog treninga
V
aterpolo je u konkurenciji s ostalim kolektivnim športovima s loptom najduže prisutan
na programima modernih olimpijskih igara.
Od drugih olimpijskih igara koje su se održale u Parizu 1900. godine, pa do zadnjih 2012. godine
u Londonu, vaterpolo se razvijao i profilirao sukladno
izmjenama pravila igre, unaprijeđenju materijalnotehničkih i organizacijskih uvjeta treninga i natjecanja.
Na razvoj vaterpola bitno su utjecale aplikacije novih
i znanstveno utemeljenih trenažnih procesa. Svi ovi
čimbenici doprinijeli su da je vaterpolo danas popularan
i rasprostranjen u svijetu.
Razvoj vaterpola kao kolektivne športske igre uvjetovalo je kontinuirano mijenjanje pravila, jer su ona često
sputavala dinamičnost i brzinu igre. Vremenom su se
stalno usavršavala sredstva i metode tehničko-taktičkog
i kondicijskog treninga, a time i intezitet igre i tehničkotaktički elementi. Vaterpolo se razvijao kroz određene
etape koje su se diferencirale prema obilježjima vremena
i uvjeta u kojima je vaterpolo egzistirao, kao i prema
značajnim promjenama i razlikama u pravilima i tehničko-taktičkoj strukturi igre.
Cilj ovog teksta je utvrditi i objasniti obilježja vaterpolske igre kroz cijeli povijesni kontinuum od 112
godina prisutnosti vaterpola na olimpijskim igrama.
Druge OI u Parizu (1900.) i treće OI u St. Louisu
6
(1904.) održavale su se u prvoj razvojnoj etapi vaterpola. Ova etapa može se obilježiti kao traženje identiteta vaterpola i ujednačavanje pravila igre. Na objema
Igrama igrao se vaterpolo na klupskoj razini. Na trećim
OI u SAD-u europske momčadi su bojkotirale igre radi
neusklađenosti pravila na oba kontinenta. Sustav igre
i pravila u tom razdoblju doprinijele su dominacijom
obrane nad napadom.
Vaterpolo kao novi šport u godinama inicijacije tek je
tražio pravi naziv, tako da su ga u početku zvali nogomet
u vodi ili ragbijaški vaterpolo, čemu je na prvim utakmicama najviše nalikovao.
Razdoblje od Londona (1908.) do osmih OI koje su
se također održale u Londonu (1948.), pripada drugoj etapi razvoja vaterpola. Ovu etapu se može nazvati
razdobljem strukturiranja i internacionalizacije igre.
Godine 1908. osnovana je svjetska plivačka federacija
FINA (Federation Internationale de Natation). Te godine
se odbacio naziv nogomet u vodi i definiran je vaterpolo kao novi oficijelni naziv. Inicijalnim pravilima se,
uz izmjene i dopune koje su se odnosile na izvođenje
kaznenog udarca i isključenje igrača u prekršaju, igralo
do 1949. godine.
Vaterpolska se tehnika polako usavršavala, pa se tako
tek 1928. počela primjenjivati tehnika hvatanja lopte u
zraku. Nova tehnika hvatanja lopte u zraku učinila je
igru ofenzivnijom i dinamičnijom. Mađari, kao inicijatori novih tehničkih elemenata, bili su i najuspješniji
na OI pri kraju drugog etapnog razvoja vaterpola. U
ovoj je etapi uspostavljen sustav igre temeljen na fizičkoj snazi i vještini kontrole lopte, uz vrlo ograničenu
plivačku mobilnost. Igrao se vrlo spor, grub i iznimno
statičan vaterpolo. U tom razdoblju obrana je apsolutno dominirala nad napadom. Igrači su bili primarno
zaduženi za izvršavanje zadataka u obrani. Isticali su se
snažni i teški igrači, a spori plivači. Dominacija takvih
igrača proizlazila je iz pravila igre. Naime, igrači su
morali ostati na mjestu gdje su se nalazili u trenutku
prekida igre, odnosno zvižduka suca.
Pozicije u igri su bile koncipirane prema ulozi u
igri. U ovoj etapi igrači su bili specijalizirani na igrače
obrane i igrače napada. Trajanje posjeda lopte bilo je
neograničeno što je dodatno omogućavalo igranje sporog i statičnog vaterpola. U kontekstu taktičkih sustava
igre, nastaje igra čovjek na čovjeka. U ovoj etapi snažan
utjecaj nogometa bio je prisutan u oblikovanju sustava
vaterpolske igre i ulogama igrača. S druge strane, iz
košarke su preuzeti različiti tipovi zonske i kombinirane obrane. Na nemogućnost igranja dinamičnijeg
vaterpola dodatno je utjecalo što se u ovom razdoblju
vaterpolo trenirao i igrao sezonski tijekom ljeta, te je
većini športaša vaterpolo bio tek sekundarni šport.
Žuta umjesto crvene lopte
Od OI u Melbourneu (1950.) do OI u Meksiku
(1968.) igrao se vaterpolo koji pripada trećoj razvojnoj etapi. U tom periodu učinjena je prva značajna
intervencija u pravilima igre koja je predstavljala
revoluciju za daljnji razvitak i unaprjeđenje vaterpola.
Najznačajnije u tim pravilima je uvođenje principa da
se igračima u “mrtvom vremenu” dopuštalo kretanje
nakon prekida igre, odnosno zvižduka suca. Nova pravila su doprinijela bržoj igri, a u njoj su igrači morali
biti fizički jaki i dobri plivači. Ta su pravila u ovoj etapi
najviše pogodovala reprezentacijama Jugoslavije (dominantno sastavljene od igrača iz hrvatskih klubova) i
SSSR-a koje su, uz Mađarsku, bile najuspješnije na OI
u navedenom razdoblju.
Do 1956. godine vaterpolo se uglavnom igrao kožnim loptama crvene boje koje su bile vrlo teške, skliske
i nesimetrične, što je dodatno usporavalo igru. U ovoj
etapi službeno se uvodi žuta lopta izrađena od gume
koja je bila hrapava i nije apsorbirala vodu. Lopta
novih karakteristika omogućila je igračima bolju vidljivost i manipulaciju loptom, što je rezultiralo bržom
cirkulacijom igre s više zgoditaka.
Nova pravila su eliminirala iz igre spore igrače.
U ovoj su etapi svi igrači u polju sudjelovali i u fazi
napada i u fazi obrane, tako da novoformirani taktički
sustavi igre više nisu dijelili igrače isključivo na igrače
obrane i igrače napada. Od 1961. godine umjesto
poluvremena uvode se četvrtine, a igra traje 4 puta po
5 minuta. Svaku momčad je činilo 11 igrača od čega 7
igrača u polju i 4 rezervna igrača. Posjed lopte bio je
ograničen na 1 minutu. Uvela se i mogućnost da rezervni igrač može ući u igru nakon pogotka ili između
četvrtina.
U tom je razdoblju postignut daljnji napredak u
taktici. Izmjene igrača su omogućile česte promjene
načina igre. Mogućnost čestih izmjena bila je efikasna
u igri protiv plivački inferiornijih protivnika. U tim
uvjetima bolje pripremljene momčadi imale su mogućnost razvitka protunapada i diktiranja većeg tempa
igre.
Prema pravilima iz 1967. godine, treći uzastopni
teški prekršaj je rezultirao prekršajem za kazneno
bacanje. Igra od tada postaje znatno siromašnija taktičkim kombinacijama, jer igrači teže iznuđivanju teških
prekršaja, umjesto postizavanja pogodaka iz kombinacije. Najčešće pobjeđuje momčad s dobrim vratarom,
uvježbanim za obranu kaznenog bacanja i igračem
specijalistom za izvođenje tog kaznenog bacanja.
Kraj ove etape je obilježila igra s puno kontakta i suđenih prekršaja. Ponekad je igra obilovala grubostima
i brutalnostima. Može se reći da je vaterpolo u ovom
periodu stagnirao u svim elementima igre, a posebno
je bio siromašan u taktičkim varijantama obrane i
napada.
Mnoge promjene u pravilima
Od OI u Münchenu (1972.) do OI u Los Angelesu
(1984.) igrao se vaterpolo koji obuhvaća četvrtu povijesnu etapu u razvoju. Pred kraj treće etape, zanimanje
gledalaca za vaterpolo je padalo, pa su se sedamdesetih
godina prošlog stoljeća uvele nove promjene u pravilima. Tako se, ukida pravilo o dosuđenom četvercu
nakon tri teška prekršaja. Model taktike igre se bitno
mijenja, nova pravila ograničavaju pravo na posjed
lopte jednoj momčadi do 45 sekundi, a isključeni
igrač nakon jedne minute ulazi ponovno u igru ili do
pogotka.
Ove promjene pravila znatno su utjecale na razvoj
taktike u fazi obrane i napada, a posebno na taktiku
igre s igračem više, odnosno s igračem manje, što
je igru učinilo bržom i zanimljivijom. Ovu etapu se
može obilježiti kao etapu ravnoteže između napada i
obrane. Sudački kriterij je u ovoj fazi favorizirao igru
7
POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE
Do 1956. godine vaterpolo se uglavnom
igrao kožnim loptama crvene boje koje
su bile vrlo teške, skliske i nesimetrične,
što je dodatno usporavalo igru
napadača, dok se obrambenog igrača beskompromisno
sankcioniralo teškim prekršajem prema pravilima igre, a
naročito za prekršaje u vidu potezanja, držanja, povlačenja i potapanja.
Nova pravila su pogodovala sustavima igre više reprezentacija, tako da se distribucija osvajača medalja proširila i na Italiju, SAD, Nizozemsku i Njemačku, uz već
etablirane reprezentacije SSSR-a, Mađarske i Jugoslavije.
Nakon Olimpijskih igara 1968. u Meksiku, mnoge
zemlje koje igraju vaterpolo osjetile su da je igra bila u
opasnosti i učinile su svjestan napor kako bi usavršili
vaterpolo kroz bolju i jasniju interpretaciju pravila igre,
uz nekoliko važnih promjena pravila.
Tijekom većeg dijela 1970-ih vaterpolo je bio podjednako divan period za igrače i gledatelje. Prijenos
lopte pred vrata protivnika bio je brz, a igrači su čestim
uplivavanjima nastojali u relativno kratkom i ograničavajućem vremenu stvoriti priliku za realizaciju. Napadači
su bili posebno aktivni u prekidu igre, kada su nastojali
izboriti isključenje igrača na jednu minutu. U tom slučaju, momčad koja je izborila isključenje imala je pravo na
novi napad u trajanju od 45 sekundi.
Poklanjala se velika pažnja taktici završnice u fazi
napada koja je bila usmjerena na upućivanje snažnih i
preciznih udaraca iz srednjih i većih udaljenosti u same
gornje kutove gola, primoravajući golmana na odbijanje
takvih udaraca u igralište ili korner čime je momčad u
napadu imala pravo na novi napad u trajanju od 45 sekundi. Repertoar tehničkih elemenata manipulacije lopte
u vidu dodavanja i pucanja na gol bio je velik. U taktici
s igračem više posebno se vodilo računa o racionalnom
korištenju vremena radi uspješne realizacije. Momčad
koja je došla u posjed lopte poslije neiskorištenog igrača
više od strane protivnika, u pravilu je držala loptu u
8
posjedu sve do kraja vremena predviđenog isključenjem.
U taktici igre, u fazi obrane, osim presinga primjenjivala se i zonska obrana, kojom se uspješno neutralizirala
igra centralnog napadača. Zonska igra uglavnom se
svodila na igru bez prekršaja s pretenzijom razvijanja
kolektivnog protunapada u trenutku osvojene lopte u
obrani.
Nova pravila iz 1977. unijela su mnoge promjene u
razradi taktike. Ograničenje vremena napada sa 45 na 35
sekundi zahtijevalo je brz prijenos lopte u polje napada,
a od svih igrača u polju brzo prebacivanje u napadačku
polovicu igrališta. Taktika igre u fazi napada se svodila
na brze i iznenadne taktičke kombinacije. Kao rezultat novih pravila igra je bila dinamičnija, povezanija i
temperamentnija, kao nikad do tada. Posebna pažnja
pridavala se igri u fazi obrane, s naglašenim zahtjevom
da bude „čista“, tj. bez teških prekršaja.
U ovoj se etapi uvodi i pravilo da utakmicu sude
umjesto jednog dva suca. Po pravilima, bilo koji igrač
može izvesti prekršaj uz uvjet da je najbliži mjestu prekršaja i da to napravi bez zadržavanja. Od 1981. godine
vrijeme trajanja igre se produžuje i igra traje 4 četvrtine
po 7 minuta. Od 1986. kazna isključenom igraču smanjuje se na 35 sekundi. Isključeni igrač može se vratiti u
igru i prije isteka vremenske kazne ako njegova momčad
dođe u posjed lopte, a na znak suca.
Etapa visokog ritma i tempa
Petoj povijesnoj etapi pripada igranje vaterpola od
OI u Seulu (1988.) do OI u Londonu (2012.). Ova etapa
može se okarakterizirati kao igra visokog intenziteta.
Profesionalizacija vaterpola u ovoj etapi povećava obim
i intenzitet treninga, što je dovelo do značajnog povećanja ukupnog intenziteta plivanja u igri te unapređivanje
spremnosti za kontakt u igri. Osvajači medalja na OI
u ovom razdoblju, uglavnom su reprezentacije država
u kojima je vaterpolo najviše profesionaliziran (Italija,
Španjolska, Mađarska, Jugoslavija, Hrvatska, Srbija, Crna
Gora, SSSR, Rusija).
U ovom je razdoblju trening s utezima i na trenažerima dobio puno veći značaj, što je doprinijelo iznimnom
razvoju svih oblika snage kod vaterpolista. Po pravilima
iz 1991. godine, kazna isključenom igraču se smanjuje i
traje 20 sekundi. Posjed lopte ograničava se na 30 sekundi. Trajanje igre produžuje se na 4 četvrtine po 8 minuta.
Uvodi se linija od sedam metara izvan koje se nakon
dosuđenog prekršaja dopušta izravno šutiranje na gol.
Za blokiranje s obje ruke unutar linije četiri metra igračima (osim vratara) dosuđuje se teški prekršaj. Uvodi se
pravilo izmjene igrača tijekom igre i “time out”.
Nakon toga, linija sedam metara iza koje je nakon
prekršaja dopušteno izravno pucanje na gol pomiče se
na pet, odakle se izvodi i kazneni udarac. Sve promjene
pravila učinjene su radi ubrzanja igre, pa posredno i
podizanja njene atraktivnosti.
Od 2005. lopta odbijena u korner od obrambenog
igrača u polju se tretira kao gol-aut, što je također
doprinijelo dinamičnijoj igri. Ograničenje posjeda
lopte na 30 sekundi značajno je smanjilo vrijeme za
pripremu i organizaciju pozicijskog napada. Obilježja
ovog razdoblja vaterpola su visok intenzitet igre i velika energetska potrošnja kod sudionika. Ovu etapu se
može označiti etapom visokog ritma i tempa, međutim
istodobno prevladava statičan vaterpolo u pozicijskom
napadu odnosno obrani, a s puno kontakata i duel
igre “na granici incidenta”, s malo uplivavanja i malo
taktičke kombinatorike u fazi napada. Razlog tome je u
činjenici što se prema sudačkoj interpretaciji vaterpola
često tolerira teški prekršaj u vidu potapanja, držanja i
povlačenja, što je doprinijelo selekciji igrača primarno
prema energetskim zahtjevima, a tek sekundarno prema vaterpolskim vještinama. To je dodatno uzrokovalo
redukciju tehničkih elemenata vaterpola i smanjivanje atraktivnosti same igre. Momčadi nastoje stvoriti
polivalentne igrače, ali i igrače specijaliste za pojedine
uloge u igri.
U ovoj etapi prvenstveno se odabiru visoki igrači s
visokom razinom genetski uvjetovanim psihomotoričkim sposobnostima (brzina, eksplozivna snaga i
koordinacija).
Tehnologija i metodologija rada u ovoj fazi razvoja,
omogućile su programiranje transformacijskih procesa, a posebno metodičkih postupaka za razvoj relevantnih antropoloških obilježja, kao i usvajanje, usavršavanje, stabilizaciju i automatizaciju tehničko-taktičkih
znanja bez kojih nije moguće uspješno obavljanje
poslova u igri s obzirom na mjesto i ulogu pojedinog
igrača u momčadi unutar određenog modela taktike
igre.
Zaključak
Promatrajući i analizirajući razvoj vaterpola kroz
olimpijade, može se utvrditi da nije bila moguća uvijek
brza prilagodba na nova pravila i trendove razvoja igre.
Prve promjene bile su usmjerene na standardiziranje
pravila, dok su naredne promjene učinjene radi dinamičnosti i atraktivnosti igre što je uzrokovalo napredak igre i trenažnog procesa. Napredak u trenažnom
procesu uzrokovao je povećanje tempa igre i radijusa
radnog djelovanja igrača.
Vaterpolo na posljednjim Olimpijskim igrama ima
vrlo malo sličnosti s izvornom igrom. Evolucijske
tekovine donijele su značajne izmjene pravila, a time
i izmjene u taktičkim sustavima igre kao i u procesu športskog treninga. Sa stajališta povijesne geneze
razvoja vaterpolske igre, može se zaključiti da je ta
kolektivna igra značajno napredovala u ritmu i tempu
te u razini okomitog položaja igrača. Naime, početci
vaterpola na olimpijadama bili su obilježeni niskim
okomitim položajem igrača u vodi. Tijekom evolucijskog procesa igrači su uspostavljali sve viši položaj u
vodi...
lITERaTURa
Hraste, M., Bebić, M., Rudić, R. (2013). Where is today’s Water Polo Heading?
An Analysis of the Stages of Development of the Game of Water Polo. Naše
more 60(1-2), Supplement, pp. 17-22
Juba, K. (2008). A short history of water polo. Luxembourg: LEN.
Lord, C. (2008). Aquatic 1908 – 2008. Lausanne: Federation Internationale de
Natation.
Lozovina, V., Pavičić L. (2004). Antropometric changes in elite male water
polo players: survey in 1980 and 1995. Croatian Medical Journal, 45 (2),
202-205.
Petanjek, D., Šimenc, Z. (1988). Razvoj vaterpola kroz promjene pravila igre.
Vaterpolski savez Hrvatske, Biblioteka – stručni prilozi, 8, 1-18.
9
OBLJETNICE
Igrači Hajduka NOVJ nakon zakletve 14. svibnja
1944. na otoku Visu.
U prvom redu čuče: Frane Duplančić – Kota, Dražen
Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan – Cina,
Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. U
drugom redu stoje: Ljubo Benčić, Miljenko Krstulović,
Frane Matošić, Vlado Kaliterna, Dušan Bizjak,
Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić,
Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska,
Žarko Zelić i Veljko Šubašić. U trećem redu stoje: Ivo
Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i
Petar Brkljača. U četvrtom redu: Dušan Bjelanović,
Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić i
Juraj Pečarević (simpatizer „Hajduka”).
Hajduk u II. svjetskom
D
olaskom talijanske vojIako je gradska uprava bila u
ske i okupacijom Splita
rukama ustaške vlasti, praktiču travnju 1941. zamrla
no svu vlast držala je njemačka
je sva športska aktivvojska. U tih 13 mjeseci u Splitu
nost u gradu. Odigrano je samo
su odigrane samo dvije nogometHajduk je osnovan 13. veljače 1911.
nekoliko prijateljskih nogometnih
ne utakmice i to 21. svibnja 1944.
godine pod nazivom – Hrvatsko
utakmica lokalnih klubova u razdo- nogometni klub Hajduk. Od svog
kada je Hrvatska mornarica izgublju od 9. svibnja do 12. srpnja.
bila od Njemačke postrojbe sa 3-2,
osnutka do početka Drugog svjetskog rata
Premda su se splitskim klubovima
te 23. srpnja iste godine kada je
Hajduk je 1927. i 1929. godine osvojio
od talijanske uprave nudili povoljni
Sinjsko podhvatno zapovjedništvo
prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, a 1941.
i primamljivi uvjeti za nastupe u
pobijedilo Mornaričku posadu
godine prvenstvo Banovine Hrvatske
talijanskim prvenstvima, oni su to
Splita sa 2-0.
odbili.
U Zagrebu je pokrenuta
Guverner Dalmacije, Giuseppe Bastianini, donio je 19.
inicijativa (krajem 1943. i početkom 1944.godine) da se
srpnja 1941. naredbu da se svi splitski klubovi koji nisu
pomogne obnovi Hajduka, ali bez uspjeha. Međutim,
odjeli Fašističke stranke proglase nezakonitim i samim
partizanima je uspjelo, u nepunih mjesec dana, obnoviti
time rasformiraju. O tome je izašla dvojezična naredba br.
rad Hrvatskog športskog kluba Hajduk. Nakon inicijativ13 objavljena u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u
nog sastanka 9. travnja 1944. u Vrdovu kraj Sinja, za svega
Zadru br. 2 od 1. kolovoza 1941.
28 dana dr. Šime Poduje okupio je 14 igrača i uz pomoć
Nakon ove naredbe svi splitski klubovi prestali su sa
pristalica i simpatizera partizanskog pokreta prebacio ih iz
radom. Kada i nakon više od godinu dana nisu uspjeli
Splita na slobodni teritorij otoka Visa. Osnivačka Skuppokrenuti rad športskih organizacija i klubova, talijanska
ština HŠK Hajduk održana je 7. svibnja 1944. u dvorani
uprava grada objavila je u dnevnim novinama “Il popolo
Narodnog doma u Visu. Osim predstavnika partizanske
di Spalato” na dan 31. svibnja 1941. osnivanje pet talijanvojske ovom svečanom činu nazočili su i predstavnici
skih klubova: Societa Nuoto Juventus Spalato (umjesto
savezničkih vojnih misija...
Jadrana), Societa Calcio Spalato (umjesto Hajduka), SociNakon osnivanja, HŠK Hajduk odigrao je na Visu tri
eta Conottieri Dalmazia Spalato (umjesto Gusara), Societa
utakmice i potom, 3. lipnja, brodom Bakar otplovio prema
Tennis Firule Spalato (umjesto Jugoslavenskog tenis kluba
talijanskom gradu Bariju. Bili su smješteni najprije u bazi
Split) i Circolo della Vela Adria (umjesto Labuda).
Monopoli, a nešto kasnije u partizanskom vojničkom
Organiziranje ovih klubova ostalo je uglavnom na
logoru Gravina u južnoj Italiji. Tu su se održavali treninzi
papiru, bez javnih nastupa. Nakon kapitulacije Italije i
igrača HŠK Hajduk NOVJ (Narodno oslobodilačka vojska
prestanka okupacije 8. rujna 1943., u Splitu su osamnaest
Jugoslavije), kako se tada zvao. Uspostavljeni su kontakti sa
dana boravili partizani. Nisu mogli zadržati grad i bili su
saveznicima i počele su se odigravati nogometne utakmice.
primorani napustiti Split, pred brojčano jačom i tehnički
Za to vrijeme odigrano je 26 utakmica sa pripadnicima
bolje opremljenijom njemačkom vojskom. Tada je usposavezničkih nogometnih momčadi.
stavljena vlast Nezavisne Države Hrvatske koja je trajala od
Svakako najvažnija i najspektakularnija bila je ona
26. rujna 1943. do 26. listopada 1944.
odigrana u Bariju 23. rujna 1944. pred više od 40.000
Dva naslova u Kraljevini
Jugoslaviji
10
Narodni dom u Visu u kojem je, 7. svibnja
1944. godine održana osnivačka sjednica
Skupštine HŠK Hajduk.
ratu
Piše: MlaDEN CUKROV
Nakon inicijativnog sastanka
9. travnja 1944. u Vrdovu kraj
Sinja, dr. Šime Poduje okupio
je 14 igrača i uz pomoć pristalica i simpatizera partizanskog
pokreta prebacio ih iz Splita
na slobodni teritorij otoka
Visa. Osnivačka Skupština
HŠK Hajduk održana je 7. svibnja 1944. u dvorani Narodnog
doma u Visu
Burno pozdravljeni od 40.000
savezničkih i partizanskih vojnika,
na teren u Bariju su izišle 23. rujna
1944., malo prije 16.00 sati, momčadi
Hajduka NOVJ i Reprezentacije
britanske vojske. Igrači Hajduka bili
su u bijelim majcama, a na prsima su
nosili zastavu nove Jugoslavije. Nasupili
su u sastavu: Petar Brkljača, Ljubomir
Kokeza, Jozo Matošić (kapetan), Slavko
Luštica, Dušan Bjelanović, Branko
Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić,
Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo
Radovniković.
Na slici, koja je pravi povijesni dokument, ponosni i uspravni prije
početka utakmice u Bariju vide se slijeva:
Živko DRAŠKOVIĆ – predratni prvotimac Hajduka i komesar ratnog
Hajduka. Dr. Šime PODUJE – tehnički rukovodilac Hajduka NOVJ,
poručnik u ratno vrijeme, po struci pravnik i jedan od najpopularnijih
igrača i športskih djelatnika u dugoj povijesti Hajduka. Kao predratni
prvotimac odigrao 226 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1966.g.
Luka KALITERNA – legendarni trener, član uprave ratnog Hajduka.
Kao vratar odigrao 160 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1984. g.
Mihovil TARTAGLIA – istaknuti diplomat i član Misije Vrhovnog štaba
NOV i POJ u Bariju. Bio je pukovnik u redovima partizanske vojske.
Umro je u Zagrebu 1971. g. Leo LEMEŠIĆ - prije rata bio je prvotimac
Hajduka 491 put i postigao je 455 pogodaka. Bio je i reprezentativac
stare Jugoslavije. U momčadi Hajduka NOVJ bio je stručni referent.
Nakon rata bio je poznati internacionali nogometni sudac. Umro je 1978.
Branko POLJANAC – komadant Baze NOV I POJ u Bariju, general
– major, predratni časnik, prvoborac, načelnik štaba I. korpusa i član
Vrhovnog štaba. Umro poslije rata u Beogradu. Anđelko MARUŠIĆ –
predratni prvotimac Hajduka sa 394 utakmice i reprezentativac stare
Jugoslavije 16 puta. Tijekom rata bio je ranjen tako da nije mogao
igrati za Hajduk NOVJ. Umro 1984. g. Janko RODIN – predratni
i ratni predsjednik Hajduka NOVJ, prvotimac sa 251 utakmicom i
reprezentativac stare Jugoslavije 4 puta. Umro je 1974.
HŠK Hajduk NOVJ,
Hajduk JA, FD Hajduk
Hajduk je od svibnja 1944. do sredine ožujka 1945. u svojoj pisanoj
prepisci koristio naziv HŠK Hajduk
NOVJ, a nakon toga - Hajduk JA. Na
sjednici Skupštine održanoj 23. listopada 1945. Hajduk je donio odluku
da iz naziva briše JA. Od tada se,
kratko vrijeme, nazivao FD Hajduk
(Fiskulturno društvo Hajduk).
11
OBLJETNICE
Ratna generacija igrača i djelatnika HŠK Hajduk
na svečanosti u prostorijama Hajduka na Poljudu
1983. godine.
Stoje slijeva: Branko Bakotić, Vlado Kaliterna, Dušan Bjelanović, Ljubo Benčić, Luka Kaliterna, Vojko
Andrijašević, Vinko Dujmić, Jozo Matošić, Anđelka
Ban – Matošić, Petar Brkljača, Frane Matošić, Ante
Antonini, Ivo Perišić, Hrvoje Čulić, Ivo Alujević,
Žarko Zelić, Zdenko Zelić i Slavko Luštica.
Čuče: Bonaventura Parić, Veljko Šubašić, Lujo
Klemen, Vinko Jelaska, Frane Duplančić, Tonći
Radovniković i Živko Drašković.
gledatelja! Bio je to najveći športski događaj u još uvijek
okupiranoj Europi. Oko organizacije ove utakmice dosta
se zauzeo Stan Cullis, inače centarhalf Wolverhamptona i engleski reprezentativac. Momčadi su nastupile u
sastavima:
BRITISH SERVICES XI.: Renny (St. Miren), Andy
Beatty (Preston), Malpass (Fulham), Collier (Aberdeen), Stan Cullis (Wolverhampton), James Merphy (West
Bromwich) Tom Finney (Presto), Bryn Jones (Arsenal),
Gerog Wilkins (Bredford), Jimmy Rudd (Mancheser
City), Willi Strauss (Aberdeen).
YUGOSLAV NATIONAL LIBERATION ARMY XI.:
Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Slavko
Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić,Ivo
Radovniković.
Hajduk NOVJ izgubio je ovu utakmicu sa 7-2 čemu je
kumovala malarija koju je nekoliko dana ranije preboljela većina igrača. Ipak, ovo je bila velika pobjeda u
promicanju savezništva i prijateljstva. Na partizane se
počelo gledati s respektom i poštovanjem. Dogovorena
je i uzvratna utakmica Hajduka NOVJ i Reprezentacije
britanske vojske u oslobođenom Splitu 26. prosinca
1944. Momčad Hajduka NOVJ uspjela se revanširati
svojim športskim rivalima pobjedom od 1-0 pred oko
8000 gledatelja. Jedini pogodak postigao je Frane
Matošić.
Momčad Hajduka NOVJ je kao ambasador savezništva i prijateljstva u razdoblju od 7. svibnja 1944.
do 23. listopada 1945. nastupila na tri kontinenta
(Europa, Azija i Afrika) i posjetila 6 država (Italija,
Malta, Egipat, Palestina, Libanon i Sirija). Svoje utakmice odigrala je u 44 grada i prevalila preko 30.000
kilometara. Hajduk NOVJ odigrao je 90 utakmica u
kojima je ostvario 74 pobjede, 9 igrao neodlučeno, a
7 izgubio.
Za svoje uspjehe, kako športske, tako i političke,
dobio je brojna priznanja. Osim od maršala Josipa
Broza Tita Hajduk NOVJ je, prilikom gostovanja
u Libanonu tijekom svibnja 1945., dobio i visoko
francusko priznanje i diplomu kao Počasna športska
momčad Slobodne Francuske.
Ovo su svakako svijetle stranice Hajdukove športske povijesti koje treba sačuvati od zaborava i predočiti budućim naraštajima kao primjer slobodarskih
ideja i ljubavi prema svom Splitu i Dalmaciji.
lITERaTURa:
Mladen Cukrov – Mihovil Radja, Hajduk u II. svjetskom ratu – Vis – Bari –
Split 1944 – 1945., publikacija, (Muzej sporta – Split, Split 2009.)
Srećko Eterović, Ratnim stazama Hajduka (NK Hajduk, Split 1989.)
Plaketa kojom je momčad
Hajduka NOVJ 28. svibnja
1945.u Libanonu, ukazom
predsjednika Francuske
De Gaullea, proglašena
Počasnom športskom
momčadi Slobodne
Francuske.
U Splitu je 2009. godine povodom 65 godina obnove Hajduka na Visu, kao i čuvene
utakmice u talijanskom gradu Bariju koja je odigrana 23. rujna 1944. godine,
priređena prigodna izložba i prijateljske utakmice. Na slici su momčadi Hrvatske
vojske i Reprezentacije Britanske vojske koje su 12. rujna 2009. godine odigrale svoju
utakmicu. U sredini se vidi pokrovitelj ove športske manifestacije, bivši predsjednik
Republike Hrvatske, Stjepan Mesić. Na ovom turniru sudjelovala je i momčad Hajduka.
12
Nastanak modernog športa: badminton
Olimpijski
I
iz dvorca vojvode
od Beauforta
gra lopticom s perima vrlo je
stara, a u različitim oblicima poznavali su je narodi na različitim
stranama svijeta. Postojala je još
u antičkoj Grčkoj, a u Indiji je ovjekovječena pećinskim crtežima starim
oko dvije tisuće godina. Varijantu igre
poznavali su i Inke i Azteci u Americi.
U Kini se već od dinastije Han (206. g.
pr. Kr. – 220. g.) igra di-džian-ci, popularna narodna dječja igra pernatom
lopticom u kojoj igrač stoji na jednoj
nozi, a unutarnjim člankom druge
noge šutira lopticu.
Di-džian-ci je doživjela najveću
popularnost za vrijeme dinastije Qing
(1644. – 1911.), a tijekom vremena
proširila se cijelom Azijom pod razli-
čitim imenima. Inače, di-džian-ci, u
prijevodu sa kineskog znači doslovno
„šutiranje pernate loptice“ (di – šutiranje, džian ci – mala pernata loptica).
U Japanu se pak igra tradicionalna
igra, sličnija badmintonu – hanetsuki, koja je u prošlosti bila dio rituala
kojim se istjeruju zli duhovi, no u razdoblju Muromachija (1333. – 1568.)
definira se kao igra za djevojke. Igra
se pernatom lopticom i palicom koja
sliči skraćenom veslu, a često ju igraju
djevojke na Novu Godinu, za sreću.
U razdoblju feudalizma, u Europi se
također igrala igra lopticom s perima,
ali i reketom, a nazvana je jeu de
volant, što bi na francuskom značilo
Piše: ANA POPOVČIĆ
Iako su Englezi
zaslužni za
stvaranje
badmintona,
njime danas
uvjerljivo
vladaju Azijati,
pa je gotovo
nevjerojatan
podatak da su
azijske zemlje
osvojile 81,
od do sada
sveukupno
podijeljene
91 olimpijske
medalje!
„Djevojčica s reketom i pernatom lopticom“ Jean-Baptistea Siméona Chardina
Olimp 42
- igra letećom lopticom s perima (otprilike u istom razdoblju igrala se i jeu
de paume, igra dlanom, koja se uzima
kao preteča tenisa).
Britanci su igru jeu de volant nazivali battledore and shuttlecock,
što opet u prijevodu znači battledore
– plosnata palica, i shuttlecock – pernata loptica. Jeu de volant, odnosno
battledore and shuttlecock, bila je
igra rezervirana ponajprije za djecu iz
viših slojeva, a jedan od najstarijih i
najljepših prikaza te igre koja je preteča današnjeg badmintona nalazi se na
slici „Djevojčica s reketom i pernatom
lopticom“ Jean-Baptistea Siméona
Chardina (1699. – 1779.) koja se
danas čuva u galeriji Uffizi u Firenzi.
Chardin je bio majstor realističnih prikaza dokolice viših slojeva, a scena na
slici prikazuje trenutak kada je uredna
i dotjerana djevojčica iz više klase
završila sa igrom, radi koje joj je puder
sa kose pao na ramena. Posebno su
dojmljivi detalji rekvizita za igranje –
reket i loptica s raznobojnim perima.
Začetak modernog badmintona
smješta se u Britansku Indiju sredinom 19. stoljeća. Britanski časnici na
službi u Indiji počeli su otprilike u tom
razdoblju igrati varijantu igre battledore and shuttlecock kojoj su dodali
mrežu i natjecateljski moment. Naime,
originalna igra battledore and shuttlecock nije natjecateljska, već svi igrači
surađuju u nastojanju da održe lopticu što duže u zraku. Nova igra bila
je posebno popularna u britanskom
garnizonu u gradu Poona (danas se
grad zove Pune), pa je radi toga kolokvijalno nazvana poona, a prva pisana
pravila sastavljena su također u Indiji
sedamdesetih godina 19. stoljeća.
U početku su igrači iz više klase
šport
43 Olimp
Nastanak modernog športa: badminton
preferirali lopticu od vune koja je bila
praktičnija kada je vrijeme bilo vjetrovito ili vlažno, ali u konačnici je ipak
prevladala loptica od pera. Igru poona
umirovljeni časnici donijeli su natrag u
Englesku, gdje je također stekla veliku
popularnost. Već od početka igralo se
i vani na otvorenom, ali i u zatvorenim
prostorima, i to na terenu nepravilnog
oblika, sličnom pješčanom satu. Navodno je takav nepravilni oblik osmišljen
kako bi se moglo igrati u viktorijanskim
salonima – velikim sobama koje su međusobno povezane širokim dvokrilnim
vratima. Taj nepravilan oblik igrališta
preuzet je i u počecima tenisa, no već
1901. godine teren za badminton postaje pravokutan.
Nema nikakve sumnje da je „badminton“ igra svoje ime dobila prema dvorcu
Badminton vojvode od Beauforta, koji
se nalazi u mjestu Badminton u pokrajini Gloucestershireu, no nije sasvim
sigurno kada i kako je došlo do toga.
Čini se da je vojvoda od Beauforta na
svojem imanju priredio zabavu na kojoj
se igrala nova igra koja je oduševila
uzvanike, a postoji i varijanta priče u
kojoj su se uzvanici na vrtnoj zabavi
sklonili od kiše u jedan od prostranih
Zanimljivost je da je dvorac Badminton u svijetu športa
danas poznat ne po badmintonu, već po konjičkom
športu, budući da se tamo svake godine organizira
jedno od najpoznatijih konjičkih natjecanja
salona njegove vile, razapeli improviziranu mrežu i zaigrali prvu pravu
badmintonsku partiju. Kako god se
točno dogodilo, igra je postala hit, a
kako se širila, svi su ju počeli nazivati
badminton.
Zanimljivost je da je u današnje
vrijeme dvorac Badminton u svijetu
športa poznat ne po badmintonu, već
po konjičkom športu, budući da se
tamo svake godine organizira jedno od
najpoznatijih konjičkih natjecanja. No,
vezano uz naziv novog športa, najranija upotreba imena badminton datira
iz 1860. godine kada je izdana knjižica
“Badminton Battledore – a new game”.
Godine 1867. novinski članak također
spominje termin badminton opisujući
novu igru. Ti rani izvori dovode u sumnju općeprihvaćenu tezu da je badminton nastao u Indiji; moguće je da je
ipak nastao u Velikoj Britaniji, a ubzo
nakon toga u Indiji je samo stekao
veliku popularnost...
Badminton je u kratkom vremenu
postao omiljeni šport britanske aristokracije, za što postoji nekoliko razloga.
Igra zahtijeva malo prostora i naizgled
je jednostavna. Gotovo svatko može
uzeti lagani badmintonski reket i prebaciti pernatu lopticu preko mreže, pa
se može igrati kao neobavezna vrtna
igra, ali i kao ozbiljan šport. Veliki plus
bio je i što su badminton od početka
vrlo rado igrale i žene, naravno samo
one iz viših slojeva. Uostalom, badminton je i među prvim športovima koji su
uvršteni u ženske škole. Široka zastupljenost također je jedan od razloga
zašto je badminton postao tako popularan u koloniziranoj Indiji, gdje je bilo
dosta muških časničkih športova kao
što su polo ili biljar, ali manje onih koji
bi uključivali supruge, obične vojnike i
ostalo stanovništvo.
Godine 1877. u Engleskoj je osnovan prvi badmintonski klub na svijetu
– Bath Badminton club, a već 1893.
postojalo je 14 klubova koji su osnovali
prvi savez – Badminton Association.
Taj prvi savez standardizirao je pravila
i organizirao najstariji i najprestižniji
turnir All-England Badminton Championships, koji je kasnije prerastao u
neslužbeno svjetsko prvenstvo. Kada
su i ostale države počele osnivati svoje
nacionalne saveze ova federacija promijenila je ime u Badminton Association of England. Međunarodni savez za
badminton (IBF, International Badminton Federation) osnovan je 5. srpnja
1934. godine u Londonu, a prve zemlje
članice bile su Kanada, Danska, Engleska, Francuska, Irska, Nizozemska, Novi
Zeland, Škotska i Wales.
Poznato ime u svijetu badmintona
je i ono Sir Georga Thomasa, koji je
1939. godine donirao trofej, Thomas
Cup, za najboljeg igrača na International Badminton Championshipu.
Thomas je inače bio teniski prvak, ali
se prebacio na badminton u kojem je
tijekom 24 godine osvojio 90 naslova,
a bio je i prvi predsjednik IBF-a. Godine
1949. Thomas Cup je postao svjetsko
momčadsko prvenstvo (slično kao
Davisov Cup u tenisu). Ženska inačica
prvenstva, Uber Cup, organizirana je
1956. godine kada je jedna od najboljih igračica, Engleskinja Betty Uber,
donirala trofej.
Badminton je na olimpijske igre
uvršten relativno nedavno. Na igrama
u Münchenu 1972. godine i Seulu
1988. godine bio je pokazni šport, a
tek od Barcelone 1992. postaje olimpijski šport. Iako su Englezi zaslužni
za stvaranje badmintona, njime danas
uvjerljivo vladaju Azijati, pa je gotovo
nevjerojatan podatak da su azijske
zemlje osvojile 81, od do sada sveukupno podijeljene 91 olimpijske medalje,
kao i sve dosada odigrane turnire za
Thomas Cup! 
LITERATURA:
AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski
leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
Bernard Adams, The Badminton Story, BBC Books,
1980.
Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.
The history of badminton
Game with ball with feathers is very
old and it was known – in various
forms - to people in different parts of
the world. The game with shuttlecock
was also played in Europe during the
period of feudalism, both with the racket
and it was named jeu de volant (in
England it was known as battledore and
shuttlecock). It was reserved primarily
for children from higher class, and
one of the oldest and most beautiful
images of the game, the forerunner of
today’s badminton, is the picture “Girl
with racket and shuttlecock” by Jean Baptiste Siméon Chardin.
The beginnings of modern badminton
can be traced to mid-19th century in
British India. During the mentioned
period, British military officers stationed
in India began playing a game similar
to battledore and shuttlecock, but they
added it a net and competitive element.
The new game was especially popular in
the British garrison in the city of Poona,
therefore the game was colloquially
known as Poona, and the first written
rules were also set out in India in the
70’s of the 19th century.
The game was finally named after
the castle Badminton House, owned
by the Duke of Beaufort, situated
in the province of Badminton in
Gloucestershire. The first badminton
club – Bath Badminton Club – was
established in 1877 in England and in
1893 there were already 14 clubs who
have founded the first association - the
Badminton Association.
Badminton was officially granted the
Olympic status relatively recently. At the
Games in Munich in 1972 and Seoul in
1988 it was a demonstration sports, and
yet since Barcelona Olympics in 1992 it
has become an Olympic sports.
(Ana Popovčić)
Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon
and London, London i New York, 2004.
45 Olimp
Žene i šport
Univerzalno
je lokalno bez zidova
Piše: RATKO CVETNIĆ
MOO ne smije pokazivati
isključivost prema
kulturama čija su ishodišta
drugačija, jer bi ga to
moglo pretvoriti u oruđe
globalizacije. Ovaj problem
osobito je prisutan u
današnjoj Europi u kojoj je
islam sve prisutniji...
U
dijelu svijeta, barem onom
postkomunističkom - u
kojem je potreba za novom
sekularnom religijom, čini
se, osobito jaka – česta je pretpostavka da liberalizam kao svjetonazorska
opcija predstavlja najbolju zaštitu
onoga što se naziva ljudskim pravima.
Pod ljudskim se pravima najčešće
podrazumijevaju prava pojedinca,
uključujući i ona koja pojedinac nosi
Olimp 46
kao atribute svoga pripadništva određenoj zajednici ili opredjeljenju – spol,
rasa, nacionalnost, vjera, itd. – a jedno
od tih prava jest i bavljenje športom.
Stoga se može razumjeti želja MOO-a
da u svoje okrilje uključi i zemlje tradicionalno nesklone sudjelovanju žena
u javnome životu, pri čemu se prilaz
islamu, osobito njegovim strožim formama doživljava kao velik izazov.
Ali, postoji jedan skriveni
paradoks u takvom „sekularizmu“.
Dobar primjer jest parola često spominjana u nedavnim prijeporima
vezanim uz naš referendum o braku,
koja glasi otprilike ovako: ostavimo
se svjetonazorskih pitanja i okrenimo
se gospodarskim. Razumljiv je takav
stav, pogotovo u situaciji u kojoj se
nalaze Hrvatska i njeni žitelji, iscrpljeni jalovim politikama, ali treba
podsjetiti na sljedeće - stav po kojem
su gospodarska pitanja važnija od
svjetonazorskih, sam u sebi je duboko
svjetonazorski. Čak bismo ga, oslonivši se na Fromma, mogli preformulirati ovako: važnije je imati nego biti.
Ili još kraće – najvažniji je profit. To je
već brutalni neoliberalizam.
Olimpijska povelja također je jedan
duboko svjetonazorski dokument,
koji svoju prirodu ne skriva već od
prve rečenice: „Olimpizam je životna
filozofija kojom se slave i sjedinjuju u
uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela,
volje i uma“, ujedno filozofija koja se
temelji na „poštivanju univerzalnih
temeljnih etičkih načela“.
Hrvatska Wikipedija opisuje Povelju
kao „opći kodeks ponašanja i etičkog
ponašanja“ te „najvažniji temelj kojeg
članovi MOO-a moraju slijediti.“ Temelj
se vidi i iz sljedeće odredbe Povelje:
„Diskriminacija u bilo kojem obliku s
obzirom na zemlju ili osobu na osnovi
rase, vjere, politike, spola ili drukčije
nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu.“
Tu perspektivu, pozivanje na univerzalnu etiku, mogli bismo nazvati
Zapadnom ili, uzimajući u obzir njene
ishodišne točke, judeokršćanskom,
jer se druge kulture temom jednostavno ne bave, svakako ne s idejom
stvaranja zajedničkoga kulturnog
temelja. Proistekao iz konkretne (ma
koliko „opće“) povijesne i društvene
perspektive olimpizam, dakle, slijedi
načelo univerzalizma.
Antičko ishodište olimpizma
nije potrebno posebno objašnjavati,
ali je potrebno reći koju o univerzalizmu, dotično o jednakosti ljudi po
njihovoj samoj biti. A pri tome se ne
može zaobići uloga možda i najvećega redaktora zapadne misli, Savla iz
Tarza, poznatijega pod kolokvijalnim
imenom Sveti Pavao. Ovaj helenistički
obrazovani Židov, koji prelazi na kršćanstvo te u prvome stoljeću djeluje
na području Rimskoga Carstva, svoje
univerzalističko načelo formulira u
znamenitoj Poslanici Galaćanima:
„Nema više: Židov - Grk! Nema više:
rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu
Isusu!“.
Podsjećamo, radi se o razmišljanju
starom dvije tisuće godina. Europa
danas ne zna kako bi univerzalizirala
svoje islamske sugrađane. Stara i
demografski potrošena neće moći
preživjeti bez brojnog imigrantskog
priljeva, a koncept „multikulturalno-
sti“ - nejasan, nedomišljen, kao i sve
što počiva na političkoj korektnosti
i „dobrim namjerama“ - već je ionako proglašen promašajem (Angela
Merkel). Hoće li Europa uspjeti svoje
islamističke sugrađanke uvjeriti da
moraju skinuti burke i da im bradata
pobjednica Eurosonga treba biti putokaz u liberalizaciji njihovih pogleda na
rodne uloge? Jako teško.
Primjena univerzalnih načela na
kojim se temelji Olimpijska povelja ne
znači njihovo nasilno nametanje u ime
neke više civilizacije, jer bi civilizacija – pogotovo ona koja bi htjela biti
višom – trebala pokazivati imanentnu
sposobnost komunikacije s različitima.
Odnos prema islamskim športašicama
ne smije biti na tragu francuske zabrane nošenja burke jer nas to vodi,
kako primjećuje francuski filozof Alain
de Benoist, u diktaturu istosti, u globalizacijsku ideologiju „koje je svrha
iskorijeniti ljudske različitosti, različitosti među narodima, razlike među
jezicima i kulturama“.
Zato se dobro prisjetiti jedne od
najboljih definicija univerzalnoga:
univerzalno jest lokalno bez zidova. 
The universal is the local
without walls
The idea of Olympism is derived from
European Antique, including early
Christian universalism. Therefore,
nowadays the International Olympic
Committee wishes to take all the athletes
of the world under its wing, regardless of
race, religion, politics, gender, etc. In this
manner, however, the IOC must not show
exclusivity to the cultures whose origins
are different, because it could turn it into
a tool of globalization. This problem is
particularly present in today's Europe
where Islam is increasingly common.
Relationship toward Islamic female athletes
should not followe the French ban on
wearing the burqa because it leads us, as
noted by the French philosopher Alain de
Benoist, into the dictatorship of sameness,
the globalization ideology "whose purpose
is to eradicate human diversity, diversity
among nations, differences between
languages and cultures".
Therefore it is good to remember one of the
best definitions of universal: the universal
is the local without walls.
(Ratko Cvetnić)
Međunarodni olimpijski pokret
Povijesno
partnerstvo
za razvoj i mir
Olimp 48
V
ažnost Međunarodnog olimpijskog odbora za olimpijski
pokret i šport od iznimnog
je značaja, međutim, uloga MOO-a – ili bolje reći olimpizma i
športa – ne zaustavlja se isključivo na
športskim natjecanjima, već se proteže i na druge društvene djelatnosti i
područja.
Posebno je važno valorizirati i istaknuti upravo te, dodatne, vrijednosti
koje MOO donosi društvu i koje se
počinju sve više etablirati i prepoznavati. MOO koji je uveo svečanost
obilježavanja Olimpijskog dana – dana
kada nacionalni olimpijski odbori di-
ma (UN) poprima sve jasnije konture
zajedničkog djelovanja na globalnom
planu koje vrlo jasno putem športa i
olimpijskih vrijednosti nastoji ponuditi
šport i njegove vrijednosti kao alata
za društvenu interakciju, te povezivanje i stvaranje mostova povjerenja
među narodima. Dakle, nije slučajno
da glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon u
govoru 2009. godine na Olimpijskom
kongresu u Copenhagenu ističe olimpijske principe i ciljeve MOO-a kao
ciljeve UN-a, a 2014. na olimpijskim
igrama u Sočiju predstavlja MOO i UN
kao tim koji se zajedničkim snagama
zalaže za održivost, univerzalnost,
- čime je trasiran put za stvaranje
još jedne važne akcije pod nazivom
Međunarodni dan športa za razvoj i
mir – International Day of Sport for
Development and Peace.
Na navedeni je način UN
prihvatio oživljavanje starogrčke tradicije Ekecheirie, antičkog olimpijskog
primirja, koje predstavlja sam temelj
djelovanja MOO-a još od njegova utemeljenja 1894. godine i jasnu želju
osnivača modernog olimpijskog pokreta, Pierrea de Coubertina, koji se zalagao da olimpijske igre budu forum za
promicanje sklada među pojedincima
Piše: SAŠA CERAJ
Sporazum UN-a i MOO-a
kojeg su 28. travnja 2014.
godine potpisali Ban Ki-moon i
Thomas Bach u sjedištu UN-a
u New Yorku s ciljem stvaranja
mirnijeg svijeta i poticanja
pozitivnih društvenih promjena
putem športa, svakako se
može nazvati - povijesnim
ljem svijeta u isto vrijeme obilježavaju
raznim akcijama Olimpijski dan za što
je u Hrvatskoj uz Hrvatski olimpijski
odbor zadužena i Hrvatska olimpijska
akademija – ove će godine biti proslavljen uz obilježavanje važne obljetnice, 120. rođendana Međunarodnog
olimpijskog odbora.
Obilježavanje Olimpijskog dana
ne predstavljaju samo športske aktivnosti, već i naglašena potreba
povezivanja športa s obrazovanjem,
umjetnošću i kulturom, što MOO na
poseban način ističe i traži od nacionalnih olimpijskih odbora. Međutim, u
ovo vrijeme brzih društveno-kulturoloških promjena, MOO postaje i važan
protagonist na međunarodnom planu
i to ne samo na onom športskom, već
i kao organizacija koja potiče, promiče
i povezuje razne oblike društvenih
gibanja, posebice onih športskih,
obrazovnih, kulturnih i umjetničkih, ali
i onih političkih.
U skladu s tim, suradnja koju je
MOO započeo s Ujedinjenim narodi-
solidarnost, suzbijanje diskriminacije i
jednakost sviju.
Na taj je način glavni tajnik UN-a
izjednačio i poslao jasnu poruku o
partnerskom odnosu ovih dviju vrlo
važnih međunarodnih organizacija
koje - iako imaju izrazito različite
uloge u društvu – dijele određene
temeljene vrijednosti u službi razvoja
čovječanstva, a što MOO čini još važnijim subjektom na međunarodnom
političkom planu.
Navedeno partnerstvo proteže se
gotovo stoljeće u prošlost, kada je
1922. godine MOO postao potpisnik
sporazuma s Međunarodnom organizacijom rada – International Labour
Organisation (ILO) kako bi osigurao
bolju dostupnost športa među radnicima. Nakon 1945., kada ILO postaje
agencija UN-a, šport je prepoznat kao
djelatnost koja omogućava pozitivne
promjene u društvu, a uloga MOO-a
postaje još značajnija. Godine 1993.
Glavna skupština UN-a donijela je rezoluciju o daljnjoj i snažnijoj suradnji
ove dvije organizacije - MOO-a i UN-a
i narodima. Godine koje su uslijedile,
donijele su MOO-u status promatrača
u UN-u, čime je MOO postao organizacija koja je koristila šport kao instrument postizanja i provedbe UN-ovih
Milenijskih razvojnih ciljeva – Millenium Development Goals.
Značaj Međunarodnog dana športa
za razvoj i mir, čijem je utemeljenju
jednoglasnu podršku dalo i 400 predstavnika na 3. Međunarodnom forumu
za mir i razvoj (3rd International Forum
on Peace and Development) održanom 2013. godine u sjedištu UN-a u
New Yorku, na poseban se način ogleda i u simboličkoj poruci koju prenosi
datum – 6. travnja – kada se slavi Međunarodni dan športa za razvoj i mir.
Naime, 6. travanj odabran je odlukom
Glavne skupštine UN-a 23. kolovoza
2013., kao datum s posebnim značenjem, jer su na taj dan prije sad već
118 godina, u Ateni svečano otvorene
prve moderne olimpijske igre.
Prema odredbama Glavne skupštine UN-a, Međunarodni dan športa za
razvoj i mir svečano će se obilježavati
49 Olimp
Međunarodni olimpijski pokret
Međunarodni dan športa za razvoj i mir
svečano će se obilježavati 6. travnja
svake godine kako bi se privukla
pozornost na važnost športa i tjelesne
aktivnosti za pojedinca i naciju, ali i za
gospodarski, obrazovni i kulturni razvoj
jedne zemlje, te sprječavanje svih
oblika diskriminacije u društvu
6. travnja svake godine kako bi se
privukla pozornost na važnost športa
i tjelesne aktivnosti za pojedinca i
naciju, ali i za gospodarski, obrazovni i kulturni razvoj jedne zemlje, te
spriječio svaki oblik diskriminacije u
društvu. Također, navedeni Dan predstavlja i poziv na uključivanje svih
relevantnih faktora u društvu, a na
poseban način poziva države na veća
ulaganja u šport, športske građevine
i infrastrukturu te rekreaciju i podizanje kvalitete nastave tjelesnog i
zdravstvenog odgoja u školama.
Uz sve zainteresirane strane,
temelj provedbe Međunarodnog dana
športa za razvoj i mir, prije svega predstavljaju aktivnosti MOO-a, nacionalnih olimpijskih odbora, međunarodnih i
nacionalnih športskih saveza, športskih
klubova, vladinih i nevladinih organizacija, tijela lokalne samouprave, volontera, ali i svih onih koji prepoznaju
šport kao pokretačku snagu pozitivnih
promjena u društvu.
Inicijativu utemeljenja Međunarodnog dana športa za razvoj i mir potrebno je promatrati kao jedan od važnih
koraka na putu podizanja svijesti i
potencijalnih vrijednosti koje šport
prenosi, a što je potvrdila i V. Međunarodna konferencija ministara i visokih
dužnosnika odgovornih za tjelesni
odgoj i šport – MINEPS V u Njemačkoj
te provedba Berlinske deklaracije, čime
je osigurana važna prekretnica u međunarodnoj politici športa.
Uistinu, radi se o Konferenciji koja je
na poseban način dotaknula tri važna
područja u športu: osiguranje bavljenja
športom kao temeljnim pravom svakog
čovjeka, promicanje i poticanje javnih
investicija u tjelesni odgoj i športske
programe te očuvanje integriteta, odnosno cjelovitosti i autonomnosti športa. Berlinska deklaracija usvojena je
jednoglasno od predstavnika 128 zemalja, a putem cijelog niza preporuka
Olimp 50
na poseban je način naglasila važnost
poboljšanja pristupnosti športa među
ženama i djevojkama te provedbu UNove Konvencije o pravima osobama s
invaliditetom. Također, važne preporuke s Konferencije usmjerene su k
unaprjeđenju međunarodne suradnje
na sprječavanju manipulacije športskim
natjecanjima te prema međunarodnim
športskim organizacijama koje su pozvane izraditi i usvojiti nove načine
provedbe postupka natjecanja za domaćinstvo velikih športskih priredbi,
posebice putem uključivanja transparentnosti, održivog razvoja i korisnosti
za gradove domaćine i društvo.
Športu kao jednoj od
najpopularnijih aktivnosti često se
pripisuje univerzalnost jezika koji
ujedinjuje i donosi pozitivne promjene
u društvu te predstavlja moćan alat
napretka i razvoja jedne zemlje. Međutim, iako bi bilo iluzorno očekivati da će
šport riješiti sve probleme u društvu ili
održavati mir, potrebno je prepoznati
vrijednosti športa kojima se mogu rješavati određeni problemi u modernim
društvima.
Samim time, Međunarodni dan športa
za razvoj i mir, predstavlja poziv i značajan iskorak u prihvaćanju športa kao
one djelatnosti koja ima snagu unošenja pozitivnih vrijednosti u društva u
cjelini, ali – riječima Jacquesa Roggea
– „ima i važnu ulogu u izgradnji boljeg i
mirnijeg svijeta“.
Navedene Roggeove riječi nedavno
su poprimile i konkretnu formu pod
vidom povijesnog sporazuma UN-a i
MOO-a kojeg su 28. travnja 2014. godine potpisali Ban Ki-moon i Thomas
Bach u sjedištu UN-a u New Yorku s
ciljem stvaranja mirnijeg svijeta i poticanja pozitivnih društvenih promjena
putem športa. 
LITERATURA:
www.olympic.org
www.un.org
Historic agreement between Ban
Ki-moon and Thomas Bach
The importance of the International
Olympic Committee is of utmost
importance for the Olympic movement
and sports, however, the role of the
IOC - or rather, the role of Olympism
and sports - does not stop only at sports
events, but extends to other social
activities and areas as well.
It is especially important to evaluate
and highlight these, additional values
that the IOC is promoting in the society,
the values that are becoming ever more
accepted and recognized. In 1993 the
General Assembly of the UN adopted a
resolution on further - even stronger –
cooperation of these two organizations,
the IOC and the UN, creating thus
the path for the creation of another
important action called the International
Day of Sport for Development and Peace.
This way, the UN adopted the revival of
ancient Greek tradition Ekecheirie, the
ancient Olympic truce, which represents
the very foundation of actions of the
IOC since its establishment in 1894 and
clear wish of the founder of the modern
Olympic movement, Pierre de Coubertin,
who was trying to turn the Olympic
Games into a forum for promotion of
harmony among individuals and nations.
According to the provisions of the General
Assembly of the UN, the International
Day of Sport for Development and Peace
will take place on April 6th each year
with the goal to draw attention to the
importance of sports and physical activity
both for the individuals and nations
and for the economic, educational and
cultural development of a country and
prevention of all forms of discrimination
in the society.
International Day of Sport for
Development and Peace represents an
invitation and a significant step in the
acceptance of sports not only as an
activity that has the power necessary for
introduction of positive values into the
societies, but also – according to Jacques
Rogge - “the activity with an important
role in building a better and more
peaceful world”. His words came true in
a form of historic agreement between the
UN and the IOC, signed on April 28th
this year by Ban Ki-moon and Thomas
Bach at the UN headquarters in New
York with the goal of creating a more
peaceful world and encouraging positive
social changes through sports.
(Saša Ceraj)
Športska terminologija
Zašto su čamci
školjke
i oklopi?
Olimp 52
O
športovima na vodi već
je bilo riječi na ovim
stranicama. No, kako je
njihova terminologija
raznolika i bogata, ne samo zbog
brojnosti navedenih športova, nego
i zbog raznovrsnosti tehnika, pravila
itd., pojasnit ćemo još neke nazive iz
te grupacije.
Ono što je zajedničko veslanju i
jedrenju su - plovila. U veslanju se
vesla u čamcima, a u jedrenju se jedri
u jedrilicama. Riječ čamac nastaje od
čȃm, riječi koja znači lađa od jelovine,
i sufiksa –(a)c. Kako kaže Gluhak
(1993:171), riječ čȁm je balkanski
turcizam nastao od turske riječi çam
(Gluhak, 1993:171).
Gluhak (1993:171) dalje kao starije
hrvatske riječi za čamac navodi plav,
koja dolazi od pláviti te plòviti, zatim
plavca i plavčica, kao i čun. Čamac
se u veslanju ne naziva brodom
jer se pod potonjim podrazumijeva
„veliko plovilo na razne pogone i s
raznim namjenama u plovidbi“ (Anić,
1991:52), poput trgovačkoga, ratnog,
ali i ribarskoga broda, dok je čamac
„manje plovilo“ (Anić, 1991: 74).
Riječ jedrilica nastaje od riječi
jedro koja je praslavenskoga podrijetla
i nastaje od praslavenskoga *ědro,
odnosno *ědra (Gluhak, 1993:294).
Engleski ekvivalenti hrvatske
riječi plovilo su vessel, craft ili boat.
Riječ se vessel u engleskome rabi
u značenju velikoga plovila, iako
joj izvorno značenje ukazuje na
potpuno suprotno kada je o veličini
riječ. Ona dolazi iz latinskoga od
riječi vascellum u značenju mala
Piše: DARIJA OMRČEN
I te kako je bogata i
raznolika terminologija
kad je riječ športovima
na vodi. Ne samo zbog
brojnosti tih športova,
nego i zbog raznovrsnosti
tehnika i pravila
posuda ili vaza (Encarta World
English Dictionary, 1999:2070). Riječ
vessel u engleskome jeziku zadržava
značenje posuda, a s obzirom na to da
su plovila, metaforički rečeno, posude,
navedena riječ dobiva dodatno
značenje.
Drugim riječima, iako se u
rječnicima engleskoga jezika (npr.
Encarta World English Dictionary,
1999:2070) navodi da riječ vessel
označava velika plovila, pogledaju li
se značenja riječi poput submarine
(podmornica) i boat (čamac), vidljivo
je da se u opisima tih značenja u
jednojezičnim engleskim rječnicima
rabi riječ vessel. To, drugim riječima,
znači da se ta riječ rabi u opisima
plovila različitih veličina.
Engleski je naziv za čamac
riječ boat. Njezino je podrijetlo u
staroengleskoj riječi bat u značenju
brod, odnosno plovilo (Harper, 2014),
a navedeni izvor ukazuje na njezino
daljnje pragermansko podrijetlo u
riječi *bait-, te njezin indoeuropski
korijen *bheid u značenju podijeliti i
razdvojiti.
Isti izvor pojašnjava da se
poveznica nalazi u riječi fissure – riječi
koja znači pukotina ili napuklina, ali i
brazda. Pritom se poveznica odnosi na
činjenicu da su se plovila, i to manja,
u stara vremena izrađivala tako da
su se izdubila debla stabala – drugim
riječima, u njima je napravljena
„brazda“.
Osim riječi boat, u veslanju se u
engleskome jeziku za čamce rabi i
naziv shell. Radi se o riječi koja je šire
poznata po značenju ljuska ili školjka,
ali i po značenju oklop, npr. oklop
kornjače ili nekog insekta. Podrijetlo
je i te riječi u staroengleskome, i to
u riječi scell u značenju nečega što
se odvaja (Encarta World English
Dictionary, 1999:1727), a izvor
Online Etymology Dictionary (Harper,
2014) navodi i pragermansku riječ
*skaljo u značenju ljuska, odrezani dio
te njezin praindoeuropski korijen
*(s)kel u značenju rezati i rascijepiti.
Jedna je od mogućih poveznica
između toga značenja i značenja
školjka, činjenica da neke školjke
razdvajaju svoje poklopce. U
engleskome riječ shell označava
i vanjsku oplatu plovila, odnosno,
metaforički rečeno, njegov „oklop“ ili
„ljusku“ te je to vjerojatno i poveznica
koja spaja navedeno značenje sa
značenjem veslački čamac.
U veslanju se vesla veslima.
Riječ je veslo iz praslavenskoga,
i to od *vesló, a daljnji pogled u
etimologiju te riječi ukazuje na
njezin indoeuropski korijen *weģh
u značenju vesti, odnosno voziti
53 Olimp
Športska terminologija
(Gluhak, 1993:667). Engleski je
ekvivalent riječi veslo riječ oar čije je
podrijetlo u staroengleskome u riječi
ār (Encarta World English Dictionary,
1999:1302).
Brojne su vrste već spomenutih
jedrilica i podjela njihovih vrsta može
se napraviti na temelju različitih
kriterija, npr. po vrsti trupa. Tako
postoje jedrilice koje imaju jedan
trup i one koje imaju dva. Potonje se
jedrilice nazivaju katamarani, odnosno
dvotrupci.
Podrijetlo je naziva katamaran
u tamilskome (Encarta World
English Dictionary, 1999:299) u
riječi kaṭṭumaram. Ta riječ nastaje
od riječi kaṭṭu, što znači vezati ili
zavezati, i riječi maram, što je drvo.
Dakle, riječ katamaran ima značenje
zavezano drvo (Harper, 2014), čime
se asocira na činjenicu da su dva
trupa međusobno spojena. Prema
navedenome izvoru, prva zabilježena
uporaba riječi katamaran potječe
iz 17. stoljeća. Neke od olimpijskih
klasa jedrilica su Finac (eng. Finn),
Zvijezda (eng. Star) itd. Zanimljiv je i
naziv klase Yngling koji je norveškoga
podrijetla. Naime, konstruktor te
jedrilice, Norvežanin Jan Herman
Linge, ju je 1960-tih sagradio
za svoga sina i dao joj kao naziv
norvešku riječ yngling koja znači
mladac, dječak, mladić.
Zanimljivo je uočiti da se naziv
jedrilica u hrvatskome jeziku rabi i za
označavanje zrakoplova bez motora.
Engleski je naziv za takvu jedrilicu
glider ili sailplane. Naziv glider dolazi
od engleskoga glagola glide, što
znači kliziti – drugim riječima, ona
„klizi“ po zraku jer nema motor. Naziv
sailplane se sastoji od dvije riječi –
sail, koja kao imenica znači jedro, a
kao glagol jedriti, te riječi plane, što
je zrakoplov. Drugim riječima, radi se
o zrakoplovu koji „jedri“ po zraku. Kao
što jedrilice u jedrenju imaju trup,
a on u engleskome ima naziv hull,
tako i jedrilice u jedriličarstvu imaju
trup koji se na engleskome naziva
fuselage. Potonji je naziv podrijetlom
iz francuskoga, i to od riječi fuselé u
značenju vretenast, a njime se asocira
na vretenasti oblik trupa jedrilice.
Iako je broj analiziranih naziva u
ovome tekstu mali, dostatan je kako
bi se pokazalo da su neki od njih
The terminology
of water sports
Water sports encompass a great
number of sports. Hence, the
terminology of water sports is rather
complex. The terms referring to
rowing boats and those referring
to sailboats were analysed in this
article.
The analysis has shown that both in
Croatian and in English some of the
analysed terms date back to ancient
time. (Darija Omrčen)
podrijetlom iz davnih vremena, dok su
neki novijega datuma. 
LITERATURA:
Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb:
Novi Liber.
Encarta World English Dictionary (1999). London:
Bloomsbury.
Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik.
Zagreb: August Cesarec.
Harper, D. (2014). Online etymology dictionary. S
mreže skinuto 11.5.2014. s adrese http://www.
etymonline.com
Merriam-Webster (2014). S mreže skinuto
11.5.2014. s adrese http://www.merriam-webster.
com
Šport na internetu: www.hts.hr
Stranica HTS-a redovito se ažurira, a slijedi modernizacija koja
će ići puno dalje od kozmetičkih promjena
S
vi su domaći športski savezi,
kao i svi koji se bave nekom
djelatnošću, svjesni da nemaju izbora kad je riječ o
internetskim stranicama - moraju ih
imati. Osim što tako snizuju troškove
jer odjednom, bez silne papirologije,
mogu zainteresirane informirati o
svim novostima, savezi tako dopiru i
do opće javnosti u potrazi za vijestima. Ažurirane i sadržajne stranice,
povezane s društvenim mrežama,
pridonose i popularizaciji športa, posebno među mladima, dakle stvara se
baza budućih športaša, a onda i sponzora čija se vidljivost povećava.
Ipak, tu kružnicu nije lako
zatvoriti, iako se ovako opisana čini
jednostavnom. Mnogi se savezi zadrže tek na informiranju natjecatelja,
sudaca i trenera, jer za razvoj nemaju
ljudi, znanja ili novca, no neki su ipak
spremni na velik, nužan iskorak.
Jedan od takvih je Hrvatski teniski
savez čije stranice - hts.hr - postoje
dulje od 10 godina. Prema statistikama, najčešći su posjetitelji roditelji i
mlađi natjecatelji koji se informiraju o
nadolazećim turnirima i o rang-listama, doznajemo od izvršnog direktora
Saveza Miroslava Zečića.
Krovna teniska organizacija u nas
trenutačno ima više od 3000 registriranih igrača u svim kategorijama, u
više od 120 klubova.
Dodatni je dokaz velikog interesa
za tenis i više od 300 turnira u svim
natjecateljskim kategorijama. S obzirom na broj ljudi koji igraju tenis, bez
Olimp 56
Evo kako je Donna Vekić predstavljena na stranicama
Svjetske teniske federacije
Natjecateljski
tenis
nemoguć
bez interneta
dvojbe je riječ o jednom od najpopularnijih rekreativnih športova kako
u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Prema
stručnim procjenama, kaže Zečić, u
Hrvatskoj tenis rekreativno igra oko
42.000 ljudi.
Zasad je web-stranica HTS-a
ujedno i jedino službeno glasilo
putem kojega igrači, suci, treneri i
roditelji brzo dobivaju relevantne
informacije o radu Saveza – čime
Savez transparentno pokazuje svoje
aktivnosti – te doznaju vijesti iz svijeta tenisa. Internet svakako pomaže i u
popularizaciji tenisa, slaže se izvršni
direktor HTS-a, jer se pomoću brojnih
aplikacija za pametne telefone učas
Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ
Hrvatski je teniski savez
započeo i modernizaciju
stranice i modernizaciju
obrade podataka
da bi se udovoljilo
novim standardima
i tehnologijama, a u
planu su brojne novosti,
među ostalim i uvođenje
edukativnih sadržaja
Modernization of Croatian
Tennis Association website
I legende hrvatskog tenisa uskoro će dobiti prostor na web-stranicama
HTS-a (Goran Ivanišević nosi hrvatsku zastavu na OI u Barceloni 1992. )
dolazi do informacije o turnirima, igračima i trenutnim rezultatima.
Stranica HTS-a nedvojbeno je informativna i redovito se ažurira, ali
na njoj nema dodatnoga štiva niti se,
primjerice, mogu pročitati biografije
Gorana Ivaniševića, Ive Majoli, Gorana
Prpića… da nabrojimo samo neke velikane, niti se gledanjem fotografija
možemo prisjetiti nekih povijesnih
trenutaka od kojih nas prolaze trnci.
No i to bi se ubrzo trebalo promijeniti.
- Svjetska teniska federacija (ITF)
i Europska teniska asocijacija (ETA)
u posljednje dvije godine prijave za
turnire rade isključivo online, dakle
natjecateljski je tenis bez interneta
nemoguć. Hrvatski teniski savez
započeo je, u suradnji s tvrtkom
TennisTouch, i modernizaciju stranice
i modernizaciju obrade podataka da
bi se udovoljilo novim standardima i
tehnologijama koje su nužnost na informatičkom tržištu i području obrade
podataka. Aplikacijom Tennis Touch,
Savez je postavio novi sustav bodovanja i izradu rang-lista, novi način
registracije igrača, klubova, sudaca
i trenera, izradu kalendara natjecanja, prijave igrača za pojedinačna i
momčadi za momčadska natjecanja te
provedbu natjecanja i time se približio
standardima koje je postavio ITF. S
obzirom na plan modernizacije webstranice i njezina izgleda, velikani
tenisa svakako će dobiti zaslužen
prostor - kaže Zečić.
Dodatno, modernizacijom websučelja HTS će svim svojim stručnim
službama omogućiti da kroz informatičku podršku aplikacije HTS Online
mogu doći svih relevantnih informacija potrebnih za njihov rad.
Organizacija webinara kao jeftinije
varijante stručnih skupova i seminara, kao i u ostalim športovima, ima
nedostataka, no i tu se nešto može
napraviti.
- Stručni skupovi u organizaciji Zbora trenera i Zbora sudaca kao stručnih
tijela saveza zasnivaju se na razmjeni
iskustava i uvijek su uključene pokazne vježbe te se pokusno uvodi live
streaming putem aplikacije HTS Online. Postavljanjem novog web-sučelja
Savez ima u planu na web-stranicu
postaviti i edukativni sadržaj, e-learning, kojim bismo se još više približili
ciljanoj teniskoj populaciji - najavljuje
Zečić velike promjene.
Društvene će mreže, čini se,
opisati internetsku kružnicu modernizacije HTS-a. Zasad Savez svoju
stranicu na Facebooku koristi kao
komunikacijski kanal za prijenos vijesti i obavijesti sa službene stranice,
pa više nalikuje na Twitter, a dijelom
i kao medij za komunikaciju s mlađom
populacijom. S obzirom na strategiju
informatičkog razvoja na koju se veže
i strategija razvoja na društvenim
mrežama, u planu je jačanje aktivnosti na Facebooku i otvaranje profila
na ostalim društvenim mrežama.
Definitivno, HTS ide ukorak s
vremenom, kako i priliči krovnom
tijelu športa koji nam je donio i
donosi ono najbolje od športa. 
The website of the Croatian Tennis
Association hts.hr exists for more
than 10 years, and the most
frequent visitors are the parents
and younger competitors seeking
information on the upcoming
tournaments and rankings. The
Association has more than 3000
registered players in more than
120 clubs and more than 300
tournaments in all the categories.
So far, the HTS website is the only
official site where the players,
judges, coaches and parents can
quickly obtain relevant information
on the performance of HTS –
through which the Association
transparently shows its activities
- and find out news from the world
of tennis. But soon a modernization
will take place, both of the website
and data processing.
With the Tennis Touch application
the Association has set a new
scoring system and execution of
rankings, a new way of registration
of players, clubs, judges and
coaches, execution of events
calendar, applications of players for
individual and team competitions
and implementation of competition
– all this with the goal to come
closer to the standards set by the
ITF.
With the modernization of the
interface, HTS will help its
professional services to reach –
through the IT support of the HTS
Online application - all the relevant
information needed for the work.
Live streaming of conferences is
being experimentally introduced,
and setting up of educational
content i.e. e-learning is foreseen
as well. Since the strategy of IT
development is followed by the
social network development
strategy, the activities on Facebook
will be further improved and
profiles in other social networks
shall be registered.
(Marijana Mikašinović)
57 Olimp
ŠPORTSKA PUBLICISTIKA
BAŠTINA ZADARSKOG SPORTA
NJEŽAN PUT
Autori: Drago Marić i Romano Meštrović
Recenzenti: prof. dr. sc. Pavuša Vežić i prof. dr. sc. Vlatko Jadrešić
Urednik: Drago Marić
Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zadar
Stranica: 614
Format: 22 x 30,5 cm Uvez: tvrdi, s ovitkom
Izdavač: Športska zajednica Grada Zadra, Zadar
Oblikovanje i priprema za tisak: Bernard Kotlar
Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
Dostupnost: knjžare Verbum, darovni dućani Malta u Zadru,
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Sveučilišne
knjižnice u Puli, Rijeci, Splitu i Osijeku, Znanstvene knjižnice u
Dubrovniku i Zadru, Gradska knjižnica Zadar
Cijena: 280,00 kuna
Autori: Vitomir Spasović i Matija Dražović
Urednik: Vitomir Spasović
Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb
Stranica: 28
Format: 24,5 x 24,5 cm
Uvez: tvrdi
Izdavač: POKRET – aktivan i zdrav, Zagreb
Oblikovanje i priprema za tisak: Boris Barna
Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedjelja
Dostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17,
Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel: +385 91 5421
074, e-mail: [email protected], knjižnice diljem
Hrvatske;
Cijena kompleta od osam knjiga: 320,00 kuna
Četiri kilograma teška, četiri godine iščekivana, 614 stranica i 550
fotografija bogata “Baština zadarskog sporta” objavljena u hrvatskoengleskoj verziji, svjedočanstvo je grada koji je u mnogočemu u
športskom pogledu bio prvi.
Svi koje zanima u čemu, neka se otisnu u stranice ove knjige koja
će čitatelja provesti kroz glamurozne karnevalske igre, upoznati
ga sa zadarskim otočankama koje su prve športske veslačice u
Dalmaciji, ali i u Hrvatskoj, i sa Zadranima kao prvim promicateljima
plivanja u Hrvatskoj. Vjerujem da će mnogi poželjeti pogledati vitešku
igru moreška i zapamtiti da je Zadranin
Mihovil prvi hrvatski šahist, a kad stigne
do drugog poglavlja, čitatelja više neće
trebati podsjećati da je Zadar grad športa.
Zadar ima svoje olimpijce. Zadar je
sinonim za košarku. Zadar je slavio ulazak
košarkašica u prvu ligu bivše države, baš
kao i naslove državnih prvaka zadarskih
košarkaša. Zdenko Babić ostaje upisan
kao rekorder, a Gierga i Ćosić su športaši
stoljeća. Krešimir Ćosić je i prvi Hrvat
u Kući slavnih, a Stojko Vranković je
legenda… I, ruke sad već same okreću
stranice ove bogate monografije, oslikane
znanim i neznanim licima, uvlačeći čitatelja sve dublje u vir povijesti i
dostignuća zadarskih športaša.
Zadar ima jaku atletiku. Iz vremena talijanske uprave ostaje
zapisana crtica o tadašnjoj uspješnoj atletskoj karijeri modnog
dizajnera Ottavija Missonija, a športski se sladokusci mogu prisjetiti
karijera i postignuća velike skakačice Radojke Franzotti, ali i
Kornelije Matešić, Borislava Devića, Đorđa Kožula, Hrvoja Fižuleta i
Slobodana Miolovića. Monografija ne zaboravlja ni slavnu leđašicu,
plivačicu Zdenku Gašparac kao ni Nikolu Dellavia, legendu plivačkog
Malog maratona. Slijedi veslanje u kome cijelo desetljeće, od
sredine 60-ih dominiraju braća Bajlo. Romano Bajlo po završetku
karijere postaje trener s nizom pulena koji osvajaju naslove državnih
i balkanskih prvaka, a od osamostaljenja Hrvatske i četiri naslova
svjetskih prvaka. U jedrenju pratimo vrhunske domete Bašića,
Cupaća i Fantele,…
Zadar je grad športa. Zadar šport živi i slavi športaše, pa ovaj
stupac postaje pretijesan za sve koji su ostavili neizbrisiv trag
ne samo u zadarskoj povijesti, već i u Hrvatskoj, u povijesti bivše
države, a i u europskom i svjetskom športu. Upravo zato iznimno je
vrijedan pothvat autora koji su budućim generacijama ostavili ovaj
sveobuhvatan podsjetnik na športsko srce Zadra, njegove športaše,
športske novinare, ali i športsku i rekreativnu zajednicu, koja je
svojom ljubavlju spram športa ispisivala povijest ovoga grada.
Nježan put je prva od osam slikovnica iz serijala Olimpijske
priče kojeg su potpomogli Hrvatski i Međunarodni olimpijski odbor,
a iza kojeg autorskim tekstovima stoje Milka Babović negdašnja
vrhunska atletičarka i doajenka športskog novinarstva te Vitomir
Spasović džudaš, profesor kineziologije i publicist.
Serijal je to istinitih i afirmativnih priča, prilagođenih djeci
od pet do osam godina, o poznatim i izvanserijskim športašima
današnjeg i prošlog vremena, popraćenih atraktivnim ilustracijama
akademskog slikara Matije Dražovića. Slikovnice donose priče
o ljudima koji su svoje životno ispunjenje pronašli baveći se
športom u kojemu su zahvaljujući upornosti, talentu i marljivosti
ostvarili iznimne rezultate postižući pobjede, osvajajući medalje na
športskim natjecanjima i uvodeći inovacije u športove kojima su
se bavili.
U ovoj, prvoj slikovnici, “Nježan put” Vitomir Spasović polazi od
svog športa te toplom, napetom i inspirativnom pričom, malene
čitatelje upoznaje sa životom i športskim postignućima oca
modernog džuda Jigora Kana. Mali Jigoro je nizak i tjelesnom
spremom slabiji od svojih vršnjaka koji ga izvrgavaju ruganju
te pokojem udarcu, podmetnutoj nozi ili čvrgi. Dječaku koji
se preobražava u momka i
počinje se suočavati s vlastitom
muškošću najviše smeta ruganje.
Pokušava pronaći rješenje
svojih tegoba, neprestano
razmišljajući što učiniti, a onda
mu se ono, jednoga dana, kroz
razgovor dvojice muškaraca o
borilačkoj vještini džiju-džicu na
ulicama Tokija, nametne samo.
Jigoro se ubrzo upoznaje s tom
drevnom japanskom borilačkom
vještinom pod strogim nadzorom učitelja Ikube. Predanim
radom i upornošću postiže maksimum, a radoznalim duhom i
promišljanjem unapređuje pojedine zahvate ostvarujući napredak
te drevne discipline. Iz dana u dan biva snažniji i samopouzdaniji
dok napokon ne osvoji crni pojas, a ubrzo potom ne otvori i vlastitu
školu Kadokan u kojoj počinje poučavati novu vještinu - džudo.
Džudo, što na japanskom znači nježan put ili nježan način, prva
je japanska borilačka vještina koja je postala službeni olimpijski
šport, a Kano ga je oplemenio znatnim pedagoškim inovacijama.
Ova lijepa priča o radu, upornosti i marljivosti, zasigurno će
biti poticaj mnogim dječacima da krenu putem Jigora Kana koji
je uz brojne počasti i ordene za života, (živio je od 1860. do 1938.
godine), 1999. godine postao i član Kuće slavnih Međunarodne
džudo federacije.
Olimp 58
Piše: TAJANA OBRADOVIĆ
HRVATSKI SOKOL
SERVIRAJ ZA POBJEDU
Autor: Adolf Paar
Godina i mjesto izdavanja: 2011., Samobor
Stranica: 303
Format: 17 x 24,5 cm
Uvez: tvrdi
Izdavač: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za sve“ - Samobor
Oblikovanje: Ivan Vlahović
Priprema za tisak: Tangir, Samobor
Tisak: Edok, Samobor
Dostupnost:
Knjižnice grada Zagreba, knjižnica Samobor, Nacionalna i
sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne knjižnice u Osijeku,
Rijeci, Puli i Splitu, Znanstvena knjižnica Zadar;
informacije - mob: 385 (0)91 1590 004
Autor: Novak Đoković
Urednik: Gordan Zečić
Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb
Stranica: 194
Format: 14 x 21 cm
Uvez: meki
Izdavač: EPH Media d.o.o, Zagreb
Oblikovanje i priprema za tisak:
Dino Đurina
Tisak: Vjesnik d.d., Zagreb
Dostupnost:
bestseller.jutarnji.hr, knjižare i knjižnice
diljem Republike Hrvatske
Cijena: 49,90 kuna
U knjizi podijeljenoj u sedam poglavlja, Adolf Paar se ne upušta
u tumačenje povijesnih činjenica već prepušta da činjenice same
tumače događaje. U tekstu protkanom mnoštvom putokaza za buduće
naraštaje istraživača hrvatske športske povijesti, najprije se osvrće
na afirmaciju građanskog sloja društva - nakon i usprkos Nagodbi iz
1868. i slomu Bečke burze 1873. godine - koja se među ostalim ogleda
i u osnivanju brojnih društava kojima građanstvo izražava svoje
komunalne potrebe, strukovne interese te artikulira veliku, važnu
stečevinu zahuktale industrijalizacije slobodno vrijeme. Posljedica te afirmacije
je i osnivanje Hrvatskog sokola koji 1874.
izniče na svesokolskoj ideji pokrenutoj
u Češkoj, a u želji akademičara da se
suprotstave zagrebačkim Nijemcima
nakon Rauchovog despotizma. Osnovna
djelatnost društva, navedena pri upisu u
registraciju bila je „gombanje“ odnosno
vježbanje na spravama.
Hrvatski sokol je odigrao dvije važne
uloge: afirmirao je svijest o tjelovježbi kao
civilizacijskoj potrebi, a kao udruga je
demonstrirao jasnu težnju k nacionalnoj
samobitnosti, ali se i saplitao i tražio
puteve i načine svog djelovanja kroz povijesne turbulencije.
Iz stranice u stranicu, autor nas riječju i slikama provodi kroz širenje
sokolarstva i osnivanje športskih društava na hrvatskom tlu, kroz doba
Franje Bučara, osnivanje Hrvatskog sokolskog saveza, sokolarstvo
nakon pada Austro-Ugarske, osnutak Jugoslavenskog sokolskog
saveza, pa ponovni osnutak Hrvatskog sokola. Upoznaje nas s ustrojem
Hrvatskog sokola i pokušajima njegove obnove nakon ukinuća u
vrijeme diktature 1929. i državne uredbe o osnivanju Sokola Kraljevine
Jugoslavije.
U drugom dijelu ove knjige koja predstavlja značajan izvor povijesnih
informacija Adolf Paar, u sklopu svih ovih povijesnih okolnosti donosi
i samoborsku sokolsku priču započetu 1904. i ilustriranu mnoštvom
fotografija, dokumentima, iskaznicama, spomenicama... a unutar nje
i značajan doprinos vlastite obitelji. Završni je dio knjige posvećen
sokolskoj tradiciji u suvremenosti, pa tako doznajemo da je spomenik
Hrvatski sokol na Mogili u zagrebačkom Maksimiru, koji su još 1925.
započeli graditi sokolaši, na svoje postavljanje čekao sedamdesetak
godina te da mnoga društva u samostalnoj Hrvatskoj ponosno nose ime
Hrvatski sokol, iako su se u športskom načinu djelovanja prilagodila
interesu vježbanja mlađih članova, pa tako danas prevladavaju
judo i kickboxing, uz već postojeće vježbe na ručama, preči, konju s
hvataljkama, gredi ili parteru kojima je Hrvatski sokol započeo svoju
dugu tradiciju.
Uvijek sam maksimalno trenirao, ali tijelo mi jednostavno
nije davalo da idem dalje - kaže Novak Đoković u svojoj knjizi
Serviraj za pobjedu, u kojoj čitatelje upoznaje sa svojom športskom i životnom filozofijom. I ne samo da tijelo ovom vrhunskom
tenisaču nije dopuštao iskorak u sam vrh svjetskog tenisa, već
ga je u više navrata izdalo te je nekoliko mečeva završio prije
njihovog službenog kraja, kolabirajući pred protivnikom. Nakon
toga, zapeo bi, trenirao jače, preispitivao svoju psihu i podnosio
podbadanja protivnika na račun svog karaktera. Sve dok njegov
posljednji meč takvog ishoda nije odgledao dr. Četojević, pa stupio u kontakt s tenisačem, postavio mu dijagnozu i nagovorio ga
na dvotjednu promjenu prehrane. Dvotjedna promjena prehrane
postala je kontinuirani proces razvoja, propitivanja i promišljanja
prehrane, načina treninga i života.
Novak Đoković u ovoj nam knjizi donosi svoja iskustva i spoznaje koje su mu promijenile tijek života i karijere 18 mjeseci
nakon što su teniski komentatori diljem svijeta nagađali je li se
Đokoviću “vratila astma”. Osamnaest mjeseci kasnije astma je
bila prošlost, a Novak Đoković je početkom srpnja 2011. postao
prvi tenisač svijeta i wimbledonski
pobjednik.
Kroz osam poglavlja ovaj izvanserijski tenisač provodi nas kroz svoje
djetinjstvo i san o uspjehu začet sa
šest godina, tijekom prijenosa meča
u kojem je Pete Sampras pobijedio
na Wimbledonu, preko susreta s Jelenom Genčić bivšom tenisačicom,
Đokovićovom prvom trenericom i
negdašnjom trenericom Monike
Seleš, do kolabiranja na značajnim
mečevima, slučajnog saznanja o
intoleranciji na gluten i mliječne
proizvode, promjene prehrane i
ostvarenja dječačkog sna.
U poglavljima koja slijede, Đoković s čitateljima nesebično
dijeli svoje spoznaje o bezglutenskoj prehrani, boljem načinu
jedenja za psihičko i fizičko zdravlje, treningu za bolju koncentraciju i strategije razbijanja stresa, predlaže dvotjedni plan
bezglutenske prehrane koji je i sam prihvatio kao izazov koji
treba provjeriti, donosi jednostavan fitness plan kojeg se svi
mogu pridržavati i napokon - recepte za bezglutenska jela koji su
pogonsko gorivo njegova uspjeha.
Osim serviranih recepata čitatelji će u ovoj afirmativnoj knjizi
dobiti i mnogo pozitivne životne filozofije te inspiraciju ili barem
impuls za promjenu vlastitog načina života i/ili treninga.
59 Olimp
OD OLIMPA DO
DO OLIMPA
Izaslanstvo Turkmenistana
u Zagrebu
Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip
Čop sa suradnicima ugostili su 26. svibnja u Zagrebu
izaslanstvo Turkmenistanskog olimpijskog odbora (TOO),
Ministarstvo športa te zemlje te povjerenstvo za organi-
zaciju Azijskih igara u dvoranskim i borilačkim športovima.
Pripreme Turkmenistana i njegovog glavnoga grada
Ašhabada u organizaciji Azijskih kontinentatalnih igara
kojima su domaćini 2017. godine bila je jedna od tema,
a u kojoj su gosti mogli čuti praktična iskustva hrvatskog
športskog graditeljstva i očuvanja okoliša o kojem je
govorio višenagrađivani doajen športskog graditeljstva i
dugogodišnji predsjednik Komisije HOO-a, arhitekt Krešimir Ivaniš.
O razvojnim programima športaša I trenera govorio je
ravnatelj odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih
programa HOO-a Ivan Varvodić, dok su redoviti profesor
Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dragan
Milanović te predstojnik službe za antidoping Hrvatskog
zavoda za toksikologiju Zoran Manojlović, predočili gostima usku suradnju ovih institucija u znanstvenom pristupu
razvoju športa i čuvanja športaša od dopinške manipulacije.
Razmjena iskustva na ovim područjima bit će osnova
budućeg bilateralnog sporazuma o suradnji Hrvatskog
olimpijskog odbora i Turkmenistanskog olimpijskog odbora čiji je glavni tajnik Azat Muradov pozvao domaćine
Obilježavanje Međunarodnog olimpijskog dana u Hrvatskoj
P
roslava Međunarodnog olimpijskog dana
u Hrvatskoj povodom
osnivanja MOO-a i utemeljenja Olimpijskih igara
prije točno sto dvadeset
godina (23. lipnja 1894.)
ove je godine bogatija za
čitav niz aktivnosti koje
potvrđuju kontinuitet i
zajedništvo olimpijskog
pokreta do danas, kao i
afirmaciju fair playa, mira,
prijateljstva i solidarnosti u
društvu.
HOO u partnerstvu s
Hrvatskom olimpijskom
akademijom (koja je glavni
nositelj organizacije proslave Olimpijskog dana na
nacionalnoj razini), Hrvat-
Olimpijski dan - Zagreb
Olimp 60
skim školskim športskim
savezom, Hrvatskim športskim muzejom, Hrvatskim
klubom olimpijaca te prvi
put Hrvatskim društvom
olimpijske filatelije i memorabilije, mobilizirali su
više od 2000 učenika,
300 predškolaca, oko 500
učitelja i profesora, voditelja športskih aktivnosti,
oko 200 volontera, brojne
olimpijce i druga vrhunska
imena hrvatskog športa.
Uz već tradicionalnu
proslavu završnicama učeničkih prvenstava Hrvatske
u Poreču u svibnju, napravljena je izložba radova
učenika osnovnih i srednjih
škola, kao i učenika s po-
Olimpijski dan - Brač
sebnim potrebama izabranih na natječaju, a na temu
„Zimske olimpijske igre“.
Svi sudionici dobili su i
edukativne letke o olimpizmu i značaju Olimpijskog
dana na globalnoj razini.
Predškolci zagrebačkih
vrtića športsku su izvrsnost i vještine pokazali
na oglednim natjecanjima
u dvorani Sutinska vrela u
Zagrebu, a posebno atraktivno bilo je promotivno
eko čišćenje bračkog podmorja u kojem je sudjelovalo tristotinjak ronilaca Hrvatskog ronilačkog saveza
i članova udruge Eko Brač
koji su organizirali radioni-
Piše: RADICA JURKIN
u uzvratni posjet. Sastanku su nazočili voditeljica odjela
za međunarodnu suradnju HOO-a Ljiljana Ujlaki Šubić te
Ozren Müller bivši športaš i trener alpskog skijanja, a danas PR konzultant u športu.
Studenti-športaši na PAR-u
Sandro Sukno
ce o ekološkom standardu
i dijelili edukativne letke
o važnosti razumijevanja
čuvanja okoliša.
Hrvatska olimpijska akademija u suradnji s Hrvatskim društvom olimpijske
filatelije i memorabilije priredila je u lipnju, u Hrvatskom športskom muzeju u
Zagrebu izložbu raritetnih
maraka na temu olimpizma.
Tom je prigodom Hrvatska
olimpijska akademija napravila prigodni žig, prigodne dopisnice i razglednice,
plakate te organizirala
radionice za učenike i mlade športaše.
Središnja proslava organizirana je u nazočnosti
brojnih uglednika hrvatskog športa na 7. smotri
Univerzalne športske škole
Hrvatski olimpijski
odbor potpisao je sa
Visokom poslovnom
školom (PAR) sa sjedištem u Rijeci, sporazum o školovanju
vrhunskih športaša
za studijski program
stručnog studija
poslovnog upravljanja. Sporazum koji je
sklopljen na neodređeno vrijeme, podrazumijeva određene
popuste na školarinu
u športsko-rekreacijskom
centru Mladost u Zagrebu.
Učenici osnovnih i srednjih
škola iz svih županija, pokazala su svu mladenačku
izvrsnost u brojnim disciplinama i športovima.
Za koordinatoricu aktivnosti, negdašnju olimpijku
Daniru Bilić (inače voditeljicu projekata olimpijskog
obrazovanja i kulture u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji) ove su manifestacije
dio strategije olimpijskog
obrazovanja nedvojbeno
potrebnog kako bi budući
naraštaji razumjeli da
športski i životni uspjeh
mogu imati uporište samo
u etičkim olimpijskim načelima na kojima se više
od jednog stoljeća razvija
svjetski olimpijski pokret.
The delegation of Turkmenistan in Zagreb
President and Secretary General of the COC Zlatko Matesa and Josip
Cop hosted on May 25th, together with their associates, the delegation
of Turkmenistan Olympic Committee (TOO), the Ministry of Sports of
Turkmenistan and Organizing Committee of the Asian Indoor and Martial
Arts Games.
The preparations of Turkmenistan and its capital Ashgabat for the
organization of the Asian Continental Games, which will be held in
Turkmenistan in 2017 was one of the topics where the guests could hear
practical experiences of Croatian sports architecture and environmental
protection, presented by the architect Kresimir Ivanis, multiple awardwinner, doyen of sports architecture and longtime president of the COC
Commission.
Ivan Varvodic, Head of Department for Research and Improvement of
Development Programs, talked about development programs for athletes
and coaches, while Dragan Milanovic, regular professor of the Faculty of
kinesiology at the University of Zagreb, and Zoran Manojlovic, Head of the
Office for Antidoping at the Croatian Institute for Toxicology, presented the
guests the close cooperation of these institutions in the scientific approach
to sports development and protection of athletes from doping manipulation.
Exchange of experience in these fields will be the basis for future bilateral
cooperation agreement between the COC and Olympic Committee of
Turkmenistan, while the Secretary General of Turkmenistan Olympic
Committee, Azat Muradov, invited the hosts to return visit. The meeting
was attended by the COC Head of Department for International
Cooperation Ljiljana Ujlaki Subic and Ozren Muller, former athlete and
alpine skiing coach, today PR consultant in sports.
Celebrating the International Olympic Day in Croatia
Celebration of the International Olympic Day in Croatia concerning the
establishment of the IOC and establishment of the Olympic Games exactly
one hundred and twenty years (June 23rd 1894)ago. Was richer this year
for a number of activities confirming the continuity and unity of the
Olympic movement up to date, as well as recognition of fair play, peace,
friendship and solidarity in the society.
In cooperation with the Croatian Olympic Academy (which is also the
main organizer of the celebration of Olympic Day at the national level),
Croatian School Sports Federation, Croatian Sports Museum, Croatian
Olympians Club and - for the first time - Croatian Society of Olympic
Philately and Memorabilia, the Croatian Olympic Committee managed
to gather more than 2,000 students, 300 pre-school children, around 500
teachers and professors, heads of sports activities, around 200 volunteers,
numerous Olympians and other top names of Croatian sports.
Besides the traditional celebration with students' finals at the
Championship in Poreč in May, the exhibition of works of elementary
and high school students and students with special needs, selected at the
competition under the theme „Winter Olympics“, was presented as well.
All the participants were also given educational materials about the
importance of Olympism and the Olympic Day at the global level.
Pre-school children from Zagreb kindergartens showed their sports
excellency and skills at the demonstration competitions in the hall
Sutinska vrela in Zagreb, and particularly attractive was the promotional
eco cleaning of the underwater area of the island of Brac, that included
around 300 divers of the Croatian Diving Federation and members
of the Association Eko Brac, who have also organised workshops on
ecology standards and prepared educational leaflets on the importance of
understanding the preservation of environment.
Croatian Olympic Academy, in cooperation with the Croatian Society of
Olympic Philately and Memorabilia, organized in June in the Croatian

Olimpijski dan - Poreč
Olimp 61
Olimp 62
OD OLIMPA DO
DO OLIMPA
tijekom tri godine koliko studij traje, a mogu ga upisati
kao redovni ili izvanredni studenti.
Visoka poslovna škola PAR s dopusnicom Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta, osim stručnog studija poslovnog upravljanja, organizira stručne seminare, međunarodne skupove, konferencije i savjetovanja.
Model dvojnog obrazovanja (što osobito odgovara športašima s velikim pripremnim i natjecateljskim obvezama,
a koji je općeprihvaćen u Europi, te povezivost studija,
prakse i međunarodne suradnje koju PAR razvija), razlozi
su dobrog odaziva športaša osobito s područja Primorskogoranske županije.
Među diplomiranim prvostupnicima je četverostruki
olimpijac, nositelj zlatnog vaterpolskog odličja na OI u
Londonu 2012. Samir Barač te trostruka olimpijka, alpska skijašica Ana Jelušić, a među današnjim studentima
su vatepolisti VK Primorje i reprezentativci Ivan Krapić,
Sandro Sukno i Anđelo Šetka, nogometaši NK Rijeka Luka
Marić, Ivan Vargić, Ivan Mance i Diego Živulić, rukometaši,
tenisači...
2. Olimpijske igre mladih
Nanjing 2014.
U glavnom gradu kineske provincije Jiangsu - Nanjingu
- u kolovozu ove godine održat će se 2. Olimpijske igre
mladih. Igre koje će trajati od 16. do 28. kolovoza okupit
će oko 3600 športaša u dobi od 15 do 18 godina. Među
njima bit će i hrvatska olimpijska delegacija mladih športaša. Do početka lipnja uspjelo se je kvalificirati 17 športaša u devet športova: boksači Luka Prtenjača (-69kg),
Luka Plantić (-75kg) i Toni Filipi (-91kg), Maja Pavlinić u
badmintonu, Pavle Živanović (Byte CII) u jedrenju, Brigita
Matić (do 78kg) i Lovro Kovač (do 81kg) u judu, Petar
Fileš u mačevanju, Tomislav Pucar i Lea Rakovac u stol-
Piše: RADICA JURKIN
Sports Museum in Zagreb the exhibition of rare collectors' stamps relating
to the Olympism. On that occasion, the Croatian Olympic Academy made
a commemorative stamp, commemorative postcards and picture-postcards,
posters and organized workshops for students and young athletes.
The central celebration was organized in the presence of many notables of
Croatian sports at the 7th Festival of Universal Sports School in the sportsrecreational center Mladost in Zagreb, where the students of elementary
and high schools from all the counties were demonstrating their youthful
excellence in many disciplines and sports. For the coordinator of activities,
former Olympian Danira Bilic (today project manager of Olympic
education and culture in the Croatian Olympic Academy) these events
represented a part of the strategy of the Olympic education, undoubtedly
necessary in order to help the future generations understand that sports and
success in life can be based only on the same ethic principles of Olympism
on which the world Olympic movement is based for more than a century.
2. Youth Olympic Games Nanjing 2014
The second Youth Olympic Games will be held In the capital of the Chinese
province of Jiangsu - Nanjing - in August this year. The Games that will
last from August 16th- 28th and they will bring together approximately
3,600 athletes aged 15 to 18. Among them there will be also the Croatian
Olympic delegation of young athletes. By early June there were 17 athletes
that managed to qualify in nine sports: boxers Luke Prtenjaca (-69kg), Luke
Plantic (-75kg) and Toni Filipi (-91kg), Maja Pavlinic in badminton, Pavle
Zivanovic (Byte CII) in sailing, Brigita Matic (up to 78kg) and Lovro Kovac
(81kg) in judo, Peter Files in fencing, Tomislav Pucar and Lea Rakovac in
table tennis, Borna Petanjek (10m air rifle) and Ivan Babic (10m air rifle)
in shooting, and Ivana Babic (up to 55kg) and Matea Jelic (up to 63kg) in
taekwondo.
One quote was re-allocated to Croatian sports for male rowing team and
women's single, and the final decision shall be made by the Croatian
Rowing Federation based on the achievements of rowers at one of the
following events.
The program of Youth Olympic Games in Nanjing includes 29 sports:
athletics, badminton, cycling, gymnastics, weightlifting, wrestling, golf,
sailing, judo, kayaking and canoeing, equestrian sports (show jumping),
3x3 basketball, boxing, diving, swimming, archery, fencing, football,
handball, field hockey, modern pentathlon, rowing, rugby 7, archery, table
tennis, taekwondo, tennis, triathlon and beach volleyball. According to
the estimates of the COC’s office for Olympic program, around 30 young
Croatian athletes could qualify for the Youth Olympic Games Nanjing 2014.
Let us remember that at the first Youth Olympic Games in Singapore in
2010 there were 25 Croatian competitors, and that the first Croatian medal
– the golden one – was won by the swimmer Ivan Capan. Silver medal was
brought by a young basketball team in 3x3 basketball – Matte Buovac Stipe
Krstanovic, Marko Ramljak and Tomislav Grubisic. The judoist Barbara
Matic, today a potential "B" candidate for the Olympics in Rio in 2016,
brought from these Olympics two bronze medals - one in singles and second
in team competition.
IOC's Olympic scholarschips awarded to the skiers Filip and Andreja
After the scholarship for participating at the Winter Olympics in Sochi in
2014, where they performed for the first time and showed a great sports
potential, the Croatian Olympians, young alpine skiers Filip Zubcic and
Andrea Komsic, were awarded the new, so-called "transitional" scholarship
(Winter Interim Scholarships for Athletes) of the continental program
of support to excellent and top athletes (Continental Athlete Support
Programme).
In order to get the scholarship approved by the IOC these two excellent

63 Olimp
OD OLIMPA DO
DO OLIMPA
nom tenisu, Borna Petanjek (10m zračna puška) i Ivana
Babić (10m zračna puška) u streljaštvu, te Ivana Babić (do
55kg) i Matea Jelić (do 63kg) u taekwondou.
Hrvatskom je športu dodijeljena po jedna kvota za
muški veslački dvojac i ženski samac, a o izboru odlučit će
Hrvatski veslački savez prema postignućima veslača na
nekom od sljedećih natjecanja.
Na programu Olimpijskih igara mladih u Nanjingu 29 je
športova: atletika, badminton, biciklizam, gimnastika, dizanje utega, hrvanje, golf, jedrenje, judo, kajak-kanu, konjički šport (preponsko jahanje), košarka 3x3, boks, skokovi
u vodu, plivanje, streličarstvo, mačevanje, nogomet, rukomet, hokej na travi, moderni pentatlon, veslanje, ragbi 7,
streljaštvo, stolni tenis, taekwondo, tenis, triatlon i odbojka na pijesku. Prema procjeni ureda za olimpijski program
HOO-a, za OIM Nanjing 2014. moglo bi se kvalificirati oko
30 mladih hrvatskih športaša..
Prisjetimo se da je na prvim Olimpijskim igrama mladih
u Singapuru 2010. sudjelovalo 25 hrvatskih natjecatelja,
a da je prvu hrvatsku medalju i to zlato, osvojio plivač
Ivan Capan. Srebro su donijeli mladi košarkaši u košarci
3x3 (Matej Buovac, Stipe Krstanović, Marko Ramljak i
Tomislav Grubišić). Džudašica Barbara Matić, danas potencijalna “B” kandidatkinja za Olimpijske igre u Riju 2016.
osvojila je tad dvije bronce - jednu u pojedinačnoj, a drugu u ekipnoj konkurenciji.
Olimpijske stipendije MOO-a
skijašima Filipu i Andreji
Filip Zubčić
Andrea Komšić
Olimp 64
Nakon stipendije za sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju 2014. gdje su nastupili prvi put i
pokazali velik športski potencijal, hrvatski olimpijci, mladi
alpski skijaši Filip Zubčić i Andrea Komšić, dobili su novu
tzv. “prijelaznu” stipendiju (Winter Interim Scholarships
for Athletes) kontinentalnog programa potpore vrsnim i
vrhunskim športašima (Continental Athlete Support Programme).
Da bi MOO stipendiju odobrio, ovo dvoje vrsnih skijaša,
nakon što su ispunili uvjet nastupa na ZOI u Sočiju, sad
trebaju biti istaknuti za kandidate za stipendiju Olimpijske
solidarnosti za Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu
(Južna Koreja) 2018. godine, a što prema procjeni Hrvatskog skijaškog saveza i HOO-a nije nimalo upitno.
Stipendija Olimpijske solidarnosti u iznosu od 1500
USD mjesečno namijenjena je za pripreme i natjecanja,
a primat će ih od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2016.
kada ulaze u novi ciklus stipendija, a o čemu će voditi
računa nadležni odjel HOO-a za programe Olimpijske solidarnosti pod vodstvom Vesne Peran.
Olimpijsko obrazovanje
kao znanstvena tema
Međunarodna
olimpijska akademija pod vodstvom
predsjednika Isidorosa Kuvelosa, ujedno predsjednika
Komisije MOO-a za
kulturu i olimpijsko
obrazovanje, okupila je na 12. međunarodnom skupu u
antičkoj Olimpiji u
Grčkoj od 11. do 18.
svibnja, više od 200
sudionika. Većinom
su to bili ravnatelji
iz 144 nacionalnih
olimpijskih akademija koje djeluju u
sastavu svjetskog
olimpijskog pokreta, a središnja tema im je bila obrazovanje i olimpizam u društvu.
Vrhunski predavači iz redova sveučilišnih profesora,
znanstvenika i ravnatelja nacionalnih akademija, a među
kojima su bili Saša Ceraj, ravnatelj Hrvatske olimpijske
akademije (HOA) i voditeljica športske arbitraže HOO-a
Petra Pocrnić Perica, dali su zanimljiva stajališta o značenju olimpizma i njegovih vrijednosti, osobito danas u
vremenu izloženosti otvorenim ili prikrivenim podrivanjem
onoga što olimpijske vrijednosti kao ostavština Pierre de
Coubertina (1889.-1937.) čine u odgoju i obrazovanju,
miru, slobodi i demokraciji i istinskom razumijevanju važnosti njihove etičnosti.
Da je važno i razumijevanje uloge Međunarodne olimpijske akademije i mreže nacionalnih olimpijskih akademija
za svjetsku zajednicu, govori i činjenica da je ova tema
kao znanstveno pitanje bila na 7. Međunarodnoj znan-
Piše: RADICA JURKIN
stvenoj konferenciji o kineziologiji održanoj pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od
22. do 25. svibnja 2014. u Opatiji, a izlagao je na poziv
organizatora ravnatelj HOA-e Saša Ceraj.
Hrvatske pripreme za prve
Europske igre u Bakuu 2015.
Športska Europa intenzivno se priprema za prvu veliku
kontinentalnu proslavu športa i olimpizma - Europske igre
u Azarbajdžanu, u Bakuu 2015. Utemeljene na davnašnjoj
želji Europskih olimpijskih odbora (EOC) da uvede kontinentalne igre kao što je to svjetska praksa, prve povijesne
igre održat će se za otprilike godinu dana - od 12. do 28.
lipnja 2015., a okupit će oko 6000 športaša i oko tri tisuće pratećih osoba iz 49 nacionalnih olimpijskih odbora,
članica EOC-a.
Prema procjeni ureda za olimpijski program HOO-a, na
Europske igre moglo bi kvalificirati oko 150 hrvatskih
športaša, redom vrsnih i vrhunskih iz 24 športa koliko ih
je na programu (kvalifikacijama koje su počele u siječnju
ove godine već su potvrđene tri evidentne kandidatkinje
iz gimnastike).
Igre u Bakuu 2015. pojedinim će športašima biti kriterijski ispit za nastup na Olimpijskim igrama u Riju 2016. To
vrijedi za atletiku, biciklizam, odbojku na pijesku, plivanje,
stolni tenis, streljaštvo, taekwondo i triatlon.
O tome, kao i o drugim pitanjima nastupa na EI 2015.,
predsjednik HOO-a Zlatko Mateša jedan od vodećih dužnosnika EOC-a, glavni tajnik HOO-a Josip Čop te pomoćnik
za olimpijski program Damir Šegota, održali su 14. svibnja 2014. prvi sastanak s predstavnicima nacionalnih
športskih saveza i dogovorili dinamiku plana priprema i
nastupa.
skiers, having fulfilled the condition of performance at the Winter Olympics
in Sochi, must now be highlighted as prominent candidates for the Olympic
Solidarity Scholarship for Winter Olympics in Pyeongchang (South Korea)
in 2018. According to the estimate of the Croatian Ski Federation and
Croatian Olympic Committee, they will succeed without any doubt.
The Olympic Solidarity Scholarship in the amount of 1,500 USD per month
is intended for training and competitions, and they will be receiving the
scholarship from June 1st, 2014 until October 31st, 2016 when they will
enter a new cycle of scholarships, where the relevant department of the COC
for Olympic Solidarity programs led by Vesna Peran will take care of the
same.
Olympic education as scientific topic
International Olympic Academy, under the leadership of the President
Isídoros Kuvelos, who is also the President of the IOC Commission for
Culture and Olympic Education, gathered at the 12th international meeting
in ancient Olympia in Greece, held from May 11th-18th, more than 200
participants, mostly the directors of 144 National Olympic Academies
operating within the World Olympic Movement, and central topic was
education and Olympism in the society.
Top lecturers – from university professors , scientists up to directors of the
national academies, among which were also Sasa Ceraj, director of the
Croatian Olympic Academy (HOA) and Head of COC Sports Abitrage
Council Petra Pocrnic Perica - presented quite interesting points of view
on the meaning of Olympism and its values, especially in terms of present
days, in the time of exposure to the open or covert undermining of that
what the Olympic values -such as the legacy of Pierre de Coubertin (18891937)- represent in education, peace, freedom and democracy and true
understanding of the importance of their ethics.
The importance of understanding the role of the International Olympic
Academy and the network of National Olympic Academies for the world
community, was confirmed by the fact that this topic was also presented - as
a scientific issue - by the director of the Croatian Olympic Academy Sasa
Ceraj, at the invitation of the organizers, at the 7th International Scientific
Conference on Kinesiology, held under the auspices of the Croatian
Academy of Sciences and Arts, from May 22nd- 25th in Opatija.
Croatian preparations for the first European Games in Baku in 2015
Sports Europe is intensively preparing for the first major continental
celebration of sports and Olympism – the European Games in Azerbaijan,
Baku 2015. Based on the long-time-ago wish of the European Olympic
Committees (EOC) to introduce the continental games – as it is in the
worldwide practice – the first historic games will be held in about a year
– from June 12th-28th 2015, and they will bring together approximately
6.000 athletes and around three thousand accompanying persons from 49
National Olympic Committees, members of the EOC.
According to the estimates of the COC’s office for Olympic program,
around 150 Croatian athletes could qualify for the European Games, all
of them excellent and top athletes from 24 sports as per the program (the
qualifications that began in January this year have already confirmed three
obvious candidates from field of gymnastics) .
To certain athletes, the Games in Baku in 2015 will be a crucial criteria for
the Olympic Games in Rio in 2016. This refers to the athletics, cycling, beach
volleyball, swimming, table tennis, shooting, taekwondo and triathlon.
President of the COC Zlatko Matesa, one of the leading officials of the EOC,
Secretary General of the COC Josip Cop and Assistant for the Olympic
program Damir Segota, held on May 14th, 2014 the first meeting with the
representatives of national sports federations, where they discussed this and
other issues concerning the performance at the EG 2014 and agreed the
dynamics of the preparation plan and performance.
65 Olimp

Podobne dokumenty

Atraktivna auto-moto 30 godina sezona 2009. na Grobniku

Atraktivna auto-moto 30 godina sezona 2009. na Grobniku motosaveza koju su činili predsjednik Rajko Vučković, član Upravnog odbora Vjekoslav Lovrić, Renata Suhi, Ivo Matacin i Igor Eškinja. - Na Kongresu su razmotreni najaktualniji problemi u radu tijek...

Bardziej szczegółowo